beats by dre cheap

Prst prema drugome, tri prema nama, jedan prema gore

Nakon jednog razgovora, a i već duže vrijeme razmišljam o tome kako se ništa ne smije i ne može posmatrati crno bijelo, posebno ne ljudi oko nas.

Ponekad se nađem u situaciji da mi neko govori o problemima u kojima se nalazi zbog nekoga, ponekad i ja budem u toj situaciji. Ali, kako su drugi naše ogledalo, na primjerima drugih lakše vidim kako ljude stalno stavljamo u crno-bijele tabore. U bijeli tabor stavljamo ljude koji su "na našoj strani", oni su bezgrešni, njih se ne trača, oni su dio "našeg tima". Ovi crni, opet, ispadne da nemaju ni jednu dobru osobinu, oni služe samo za ratovanje protiv njih.

Tako sam neki dan slušala o jednoj osobi, znam da je istina sve što sam čula, ali mi se lampica upalila kada je taj neko rekao:"Ona je demon!" U tom trenutku sam se sjetila mnogih dobrih osobina i djela te "demonske" osobe i počela sam da je branim. Ta osoba nije ni crna ni bijela u potpunosti, ali nije ni bilo ko od nas.

U različitim ulogama i odnosima, možemo briljirati i zabrljati. Tako baš taj neko, koga smatramo neprijateljem, možda pravi greške u našem odnosu...a s druge strane neko bi drugi za njega/nju rekao da je odličan prijatelj, sestra, brat, majka, zaposlenik... Osoba koja je meni zla nanijela više nego iko na ovom svijetu, je s druge strane jako predana i nježna majka, onima koji su u njenoj "bijeloj zoni" vijeran i iskren prijatelj, moja kuća neće nikad blistati kao njezina i tako dalje.

Isus je govorio da treba osuditi grijeh,a ne osobu. Isto tako, trebamo reći da nešto nije u redu, nazvati stvari pravim imenom, ali mislim da stvarno ne bismo trebali reći da je osoba koja to čini potpuno crna. Ako pričamo o vjernicima, sigurno je da se pod raznim vjerskim "dresovima" koje nosimo kriju samo obični ljudi koji se trude postati boljima. Ne treba ih preidealistično gledati, pa se poslije razočarati kada vidimo da je ta XY osoba zabrljala na nekom polju. Opet, kad bolje razmislim, ti su naizgled obični ljudi zapravo vrlo posebni i poštovanja vrijedni, čak i ako nekada pročačkaju nos, otračaju, prevare, iz slabosti prekrše neki od principa koji pokušavaju slijediti..."Onoga koji predano služi, čak i ako počini najodvratnije djelo, treba smatrati svetim, jer je pravilno utemeljen u svojoj odlučnosti" (B Gita 9.30)...

Kada krenemo raditi na sebi, ventilator naših loših navika i osobina se i dalje okreće i jedno vrijeme pruža iluziju kretanja. U ovom smo svijetu svi ludi, samim tim što smo sebe stavili u centar. Svi smo u umobolnici, svi smo u procesu pranja od "prašine godinama nagomilane..." Nemamo pravo upirati prstom u onoga ko je takođe pod tušem, kao i mi. Njemu je ostala prašina na ramenima, nama na leđima, pa je ne vidimo...Isto tako, kada u nekoga upiremo prstom, tri prsta okrenuta su prema nama, jer tako više govorimo o sebi samima. Još jedan prst ostaje okrenut prema gore, što simbolizira da je Onaj koji vidi i zna sve svjedok tome. Vede kažu da osoba koja ogovara drugog, predaje toj osobi sve svoje pobožne zasluge!

U Mahabharati je opisan slijepi kralj Dhritaraštra. Napravit ću digresiju pa ću spomenuti njegovu ženu Gandhari, koja je da ne bi bila bolja od muža, na dan vjenčanja sebi sama stavila povez preko očiju. Njeno ime Gandhari znači da ona dolazi iz grada Gandhar, današnji Kandahar u Afganistanu. Mahabharata je stara 5000 godina i znači da je Kandahar i tada postojao. Elem, da se vratim na Dhritaraštru. kada mu je njegov polubrat, mudrac Vidura, koji je bio sin služavke, prenio znanje o Bogu, Dhritaraštra mu je rekao:" O dragi brate, ja teoretski razumijem to što mi govoriš i želim da to slijedim ,ali mi čvorovi u srcu ne daju." Tokom života, Dhritaraštra je napravio brojna loša djela, ali na kraju je ipak shvatio.

Tako se i mi trudimo, teoretski nešto razumijemo, a čvorovi u srcu (neko će reći um, neko šejtan, neko slabosti) ne daju da budemo bolji. Kako nama, tako i drugima. Možda će nam trebati godine, možda životi, da neke lekcije naučimo...

U ovom dobu Kali postoje 2 velike dobrobiti, o jednoj sam već pisala i vezana je za Božja imena, a druga se odnosi na to da nam se dobra djela priznaju kao dobraa čak i ako ih počinimo samo u mislima, dok se ružne misli "ne pikaju" dok ih ne izgovorimo. Zato je zlatna svaka koja ostane iza zuba, tastature, tipki na mobitelu...pogotovo ona u kojoj druge proglašavamo apriori lošima, a samim tim sebe boljima od drugih, iz bilo kojeg beznačajnog razloga.

I tako se završava ova subotnja propovijed samoj sebi... Ne zamjerite...to su samo moja razmišljanja.

DRAGI B(l)ože...
http://pitanje.blogger.ba
22/01/2011 18:25