beats by dre cheap

Maya (iluzija) bez make-upa

Zaljubljenost je anestetik koji pomaže osobi da proguta govno, rekao je svojevremeno mudri Nakšatri.

Mislim ovih dana puno o toj rečenici. O čovjeku koji je zahvaljujući tom anestetiku napustio svoju sretnu porodicu, jedinog sina i bukvalno progutao smeđi artikl sa početka teksta.

Možda sada šetaju po gradu u kojem ih niko ne poznaje i uživaju u svojoj zaljubljenosti, dok  mnogi danima plaču i noćima ne spavaju od šoka, sin svaki dan pita gdje je tata. Možda planiraju svoju budućnost...ali dok anestetik prestane sa djelovanjem i maya (iluzija) skine make-up i pokaže svoje pravo lice...postat će svjesni da sreća nije ono za šta se prodaje. Onda srećica dobije PMS, hoda po kući neobrijanih nogu, plata kasni i shvatimo da trava nije bila zelenija, da je sve isto ako ne i gore...Sreća u guni strasti je u početku nektar, a na kraju otrov, šta vrijedi ako to teoretski znamo na sanskritu, kada nas naše želje i paučina koja se skupila po našem duhovnom životu uvjeravaju da ćemo baš mi prevariti sve zakone u svemiru i biti sretni uprkos svima.

Nije moral Bog smislio da bi nas kinjio, propisi su radi nas, radi naše sreće i radi toga da druge ne unesrećimo. Kako odrastamo i ulozi su veći i pojam sreće mijenja svoje značenje. Sreća djece, održavanje bračnih zavjeta, ulaganje svjesnog napora da nikog ne povrijedimo, veći je uspjeh i zadovoljstvo od prolaznih trenutaka sreće koju nam obećava Holivud, a svi okolo navijaju , vuvuzele trube, a sirene svojim slatkim pjevom navlače moreplovca na hridi :"Samo ti tu sreću zaslužuješ, posudi je, kupi ili ukradi bez obzira na sve..."

Mi možemo reći da ne vjerujemo u semafore i proći kroz crveno, ali kamere su snimile i kazna stiže. Nikoga ne možemo povrijediti da nam se ne vrati, ne možemo i tačka!

Nekad ljudima fakat treba svezati dva šamara, zavrištati da svjesno ne skaču u provaliju, nazvati zločince pravim imenima i zalupiti im vratima pred nosom. Nekad treba javno lopove nazvati lopovima i nikad ih više ne pozdraviti ni u rodu ni u domu svome.Ipak, postoje osobe koje ni kad ih život lomi ne pucaju, samo se saviju pod teretom i pokažu svoju pravu veličinu i čistoću, a od svega snagu svoje ljubavi koja prkosi strahu, koja pomjera planine. Čudesno je da takvi hodaju ovom planetom. Makar milost za njih izgledala potpuno naopako, oni je imaju u neopisivim količinama, a ljubav koju daju i zaslužuju, vraća im se na stotine drugih načina.

Nije došlo vrijeme da ginemo, nego da se vidi ko je kakav.

Molim se, evo javno i naglas, da sreća skine make up što prije. Molim se i za sebe, jer nikad se ne zna, može mi zgodan poštar (dvaput) pozvoniti i odoh i ja...

DRAGI B(l)ože...
http://pitanje.blogger.ba
08/02/2012 17:56