beats by dre cheap

Nikad nisam imao boljeg prijatelja od samoće

Ne mogu vjerovati, nakon jako puno vremena (2 mjeseca minimum) sama sam kod kuće!!! Muž je odveo klince u posjetu osobama koje su me blagoslovile svojom netolerancijom i maknule se iz mog života.

Lijepo je biti mama, a dobra mama znači prije svega i stabilna, zdrava, po mogućnosti naspavana i koliko-toliko odmorna mama. Pored toga, da bismo dali, moramo se i mi negdje napuniti, da ne bismo bili ona svijeća koja drugima svijetli, a sebi dogorijeva. Ipak, i na smrt bolesne,totalno premorene ili jako nesretne mame su dobre mame, jer imaju nadljudsku snagu...ali ja sam samo obična osoba i pomoć, odmor i promjene su mi potrebni.

Sve ja to nekako uspijem, ali uglavnom sa djecom u pratnji, tako recimo sviram harmonijum sa mlađim u krilu, pa poneka nota i ne ispadne kako treba, pišem sa njim u krilu, pripremam predavanja iz Bhagavad gite pored starijeg, koji piše zadaću, a mlađi piše "adaću" . Isto tako, sva moja druženja, odmori, odlasci doktoru, zubaru, ovjeravanje knjižica, ukratko sve, pa čak i disanje, vezano je za neprekidan boravak sa barem jednim od mojih 2 djece. Stariji još dosta i izostaje iz naše simbioze, odrasta-ide u školu 3 sata dnevno, na 4 treninga sedmično, kod prijatelja u zgradi na igranje i van idu njih dvojica ispred zgrade...Mlađi je odsutan jedino ako spava po danu, a što se noći tiče, to je jedina stvar u kojoj je potpuno, ali potpuno i nepopravljivo nemoguć. On je izgleda obrnut bioritam od mene, i kako god pokušala ( a pokušala sam sve), on ide kasno leći, između 10 i 11 naveče, a ako me nekad zezne pa zaspe kasno popodne, zna biti budan i u 1 ujutru ( što znači da meni ostaje vrlo malo sati sna). Stariji sin i ja smo ranoranioci i mene ta njegova noćna smjena ubija u pojam, i zapravo, ako je muž prisutan, ostavim mu ovog malog noćobdiju, i onako isti smjenu žive i rade, i idem spavati prije njega. U glavnom, nema odmora naveče kad djeca zaspu...a valjda zato nema ni postova na bloggeru. Smiješno zvuči, ali poželim društvo odraslih, bez djece, jer i sa odraslima sa djecom sve se opet svede na djecu: kako si se ti porodila, koje pelene, kad si počela davati kelj, kad je tvoj na tutu naučio, a moj je već dvije medalje donio, najbolji je u školi, a moja je balerina, a izvadili smo zub...Amareee, siđi sa stola, a ti izvadi glavu iz veš mašine, aaaaa ovaj je razbio čašu, a ona beba plače jer je pospana.....

Velika sreća i dar s neba su mi komšije iz stana preko puta, koje su djeca prozvala svojim BAKOM I DEDOM, u nedostatku onih bioloških. Kada su oni tu, djeca stalno pretrčavaju kod njih, toliko da je Baka rekla da bismo neki itison trebali nabaviti između stanova. Stariji igra fudbala sa dedom (slomili su par saksija i vazu), a igraju i domine. Baku uvijek mogu zamoliti da ih pričuva, da negdje kratko izletim, da sad na oblačim i ne vučem djecu za 5 minuta do granapa. Deda dođe kod nas na gledanje utakmica, a Baka i Deda su stalni gosti na rođendanima djece i slično. Kada mlađi spava, a ja moram u školu, zovnem Baku i ona ga pričuva ili ga tako uspavanog prenesem kod nje. On njoj maže ruke kremom i nosi joj svoje slikovnice i igračke. Kada mi je muž na putu, deda ustaje ujutru i vodi školarca u školu, da ne budimo maloga, koji je jutarnja spavalica. Nažalost, Baka i Deda su otišli da prezime kod kćerke, koja je ni manje ni više nego u Južnoj Africi i vratit će se tek na proljeće. Veliki je blagoslov treća generacija, bila biološka ili ne., obogaćuje i olakšava život i njima i nama.

Uglavnom, nakon puno vremena, uživam u tišini. Nigdje se ne čuje vriska, ne prevrću se zdjele pune supe, niko ne traži vode, niti neizostavno mora piškiti ili kakiti. Rekla sam mužu da mi je potrebna neka promjena, neki mali odmak od svakodnevice. Iako volim svoj život, ponekad se dobro malo odmaći i poželjeti ga svim srcem. Muž je rekao da me može odvesti do Ilijaša, ako mi je toliko do promjene :D.

Ovo je promjena koja mi je trebala, da samo malo stanem i pišem i dišem...i da im se ludo obradujem kada za par sati začujem kako grebu po vratima da im otvorim, da se zagrlimo i sve opet ukrug počinje, ali bolje, jer sam došla sebi..

[IMG]http://i40.tinypic.com/676vww.jpg[/IMG]

DRAGI B(l)ože...
http://pitanje.blogger.ba
24/12/2011 18:41