beats by dre cheap

Jednostavan život, visoko razmišljanje

"Kućanice su najnesretnija skupina u Hrvatskoj", naslov je teksta na portalu dnevnik.hr:

"Obrazovaniji i oni s najvišim prihodima (iznad 8500 kn za sve članove obitelji) mnogo su zadovoljniji od ostalih građana. Zanimljivo je međutim da su kućanice najnesretnija skupina u Hrvatskoj, nesretnije od nezaposlenih, ali i od umirovljenika. Opća razina NIS-a u listopadu blago je smanjena i to najviše zbog pada dviju komponenti, zadovoljstva osobnim i socijalnim razvojem...Na zadovoljstvo osobnim i socijalnim razvojem utječe naš osobni razvoj, obitelj i prijatelji, mjesto u kojemu živimo te država..."

Ja sam sretna što sam domaćica...i sretna sam tako već preko dvije godine. Svako veče poljubim svoju porodicu koja spava i zahvalim se Bogu na još jednom danu kod kuće, sa njima. I pomolim se da tako potraje što duže, da muž ima dovoljno posla...a ja ću zauzvrat peći kolače, palačinke, ribati podove, šljapkati po lokvicama s djecom, rezati nokte, prati guze...i sve ostalo što treba.

Sretna sam što ne moram svako jutro slušati o novim poduhvatima Šeherzade i Onura, sjediti na novogodišnjim zabavama, svakog se jutra šminkati za neke tamo ljude, a kod kuće hodati ko pomahnitala vještica u poflekanoj trenerci (ko za muža sređena :)...

Što se "osobnog i socijalnog razvoja" tiče, ne žalim se, ako sam i zaglupila, meni je skroz dobro. Imam vremena i da se družim sama sa sobom, sa prijateljicama, da upoznajem nove ljude, da idem na izlete sa porodicom, da šetamo, plešemo u sred utorka u dva popodne, da rolam gurajući malenog u kolicima ispred sebe, da pročitam knjigu, da odspavam, da pišem blog...Meni nikad nije dosadno.

Izuzev osobnog razvoja i nemam drugih ambicija. Ne osjećam se više "ostvarenom" ako idem na posao, sa svim što takav život donosi, dobrim i lošim.

Duhovni život  uvijek donosi nove izazove, poteškoće, novo krampanje na svom srcu, nove radosti i čuda...i to je ono što me čini živom. Sve se može raditi za zadovoljstvo Boga i to daje smisao pranju frižidera i neprekidnom sakupljanju igračaka, ali i daje odgovore na duboka filozofska pitanja. Opisano je da se obični, svakodnevni život svjestan Boga može živjeti kao što žena koja ima muža i ljubavnika, izvršava sve svoje dužnosti savršeno i izvana niko ne vidi da ona zapravo uvijek misli na onog za koga živi, onog koga u dubini srca voli.

Neki dan kod doktora me napade medicinska sestra:"Pa jeste li vi svjesni da ste SAMO DOMAĆICA!? Pod hitno morate naći neki posao!!!"

-A jeste li vi svjesni da ste SAMO medicinska sestra, koja ljudima zabada igle i škraba papirologiju. Zašto mislite da je to nešto vrijednije od ovog mog?

(Svako ima pravo na izbor. Ovo je moj. Izabrala sam da radim samo kod kuće, a ne još i da radim 8 sati za platu koja kasni i nemam zdravstveno. Pri tome ostavljam svakome za pravo da živi kako želi, drugačije od mene. Nekome je spas pobjeći od kuće i djece i ići na posao. Meni lično nije. Moje je ljudsko pravo da budem domaćica, nije to nikakva sramota. )

P.S. Nakon komentara o mom divnom životu (hvala), da ne bi ovaj post bio previše nacifran cvjetićima i da mi čitatelji ne bi završili na inzulinu, moram dodati da svako zanimanje i svaki život imaju svojih teških dana.

DRAGI B(l)ože...
http://pitanje.blogger.ba
06/12/2010 22:26