DRAGI B(l)ože...

Diary of a Hare Krishna housewife :)

19.07.2016.

Vremeplov

Nakon ko zna koliko vremena kliknuh na "Novi post". Čudan osjećaj, ali kad nešto želi da ne napiše onda ide lako i samo.

Prije tačno 20 godina, moj se zivot promijenio iz korijena i sada, jednako godina kasnije osvrćem se na razne događaje koji su 1996. uticali moj život.

U zadnje vrijeme, imam neku teoriju da su godine rane mladosti, te koje nas toliko jako obilježe za čitav život, zato što smo pod jakim hormonalnim drogama koje izazivaju određene hemijske reakcije zbog kojih život doživljavamo jače i intenzivnije. Stoga svi valjda te dane dobro pamte kao neko vrijeme, (da se kao Andrić-u Znakovima pored puta- izrazim) "dok se živo bilo". (Mogla bih ovdje malo napričati o tome kako smo uvijek živi, ali neću.)

Prije 20 godina, ostavili smo sve što smo imali i na šta smo navikli i sa 3 torbe, uglavnom pune knjiga, krenuli u novi život. Zanimljivost je da se Nepalski vozač Crvenog Krsta koji nas je odvezao kroz ratne zone u novi život zvao Višnu. Novi život je bio i ostao živopisno šaren i intenzivan u Svjesnosti Krišne. 16.7. 1996. prvi put smo srele bhakte i to je bila ljubav na prvi pogled. Ever since that night we've been together, it turned out so right for strangers in the night. Možda se zbog toga vodim devizom "New is always better" i često kažem da volim da gledam u budućnost, prihvatajući nepredvidivosti života kao Kinder surprise.

Kada odem u gradić u kojem i danas živi moj tata, ne volim se vraćati unazad. Prije nisam ni voljela, ni željela ići tamo, ne želeći se nikako osvrtati. Ne volim tražiti stare prijatelje, ići u Gimnaziju ili šta već, kao što to mnogi drugi rade. Sviđa mi se sadašnjost u tom mjestu, koje volim posmatrati anonimno, kao neki duh kojeg niko ne poznaje.

Njegova kuća (jer već 20 godina nije moja) miriše na rane devedesete, dok još rat nije počeo. I tata je na neki način ostao u tom vremenu, sa telefonom koji ima brojčanik i knjigama natopljenim nikotinskim dimom gušćim od najgore Sarajevske magle. Nekada su on, mama i majka pušili 6 kutija cigareta na dan, tako da imam solidan staž pasivnog pušača. Nema wi-fi signala! Opet kasno naveče sjedimo na balkonu, pričamo i osim žara njegove cigarete vide se bezbrojne zvijezde, iste one zbog kojih sam se počela raspitivati o svemiru, Bogu, smislu života.

U tom mjestu gdje vrijeme stoji i ne zna se kada je vikend, kada radni dan, sve je jako mirno. Nekad sam mislila kako je to najzabitije mjesto na svijetu i kako se mora otići što dalje da bi se postiglo nešto u zivotu. Ipak, "ako sam negdje stigao bilo je iznutra".

Od svega se najviše izdvajaju pusta ljetna popodneva, huk sova u rana jutra i gugutanje golubova pod balkonima. Čim dođemo tamo, totalno se prebacim na taj usporeni ritam i penzionišem se skupa sa tatom. Djeca uživaju u životu bez kriminala i pasa lutalica, čude se kako se bicikli ostavljaju svuda nevezani i kako je moguće zaboraviti stvari na klupi i naći ih kasnije. Tamo djeca ne sjede po kućama zalijepljena za monitore, nego se igraju po cijeli dan. U Sarajevu sam se više puta naljutila na sina, ne vjerujući mu da u kvartu na lijep dan nema djece, pa bih obišla sva igrališta i s tugom zaključila da nema nikoga, kažu-druže se online. Zimi je kažu prehladno, ljeti prevruće, ukratko-djeca u našem kvartu rijetko izlaze vani. A ovdje, od 9 ujutru krenu zvoniti interfoni, prvo pletu narukvice od onih kineskih gumica, pa ih prodaju na cesti i od zarade kupe još gumica. Popodne igraju lopte do mraka, pa onda žmire. Poseban suvenir sa raspusta kod dede su prljave noge pune modrica, ujeda komaraca, nokti izlomljeni od lopte. Čudom se ne mogu načuditi da se djeca ne svađaju i ne maltretiraju jedni druge ružnim riječima i provokacijama.

Dok se oni igraju, ja slušam bhajane na slušalice i plovim u nekom stanju nirvane, mirnog uma...Najviše volim mjesta gdje su izlasci i zalasci sunca najvažniji događaji. Tokom godine, često sanjam to mjesto, čije kutke predobro poznajem. Imala sam jako sretno djetinjstvo tamo i valjda mi zato godi ta atmosfera pod širokim nebom punim lastavica.

Moj je tata 20 godina svoj stan držao kao muzej. Pretpostavljam da mu je život na neki način stao kada smo morali otići. Prijatelj mi je pričao da ga je posjetio par godina nakon našeg odlaska i zatekao sve ist-isto, pa čak i naše rasporede časova zalijepljene u trpezariji. Bilo mu je jako teško zbog toga. Nekako prirodno, tata mi je ove godine dozvolio da pobacam sve nepotrebne starudije. Samo nije dozvolio da bacim majkine hekleraje, "pa to je neprocjenjiv ručni rad", možeš si misliti. Jako je prosvjetljujući osjećaj eliminisati stvari koje su nekad bile sastavni dio života, a danas više ništa ne znače.

Dok anonimno hodam po gradu, zapažam prolaznost života. Nekad je moj tata bio mojih godina i ja sam trčkarala oko njega, danas to rade moja djeca. Uvijek se sjećam kad sam za sedmi rođendan dobila poni i čekala vikend da ga vozim, međutim kiša je pljuštala i ja sam plakala cijeli dan, sve dok mi tata nije obukao kabanicu i odveo me na krov zgrade da provozam par krugova. Sada moj sedmogodišnji (mlađi) sin juri okolo na biciklu. Stariji sin, isti onaj uz kojeg sam počela pisati blog ima skoro 11 godina, za vašu info. Mislila sam da su moji roditelji u godinama u kojima sam sada, bili izuzetno odrasli i mudri. Poznati ljudi su jako ostarili, a drveće poraslo do neprepoznatljivosti. Nekad neplanski sretnem prijatelje iz srednje škole i lijepo ih je vidjeti, svako je i u zrelosti ostao dosljedan sebi. Možda zbog naših druženja uz EKV, Nirvanu i knjige Šri Šrimada (kako smo ga tada zvali), nikako ne mogu da svarim da današnje maturantice izgledaju kao sa Grand parade, a "fina gradska raja" (čast izuzecima) u mom sadašnjem gradu živi za "u se, na se i poda se".

Vratila sam i  fotografije koje smo odnijeli 96te u pripadajuće praznine u albumima i tako se nekako krug zatvorio, tata je počeo gledati u budućnost. Bolno je i istinito reći da nam je zajedničko vrijeme odbrojano, i kako sam toga uvijek i previše svjesna, intenzivno prozivljavam svaki trenutak kao poklon.

Brzo prođu dani kod tate i uvijek se teško rastati. I dvadeset godina kasnije, svaki povratak u Sarajevo mi govori o težini i ljepoti života u njemu.

DRAGI B(l)ože...
<< 07/2016 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

REVIDIRANI LINKOVI
CRTICE IZ MOG SVIJETA
Najdraži mi post ikada-virtualna hodočašća
Drugi najdraži post: Nauka o vjerovanju-vjerovanje u nauku
1. Šta je Hare Krišna
2. Šta je Hare Krišna
4. Karma i reinkarnacija
3. Nauka o duši
Zivot kao hodocasce, pisanje kao lijek
Kroz srce, drugi dio
Kroz srce
Draga moja Sevya
Zebra na Brionima
Teška si tuđino
Sretni post
Reality distinguished from illusion
Kapi vode na lotosovom listu
Gdje je svaki korak ples, a svaka riječ pjesma
Vaišnavska sahrana
Sjećanje
Opasna sekta
Na dan kad je otišla
Sevya dasi
Jednoća Stvoritelja
Karma/reinkarnacija

ŽENA, MAJKA, DOMAĆICA
FAQ za domaćice
revati na tržištu rada
Novi posao
Prva skulptura
Dan žena
Čuda su moguća (haiku)
Žena heroj
AFŽ, al’ antifeministički
Profesionalno “samoubistvo”
Majakovski na team buildingu
Njezino veličanstvo MAJKA (na brdovitom Balkanu)
Oglas za posao

FILOZOFIRAM
Filozofski osvrti na trudnoću
Ne odustajem
Razgovori koji donose sreću
Jednostavna matematika
Ravnoća do mora
Kritika ekološki neosviještenog uma
Kali yuga-doba svađe i licemjerja

INSPIRATIVNO…

Here comes the sun
Ponocna ilahija
Rabijina molitva
Poniznost
Život-nekad siv, nekad žut
Dr. Nakaš

INDIJA I HIMALAYA

1. Moja Indija
2. Indija u mom srcu
3. Zemljo Indijo!
4. City of Taj
5. Majmunska posla i zacarani bazar
6. Back to reality
7. Podnozje Himalaya
8. Majka Ganga
9. Avanture po potkrovlju svijeta (tavan pun misterioznih kovcega)
10. Indiana Jones
11. Krug se zatvara
12. Dzungla na asfaltu
13. U Stambolu, na Bosforu
14. Indija FAQ
15. Jos par slika











MOJI FAVORITI
Strangers In The Night
Public Relations (Паблик рилејшнc�)
Laprdam_sta_stignem
Osećanja. O. Sećanja.
Hemija života
Princ of Perversia
kamilica
Hey, hey, my, my R'n'R can never die
Gracias a la Vida
Nikad ne reci dvaput
Raznosiš mi blato po kući
Recenzija zivota
Djevojka u mojim ustima
Bosanski život
U urbanoj sahari života
u Haosu je Red..
Priče o umoru
dnevnik jedne kurtizane
MOJA BOGDA SNA
Aime Sati
Budan u snovima vs. sanjar na javi
...titles are overrated...
shizika
TA-HA
Ishranom do zdravlja
Silent
Mala Tajna - Veliko Blago
uposlenica
hendikepiranidjecak
Dnevnik posebnih
LJEPOTA DUSE
... by Tratinčica
Krilo od mušice
That's life!
Duh Koji Hoda
Magnolija
Trudimo se za naše sunašce...
Organic Life
PSIHOTERAPIJA
ja, žena i majka i supruga
Babba
zdravi i lijepi
__malo drugačija mama!__
Administratorov blog
Dunyaluk
nova Ja
luda trka za srecom
Da vidimo šta danas ima u cekeru
Crtice
svasta zanimljivo
više...

BROJAČ POSJETA
320477

Powered by Blogger.ba