beats by dre cheap

Revati na tržištu rada ili ima li života poslije 12-satnog radnog vremena

Znate onaj vic u kojem dvije ovce razgovaraju:"Ima li života poslije Kurban Bajrama?" Taj me vic inspirirao da napišem post na temu "Ima li života poslije radnog vremena?" (koje nije u skladu sa zakonom o radu u Federaciji BiH :)

Gledajući sveobuhvatnu krizu, poskupljenja i povećan broj sijedih vlasi na nekada kao ugalj crnoj glavi moga muža, pomislih da bih ipak trebala pomoći čovjeku. Pomislih da bih se trebala  vratiti na tržište rada u voljenoj nam Bosniji, dok još istoimeno tržište postoji.

Tako odem lipo na posao.ba i pošaljem aplikaciju na sve što mi se učinilo da bih imalo mogla i znala raditi. Elem, odlučim da ovaj put (ako se zaposlim) angažujem tetu čuvalicu, a ne vrtić. Računica je sljedeća. Vrtić za mlađeg (3 godine) je 140 km, dok je jedini produženi za starijeg (haman 7 godina) čitavih 260 km. To skupa daje 400 km. Obe ustanove za čuvanje djece, uzimaju godišnji kada mama treba raditi i ne primaju bolesnu djecu. Teta čuvalica košta za 2 djece 500 km, ona može dovoditi i odvoditi starijeg u i iz škole, ona može podgrijati ono što skuham, ona može ostati sa njima kada su bolesni, tako da ja za samo 100 km više, ne bih morala da izostajem, na šta ni po zakonu prvih 6 mjeseci nemam pravo.

Nakon 7 dana od prve aplikacije, pozivaju me na razgovor. Muž me vozi, autom treba 30 minuta, što znači da bi mi za 2 prevoza, koja mi trebaju do tamo, treba oko 45-60 minuta. Oko zgrade pasu ovce, makadam do tamo, a ta firma je inače u javnosti dobro izbrendirana. Unutra rade sve mladi ljudi, oko 25 godina , što znači i da uglavnom žive sa roditeljima i da im plata dođe kao džeparac. Posao je vrlo zahtjevan ali i vrlo kreativan i zanimljiv, izazovan. Naziv tog "mog" radnog mjesta počinje sa "Menadžer za..." , dosta terena, putovanja, prekovremenog. Radno vrijeme-sitnica: od pola 8 ujutru, do 5 popodne i svake druge subote isto tako. Sa prevozom-12 sati odsustva od kuće. Plata počinje sa 700 km i može narasti do 1000 km nakon 6 mjeseci probnog rada, što znači da bih praktički radila za tetu čuvalicu, a moje bih miševe viđala 2-3 sata na dan. Njima u firmi se sviđam, pitaju kada bih mogla početi raditi, kažem da ću se javiti sa odgovorom.

Vozimo se kući, muž kaže da čim je vidio da zgrada nema fasadu, znao da je to posao sličan mome prošlom poslu.. Zureći kroz prozor na livade i siva predgrađa, zamišljam sebe kako ustajem u 4 ili 5 ujutru, mantram pola svojih krugova, kuham za taj dan, ostavljam momcima doručak na stolu, šminkam se i jurim dok još spavaju, mantram po autobusima, po makadamu do firme, na tramvajskoj stanici kada već mrak pada. Dolazim naveče slomljena i premorena, šminka razmazana, štrample puknute, njih trojica su gladni, treba nešto i pospremiti, vidjeti šta se radilo u školi taj dan, pročitati koju knjigu djeci pred spavanje....Što se mora nije teško, ali još uvijek se ne mora, do kad god mognemo jesti, neću izostajati od kuće na 12 sati i tačka. Moj kućni rad vrijedi sigurno 1000 km, sa čuvanjem djece 24/7, kuhanjem, nabavkom, čišćenjem, peglanjem, zadaćama...koliko tek vrijedi naša porodica, atmosfera u kući i moj mir i sreća. Zanimanje domaćice je predivno zanimanje i bit ću sretna da se njime bavim što duže.

Muž kaže da mi je zahvalan što mu želim pomoći, ali da ova priča nema logike. A njegove  sijede nemaju nikakve veze sa životnim standardom :). Prezahvalna sam mu i trčim kući,  neprocjenjiva komšinica zvana Baka ih je čuvala, stariji je povraćao cijelu noć, ona je usisala i natjerala ih da pospreme igračke. Molim se Bogu da me vodi i da ne dozvoli da moj duhovni i porodični život propadnu u bilo kojim okolnostima.

DRAGI B(l)ože...
http://pitanje.blogger.ba
19/05/2012 21:21