beats by dre cheap

Vidjeti balvan u svom oku

Jednoj mladoj osobi nedavno otpisah neku aroganciju i ismijavanje, zbog njene fizičke i duhovne mladosti. Pomislih": Osobo draga, kada dođeš u moje godine, petnaestak godina poslije inicijacije, sa dvoje djece, voljela bih vidjeti hoćeš li i dalje tako s visine misliti kako ti možeš i stižeš svašta i svukuda, a ja ništa?"

Druga misao bila je: Koliko sam puta i ja tako bila (i vjerovatno još uvijek jesam) nezrela, mlada i zelena...koliko puta sam i danas takva, osim što fizički mlada više nisam?

Kada bismo sebe mogi vidjeti tuđim očima, koliko bismo svojih grešaka mogli vidjeti? Pomislih: Koliko puta su meni oprostili slične gluposti, koliko puta sam starijima i zrelijima od sebe pametovala (to se dobro sjecam da jesam), a oni me slušali. Svaki put kad se sjetim, presiječe me po stomaku sjećanje na epizodu kada sam nekad '97-me Acintyu Svarupa i Gopa Kumara učila praviti neki sabđi, a oni su puno bolje znali kuhati od mene, ali su me saslušali i radili po mom, iako bi po njihovom ispalo 100X bolje...i ko zna još koliko sličnih epizoda ponovim i danas. Riječ mi nisu rekli, ne bi ni danas, al' čini mi se da mi je veća lekcija bila njihova poniznost, nego bilo šta drugo.

U redu, čovjek ponekad kaže sebi: Nemoj pred neudatim prijateljicama držati monologe o provalama svoje neopisive dječice, ali ipak, koliko toga smo zapravo svjesni? Drugi nam često ne kažu, jer smatraju da ne treba, jer ne žele da nas povrijede, jer znaju da ćemo jednog dana odrasti i sami naučiti...

Ali do tada, stvarno šta nam preostaje? Nekako duboko vjerujem, da se ne treba obeshrabriti, treba ići dalje unatoč svemu, pasti, ustati, nikad ne odustati, i zahvljajujući tome čudo će se desiti, umjesto ispiranja uglja, postat ćemo dijamanti. Opisano je da se ugalj ne može oprati ispiranjem, postaje samo još crnji...ali ako se izloži jakom pritisku, onda postaje dijamant, tako je sa našim osobinama.

Trinad api sunicena, taror iva sahisnuna, amanina manadena kirtaniyah sada harih:

"Osoba treba biti tolerantna poput drveta, poniznija od slamke na ulici, spreman uvijek svima odati poštovanje ne očekujući ga nikada za sebe...i tek u takvom stanju uma uvijek može pjevati Gospodinovo sveto ime. " (Šiksaštaka )

DRAGI B(l)ože...
http://pitanje.blogger.ba
18/10/2012 18:43