beats by dre cheap

Dvodijelni post o automehanici u praksi i o tome kako je Krišna duhovit

Zanimljiva je povezanost postova na blogu sa životom i obratno.

Pišem ja tako neki dan ovaj automehaničarski post, kada mi lijevi prednji točak nešto zaškripa...Zglob lijeve ruke mi nešto preskače, otekao, moram danas do automehaničara da vidim šta je. Sigurno je posljedica od kuhanja u hramu od neki dan, kada smo uz dobro druženje, nakuhali gomile svega, a te gomile je trebalo oguliti i nasjeckati...U svakom slučaju, osvijestih zadnjih dana za koliko mi stvari treba ta lijeva ruka-kuhanje-prvenstveno guljenje jer sam ljevoruka, pisanje i tipkanje, pranje guze mlađem sinu, pranje zuba i podova, držanje telefonske slušalice i knjiga...

Jedna priča kaže kako je jedan čovjek imao dogovor sa smrću, kako će mu prije nego dođe dati neki znak. Kada je umro pitao je smrt, zašto mu nije dala znak, a smrt je rekla kako mu je dala ne jedan, nego tri znaka-kosu, zube i vid.

Uskoro će mi 35 godina, moj bivši direktor je za 45. rođendan optimistično izjavljivao kako je odradio prvo poluvrijeme, a na današnjem vaktu mi se i 35 čini kao optimistično poluvrijeme. Iako nemam sijedih, i dalje vidim dobro i svi me zubi i dalje uredno služe. Ipak, kada određeni dijelovi mašine ovako zaškripe, postajem svjesna vremena koje prolazi. Puno se lakše voziti u ispravnom autu :), ali opet, bolje je i u staroj i ofucanoj peglici ići u dobrom pravcu, nego u rols rojsu u pogrešnom :)...

(Kako li sam ja kojoj su auti totalna nepoznanica završila na ovim temama, baš je zanimljivo...Jeste, htjela sam pisati post u kojem upoređujem duhovni život sa održavanjem kuće, ali ako krenem o sportu, to će privući i muške čitatelje na ovaj tzv. žeMski blog.

Ostatak posta nema veze sa uvodom, ali dok me još ruka služi, a djeca se mirno igraju, mislim da  je bolje da otkucam sve "đuture". ) Stoga, ide drugi dio posta :

 Život, neko će reći svemir, a neko Bog, je vrlo duhovit.

Kada pričamo o brakovima, njihovoj trajnosti i čestim istinitim pričama o bračnim drugovima koji su odlutali za zovom sirena koje obećavaju holivudsku ljubav, ja često kažem kako nekad mislimo kako se te nama nikada neće desiti, kako smo sigurni i uljuljkani i vjerujemo previše sami sebi. Često kažem, a i prijatelji često citiraju moju izjavu kako kada pričamo o drugima, ne možemo biti sigurni da se i nama to sutra neće desiti, tako ja npr. sutra mogu otići sa poštarom.

E, zvoni mi neko na vrata, ne sjećam se je li zvonio dvaput. Mlad, ljubazan, fin, plav momak u plavo-žutoj uniformi BH pošte. Kaže: Ja sam novi poštar, stari je otišao u penziju!

DRAGI B(l)ože...
http://pitanje.blogger.ba
17/04/2012 17:07