beats by dre cheap

Ave Augustus :)

Avgust  je bio baš intenzivan mjesec. Nakon kampa u Lici, išli smo i kod moga tate, slavili nekoliko prekrasnih Vaišnavskih festivala, otišli na more i vratili se jer su djeca dobila virozu, ni na jedan iftar nisam uspjela otići, sa mnogima sam se mimoišla...a opet srela sa drugim dragim osobama...Još me čeka izlet za vikend  gdje bismo trebali prespavati u jednom samostanu (o tome možda kasnije) i onda jedva čekam da počne škola i da se ubacim u uobičajenu rutinu koja mi nedostaje.

Stariji sin se svako jutro budi i pita: "Koliko još dana ima do škole?". Svima pokazuje školsku torbu i novoizrasli zub, a još se tri zuba klimaju. Torba mu je prevelika, ali ne vrijedi familiji objašnjavati. (Vidjet ćemo kolike će knjige biti i koliko ih treba dnevno nositi, pa ćemo pronaći neku manju.)  Prvi dan škole će imati priredbu koju im pripremaju učenici starijih razreda. Posebno mi je drago što će s njim u razred ići najbolji mu prijatelj iz vrtića i zgrade. Juče su se  izgrlili od sreće što će ići skupa, a taj dječak je danas, kada smo bili na rolanju, potrošio svoju jedinu Bajram-banku u iznosu od 5 km da im kupi sokove...Rekla sam mu da si za Bajram banku može kupiti neku igračku i da ću im ja kupiti sokove, ali on je rekao da baš želi podijeliti to sa drugima, da će ga to najviše usrećiti.

Drago mi je što mu je baš on prijatelj iako sam se zamislila kako moj sin svoje Bajram-banke nikad ne bi potrošio ni na šta, da ne kažem ni na koga osim na igračke.

Mlađi sin (2,5 godine) bi takođe trebao krenuti u vrtić. Pelene smo preko ljeta uspješno skinuli, a ja nekako mislim da je sad vrijeme da se više posvetim starijem. Prvačići idu u međusmjenu kad mlađi obično spava, pa pretpostavljam da bi mi se stvarao problem kako otići po dijete u školu, ako ovaj mali spava ili vani pljušti kiša, pada snijeg i slično. Tako da ćemo vidjeti da ide par sati u vrtić, koji je ispod zgrade.  Neki dan je ušao i vrtić, izljubio i izgrlio tetu, sjeo na pod i izuo sandale...i poslije još jedno sat vremena plakao jer " hoće u utić, igati djece", a oni ga naravno nisu mogli pustiti unutra jer nismo pripremili ni ljekarsko.  Jako je smiješan, razlikuje boje ali ovako: žuta je imu (limun), narandžasta-nađeđe, crvena-pabiz (paradajz), zelena-taja (trava), plava-moje (more) i bijela je meko (mlijeko), samo je roza-oza.

Neke blogerke koje me poznaju pitale su me hoće li biti posta o Lici. Ne bih imala šta puno dodati na prošlogodišnji post...iako je ove godine bilo ljepše i duhovno intenzivnije, ali to je teško prenijeti ovako javno i u riječi pretvoriti, a da se ne pokvari intimnost spoznaja, razmjena i doživljaja. Tako da mislim, da kad već do sada taj post nisam napisala, da neću uspjeti ni kasnije. Slike govore više od riječi.

DRAGI B(l)ože...
http://pitanje.blogger.ba
31/08/2011 14:03