beats by dre cheap

Umri prije smrti

Znate onaj trenutak kada poslije posjete zubaru kažete da ćete prati zube poslije svakog obroka, poslije svakog napada bubrega da ćete smanjiti so i piti čajeve i maslinovo ulje...ali to nikada ne uradite-iz čiste ljenosti.

Znate onaj trenutak kada je pretplata za antrivirus davno istekla, a vi ne instalirate besplatni Avast antivirus, ne spašavate backup iako osjetite da virusi već lagano haraju vašim računarom u kojem je toliko slika, dječijih "videova" , tekstova, poslova, podataka...

Onda se desi trenutak da se Windowsi više ne dižu...Pred očima promiču svi fajlovi, sve ono što sigurno 4 godine nisam spasila, a treba mi, ili ne treba, ali je nekakava važna uspomena... Prijateljev prijatelj je administrator u velikojh firmi, on javlja da je "baja" takva da mu ne dozvoljava da spasi podatke.

Ok, šta da se radi. Umri prije smrti. I onako ostavljam prošlost iza sebe i radujem se budućnosti, brisat ćemo sve i spasiti računar. U principu, i inače mnogo toga ostavljam iza sebe, pogotovo ono što nazivam svojim prošlim životom kojeg se donekle još sjećam. Ne provodim vrijeme na Facebooku sa prijateljicama iz osnovne, koje su u dijaspori i sjećaju se Vesele sveske, takmičenja Titovim stazama revolucije i svega nečeg od prije 92.

Dok ne dođe trenutak kada vrijeme istekne i sve moramo ostaviti, pa čak i ovo tijelo i svoje najdraže i najbliže i sve na šta smo navikli i za šta smo vezani...slični se, samo manji reseti dešavaju povremeno. Trenuci, kada trebamo odbaciti nešto za šta smo vezani i vidjeti da je život moguć i bez toga, makar to bili i zlata vrijedni podaci na računaru. Danas su podaci vrijedniji od zlata.

Nekad mi je jedna žena gledala u dlan (daleko od toga da se furam na takve stvari, gluho bilo :). Ono što je zanimljivo je da imam jednu liniju života i nakon centimetar-dva pored nje počinje jedna druga, duboko urezana i duga linija. Ona mi je rekla da kao da se jedan život završio u mojoj mladosti i onda je počeo drugi, sretan život. Mislim da je to bilo 96. kada smo ostavili sve izuzev par torbi osnovne odjeće i knjiga i započeli novi život, u koji su se nešto kasnije uselili i Krišna i osobe predane Njemu. Moja mama je znala reći da neko mora biti "dibidus odvaljen" da zbog Krišne "okrene tumbe" (naopačke) svoj život, navike, bioritam, ishranu, kulturu, sve...

Elem, od kada sam tada "podvukla refu" (crtu) , pa eto čak i na dlanu, to me naučilo da u životu često svašta moramo ostaviti iza sebe. Studentski život me naučio da imam minimim imovine, tako da lako mogu biti pokretna (i preseliti se taksijem za par sati i sutra izaći na ispit :) ...Nakon svega toga, još uvijek se učim otpustiti  nepotrebne gomile sitnica koje skupljamo bez potrebe i nikada ne zaboraviti da će jednom, možda bez najave, doći konačno podvlačenje crte..

Svega sam se toga sjetila, kad mi je ovaj tip rekao kakvu "baju" ima moj računar. Dok isti ne radi, koristim mužev pomalo (par minuta na dan) i što je čovjek proklet-baš tada mi se piše blog...

Našla sam nekog momka preko interneta i on je danas spasio podatke, tako da sam džaba filozofirala i sad si evo, opet obećavam da ću instalirati antivirus, redovno praviti backupe i pisati postove.

"Ovo tijelo, koje nakon smrti jedu psi i šakali, meni-duhovnoj duši ne donosi nikakvo dobro. Može se upotrijebiti samo na kratko i biti uništeno u svakom trenutku. Tijelo i njegovi posjedi, bogatstvo i rođaci, moraju se iskoristiti za dobrobit drugih, inače će biti izvori nevolja i bijeda." Šrimad Bhagavatam 6.10.20.

 

DRAGI B(l)ože...
http://pitanje.blogger.ba
09/02/2013 18:03