beats by dre cheap

Ramayana

Sjedimo večeras kod moje kone Tulasi i prepričavamo Ramayanu.
Nas 8, ko zna da li bi smo se ikada u životu sreli, sjedimo i pričamo, jedno započne, drugo nastavlja, sve se nadovezuje. Pred nama kao da iskrsavaju živi likovi, kao da smo u sred Treta yuge, u šumi gdje Sita izlazi iz kruga koji je Lakšman nartao i otišao da pomogne Rami koji lovi lažnog zlatnog jelena. Ravana otima Situ, Jatayu gine, Rama ga sahranjuje, Hanuman pali Lanku, pa bacaju planine u more, da sagrade most koji i danas postoji, do Lanke...a pauk baca zrna prašine...
Kralj Kulašekhar je puno godina kasnije, slušajući Ramayanu, postrojio vojske i krenuo da pomogne Ramacandri. Toliko je to živo, toliko stvarno, toliko emotivno, da mi je potpuno razumljivo zašto u Indiji po selima, ljudi po cijele noći ostaju budni i slušaju Ramayanu, plaču zbog kralja Dašaratha, plaču zbog Sitinog progonstva, a njeni sinovi blizanci, koje je odgojio mudrac Valmiki, oblaze kraljevstvo i pričaju Ramayanu i tako dolaze do svog oca, Ramacandre...

Da je nastala danas, komentiramo, sigurno je da kralj Dašarath ne bi održao obećanje dato svojoj ženi Kayikei. Nekada davno, kada mu je spasila život, on joj je obećao da može zaželjeti 2 želje, koje će joj on ispuniti. Ona sada  traži da njen sin naslijedi kraljevstvo, a da Rama (koji je sin prve žene i prestolonaslijednik), ode u izgnanstvo u šumu, na 14 godina. Kralj pada u nesvjest od šoka, ali Rama bez pogovora, odlazi u šumu. Sita, koja je princeza, odbacuje svilu i zlatni nakit sa draguljima, oblači koru drveća i kreće sa mužem. Kralj ne bi održao obećanje, sin ne bi poslušao oca, žena ne bi slijedila muža...tako bi to vjerovatno izgledalo danas, danas kada je data riječ, vijernost, moral i poštenje gotovo bezvrijedno.
Iako smo možda samo nezgrapni bakanski magarci, mi sjedimo i pričamo Ramayanu, vrijeme stoji, a ja pišem ovaj nerazumljivi post jer želim da ovi trenuci traju i traju i nikad ne prestanu.

DRAGI B(l)ože...
http://pitanje.blogger.ba
16/04/2013 23:15