beats by dre cheap

Pomjeranje granica

Ovih dana, dok se djeca oduševljavaju snijegom, nešto razmišljam o prošloj godini.

Meni je protekla godina izvanjski gledano bila vrlo, vrlo ujednačena. Skoro svi dani su ličili jedni na druge, svojim ritmom, ustaljenim i uvijek istim obavezama, problemima koji su iskrsavali i trebalo ih je rješavati, slični ljudi su bilo oko mene, slično raspoloženje...

Ipak, meni je protekla godina bila jako važna, jako inspirativna, najviše zbog toga što kad se osvrnem unazad pomislim: " Daj Bože da mi svaka godina bude kao ova". Bilo je više trenutaka za koje sam poželjela da nikada ne prođu, i to je ono što je dobro i vrijedno. Bilo je trenutaka kada sam bila tako puna emocija, da sam cijeli svijet mogla grliti.

U martu smo pisali pisma Krišni za Gaur purnim. To nije nešto tradicionalno, ali je bilo zanimljivo-umjesto uobičajene komunikacije kroz molitve, napisati ono što osjećamo, na čemu smo zahvalni, sve ono zbog čega ga smatramo najdivnijom osobom i želimo da Mu budemo sve bliže...Sve što sam zamolila na kraju tog pisma, obistinilo se, dogodile su se i vidljive promjene u životima ljudi za koje sam zamolila...Moleći materijalne stvari i materijalnu sreću, moramo biti svjesni da nesreća dolazi sa takvom srećom kao nuspojava, ali kada molimo za duhovne stvari, da nikada ne odemo, da uvijek ostanemo, da neko drugi pronađe svoj put prema Bogu...te molitve nemaju nuspojave...Znači jednostavno je, ne treba nam naslovu  Avazu da si downloadujemo kako trebamo razmišljati, ne treba nam skupi mobitel da bismo sa Bogom komunicirali, ne treba nam poznavanje stranih jezika, čak ni da naučnici potvrde Njegovo postojanje, jer je laboratorija u našem srcu.

Tokom godine, pomicala sam svoje duhovne granice i uviđala da su čuda moguća, da na primjer, dan može trajati i 26, umjesto uobičajenih 24 sata, tako da bih  ponovo mogla stići mantrati 16 krugova, što čudesnom milošću i kukom i motikom nekako uspijevam.

Bilo je i teških dana, dana kada sam pucala od nespavanja, kada bukvalno nisam mogla hodati od umora, od bolova u nogama ili u bubrezima od jake upale koja me pratila čitav april i pola maja.  Bilo je puno noći u kojima djeca nisu spavala iz hiljadu razloga, odlazaka do hitne, vađenja krvi, puno prašine sam istjerala i ona se vratila. Bilo je popiškenih tepiha, sto zijana, sto maslačaka ispuhanih, kula od pijeska, bili smo do koljena u blatu na Ramskom jezeru, šljapkali smo po lokvicama, skidali temperature u sitne sate, svađali se ko je umorniji. Srela sam mnoge stare prijatelje, moj tata je dao i mlađem unuku da mu markerom pošara sto u dnevnoj, da ima za uspomenu...Sestra je bila u bolnici 3x ove godine, pa njena svekrva Eka Prema i ona je bila 2 mjeseca u bolnici...Putovali smo do Travnika u Nakšatrijevom "vozi Miško" autu, muž kad je vidio čime idemo, fras kad nije doživio. Onda smo obrali grm pun kupina pored ceste pred Bihaćem, pa onda Lika, koliko utisaka iz samo tih pet dana nosim!  I onda škola, nove obaveze, prekrasni crteži, večeri sa lampicama u hramu...ko zna koliko će ovih fleševa biti prebačeno u recycle bin, da bi ustupilo mjesta novima :)

Osjećaj bliskosti sa mnogim dragim osobama, zajednički trenuci, razgovori, takođe su obilježili prošlu godinu. Bilo je divnih trenutaka druženja, razgovora sa istim, sličnim  ili potpuno drugačijim, s nekima sam se duboko povezala, a sa nekima udaljila, drago mi je i zbog jednog i zbog drugog. Bilo je osjećaja dubokog prijateljstva sa osobama koje su daleko, osjećaja potpunog povjerenja kada sam osobi koju prvi put srela ostavila da mi pričuva dijete, da trknem po starijeg sina. Od nekih nas ljudi samo kilometri dijele, a neki dišu pored nas ali su izabrali da budu daleko. Koliko god bilo razočaravajuće, dobro je shvatiti svijet i ljude oko sebe, naročito one krute, isključive, jedine ispravne, sa kojima se možeš družiti samo ako ima nade da ćeš postati kao oni. Bilo je dana kada me drugi ljudi nisu razumjeli, kada su vrijeđali ili histerisali, kada stvari u životu nisu bile onakve kakvima bih ja željela da budu, ali to nije bilo bitno.S druge strane, u protekloj sam godini odlučila da ništa ne pokušavam mijenjati, da jednostavno istoleriram okolnosti, da otpustim stvari na koje ne mogu uticati....

Kada prihvatite da ste duša i pokušate se povezati sa Bogom, od te vrste hrane od koje smo bili na dijeti životima, pojavljuje se nevjerovatan osjećaj duhovne sreće, koji nema nikakve veze sa vanjskim okolnostima. Vani može biti uragan, nuklearna katastrofa, svi oko vas mogu vrištati na glas...i vi ste naravno dio toga, učestvujete aktivno u datoj situaciji, ali negdje, duboko u srcu znate da je sve u redu, da je to samo uloga koju igrate i da vam ne treba mobitel da najbližeg prijatelja njime nazovete. Djeca izmišljaju prijatelje...a moj i  svačiji prijatelj je uvijek tu za nas, samo ga mi ne vidimo. U Vedama je opisano da trebamo služiti Boga, baš kao žena koja ima muža i ljubavnika. Ona izvršava sve svoje obaveze tako da se njena prava ljubav čak ni ne primjeti, ali se smješka dok pere podove, radujući se susretu sa onim koga stvarno voli.  To me je držalo tokom potekle godine, taj jak osjećaj sreće iznutra, čak i u trenucima kad se svijet rušio na mene, kada je sve izgledalo naopako. To sam počela shvatati u protekloj godini.

Pomoći drugima da pomognu sami sebi na takav način je najviši humanitarni rad. Mi možemo poslati hranu gladnima, na jedan dan dati bombone djeci bez roditelja , prevesti staricu preko ulice...i naravno da ćemo i to uraditi...Ali pomoći ljudima da riješe probleme rođenja, starosti, bolesti i smrti, da pronađu svoju neprekidnu sreću i svoj pravi identitet koji nema veze sa bilo kakvim podjelama koje su ljudi stvorili-e to je najbolja pomoć...Imala sam tokom protekle godine puno prilika da na takav način dajem drugima i stvarno želim i molim se da i dalje mogu tako davati i još više i više...

Nadam se da ću u idućoj godini više pisati svoje blogove i da ćemo se još više družiti na ovaj način. Hvala vam i na svim razmjenama koje smo imali, meni ovo blog iskustvo jako obogaćuje život. Hvala svima čija lica nažalost ne vidim, a sada sjede sa one strane weba i monitora i čitaju ovo.

Za sve ostalo u narednoj godini, prepuštam se, vidjet ćemo kuda će nas naši  životi odnijeti i radujem se tome! Neka vam je Sretna Nova godina!

DRAGI B(l)ože...
http://pitanje.blogger.ba
30/12/2011 21:25