beats by dre cheap

Sarajevo sa šlagom

Sarajevo je puno ukusnije i ljepše sa šlagom!

Sarajevo izgleda najbolje funkcionira pod prirodnim "nesrećama". Nesreća može često značiti i sreću, a u ovom slučaju sreću predstavlja nevjerovatan duh ljudi ovog grada. Sjećam se kada smo tokom rata uspijevali uhvatiti signal TVBiH, koliko smo se oduševljavali duhom ljudi. Sličan sam osjećaj imala kada sam prvi put šetala Ferhadijom, izlozi su bili okovani daskama poslije rata, ali ljudi su bili srdačni i topli, rat ih nije slomio. Teška je ovo zemlja i Sarajevo je težak grad, ali čini mi se da se upravo iz toga rađa ovaj duh, bosanki humor, bosanska gostoljubivost.

Šta tek onda reći za jedno malo sniježno nevrijeme, metar snijega koji me tješi da svjetski trendovi globalnog zatopljavanja ipak zaobilaze ovu tzv. zaostalu zemlju. Vjerujem da će ta zaostalost biti prednost u godinama koje dolaze, kada će pitka voda, organska hrana i dobar komšiluk vrijediti više od zlata.

Ananga i Satya Govinda su došli sa svojih 4 (slovima četvoro!) djece. Ona se oduševljava kako komšije skupa čiste snijeg dok im žene čaj iznose. Kaže Švabe bi očistili svako svoj auto i svako bi se svojim vratima zatvorio.  Na bijelome se lakše vidi sva prljavština, tako odjednom postajem svjesna broja žutih mrlja koje su proizveli što domaći, što psi lutalice. Ljudi skaču u snijeg sa prozora, voze se na snowboardima glavnom ulicom, a na Vilsonovom stotine ljudi šetaju kao da je neki praznik. Meni jeste praznik-svijet je stao na par dana, tišina je nevjerovatna, nema prašine i smoga. Praznik je jer možemo sve zaboraviti i bacati se na glavu u snijeg :).  Djeca vide da je i mama nakratko opet postala dijete, pa se smijemo kao blesavi. Praznik je i Vaišnavama, jer se prije 500 i kusur godina na jučerašnji dan pojavio Šri Nityananda koji je srušio branu koja je držala bujicu ljubavi prema Bogu i otvorio tržnicu Krišninog imena koje je prodavao samo po cijeni vjere.

Dok smo sestra i ja vježbale bhajane koji govore o tome, sjećale smo se drage nam osobe koja ih je komponovala. Puno smo mislile na nju i onda shvatile da  prolazi kroz jako, jako težak period, pa su svi moji osmijesi pomalo gorki od šoka. Iako se smijem i šalim sa djecom, spominjem nekakve praznike i duh grada, postoji jedan dječak koji plače i to mi ne da mira. I Mandali preko okeana, koja plače jer joj je predivan muž iznenada poginuo. A gdje li su tek svi oni koji su se jučer na smrt smrzli, oni koji nemaju krova nad glavom, niti hrane...Ali mi funkcioniramo tako da nas više boli ujed komarca na sopstvenoj koži, nego milioni drugih koji pate na stotine hiljada gorih načina. To su lice i naličje ovog svijeta, gdje je sreća dobro ušminkana i upakovana, sreća koja može zavarati čovjeka i ubijediti ga da je trava drugdje puno zelenija, da zaslužuje bolje, ali iz toga se krije puno patnje i nesreće. Napisala sam nekoliko postova o tome, onih filozofskih, ali nisam stigla prekucati stihove iz Gite, pa i to možete očekivati od mene uskoro :)

Ovdje prestajem sa dubiozom i crnjakom, odoh rukave zasukati i ručak skuhati, pa da nastavimo sa ronjenjem :)

DRAGI B(l)ože...
http://pitanje.blogger.ba
06/02/2012 12:03