DRAGI B(l)ože...

Diary of a Hare Krishna housewife :)

20.04.2012.

Fiksni telefon

Prije tačno 2 godine napisala sam post o planiranom zastarijevanju, odnosio se na mobitel koji se jednostavno ugasio, 2 godine od prvog uključivanja. Na servisu su rekli da nema nade i da je potpuno mrtav.

http://pitanje.blogger.ba/arhiva/2010/04/21/2480063

Muž mi je preko telekoma uzeo drugi mobitel, bila je neka akcija. Tačno 2 godine kasnije, i taj mobitel se gasi bez ikakvog povoda, radi isključivo kada je ukopčan u struju. (Znam, znam, baterija je u pitanju).

Gdje god idem, nosim svoj fiksni, do jučer mobilni telefon, sa punjačem koji moram da ukopčam da bih bila dostupna, najviše zbog djece ako nisu uz mene.

Do prije 10 godina niko nije imao mobitel, pa su se ljudi nalazili na dogovorenim mjestima u dogovoreno vrijeme, čestitali su se praznici, pitalo se za zdravlje, ljudi su na vrijeme stizali na posao, djeca su ostajala kod kuće dok mama nešto obavi...Moj tata i danas koristi telefon sa brojčanikom, ima mu sentimentalnu vrijednost...To je onaj telefon što se ja, brza i nadasve moderna, načekam da se brojčanik odvrti unazad...Sve nam kao savremeni uređaji štede vrijeme, a vremena nikad manje. Stvarno, kako smo živjeli bez mobitela? Mogla bih i ja ovog svog fixno-mobilnog ne nositi sa sobom, mnoge smo potrebe vještački stvorili, a muž mi neće moći javiti da mu kupim košpe i da su njih trojica gladni jer ne znaju gdje šta stoji u kuhinji. Birani pretplatnik ima slobodan sat i potpuno je nedostupan, potaknite svoje nagone za opstanak, pronađite hranu u kući.

Koliko košta jedan prosječan mobilni telefon? Od cipela koje koštaju 100 km, očekujem da me služe nekoliko godina, a nosim ih, habam, grebem, dok mobitel čuvam kao zjenicu oka svog. Od veš mašine od 500 km, očekujem da radi barem 10 godina. Koliko traje život jednog mobitela? Zašto se mobiteli moraju mijenjati svake 2 godine, ako smo zadovoljni sa modelom, dizajnom, funkcijama, ako nas nije sramota staviti metuzalema na sto, a ovaj moj nije metuzalem nego nadasve elegantan i moderan touch screen?

Eh te korporacije, profiti, tehnologija....



17.04.2012.

Dvodijelni post o automehanici u praksi i o tome kako je Krišna duhovit

Zanimljiva je povezanost postova na blogu sa životom i obratno.

Pišem ja tako neki dan ovaj automehaničarski post, kada mi lijevi prednji točak nešto zaškripa...Zglob lijeve ruke mi nešto preskače, otekao, moram danas do automehaničara da vidim šta je. Sigurno je posljedica od kuhanja u hramu od neki dan, kada smo uz dobro druženje, nakuhali gomile svega, a te gomile je trebalo oguliti i nasjeckati...U svakom slučaju, osvijestih zadnjih dana za koliko mi stvari treba ta lijeva ruka-kuhanje-prvenstveno guljenje jer sam ljevoruka, pisanje i tipkanje, pranje guze mlađem sinu, pranje zuba i podova, držanje telefonske slušalice i knjiga...

Jedna priča kaže kako je jedan čovjek imao dogovor sa smrću, kako će mu prije nego dođe dati neki znak. Kada je umro pitao je smrt, zašto mu nije dala znak, a smrt je rekla kako mu je dala ne jedan, nego tri znaka-kosu, zube i vid.

Uskoro će mi 35 godina, moj bivši direktor je za 45. rođendan optimistično izjavljivao kako je odradio prvo poluvrijeme, a na današnjem vaktu mi se i 35 čini kao optimistično poluvrijeme. Iako nemam sijedih, i dalje vidim dobro i svi me zubi i dalje uredno služe. Ipak, kada određeni dijelovi mašine ovako zaškripe, postajem svjesna vremena koje prolazi. Puno se lakše voziti u ispravnom autu :), ali opet, bolje je i u staroj i ofucanoj peglici ići u dobrom pravcu, nego u rols rojsu u pogrešnom :)...

(Kako li sam ja kojoj su auti totalna nepoznanica završila na ovim temama, baš je zanimljivo...Jeste, htjela sam pisati post u kojem upoređujem duhovni život sa održavanjem kuće, ali ako krenem o sportu, to će privući i muške čitatelje na ovaj tzv. žeMski blog.

Ostatak posta nema veze sa uvodom, ali dok me još ruka služi, a djeca se mirno igraju, mislim da  je bolje da otkucam sve "đuture". ) Stoga, ide drugi dio posta :

 Život, neko će reći svemir, a neko Bog, je vrlo duhovit.

Kada pričamo o brakovima, njihovoj trajnosti i čestim istinitim pričama o bračnim drugovima koji su odlutali za zovom sirena koje obećavaju holivudsku ljubav, ja često kažem kako nekad mislimo kako se te nama nikada neće desiti, kako smo sigurni i uljuljkani i vjerujemo previše sami sebi. Često kažem, a i prijatelji često citiraju moju izjavu kako kada pričamo o drugima, ne možemo biti sigurni da se i nama to sutra neće desiti, tako ja npr. sutra mogu otići sa poštarom.

E, zvoni mi neko na vrata, ne sjećam se je li zvonio dvaput. Mlad, ljubazan, fin, plav momak u plavo-žutoj uniformi BH pošte. Kaže: Ja sam novi poštar, stari je otišao u penziju!

15.04.2012.

Vedski uvod u anatomiju ( i automehaniku )

Priča prva:

Mama hoće li me tata voditi danas na bazen?

Ne može, umrla teta B., baka tvog prijatelja.

Pa što je umrla?

Jesi je vidio neki dan? Tijelo joj je bilo staro i slabo.

Podigni ruku! (Kažem ja, a on podiže). Spusti je! (on spušta). Okreni glavu (on okreće). Jel ti upravljaš svojim tijelom? Da! Jesi li ti vozač u tijelu? Jesam!

Kada naš auto bude star ili se pokvari, šta će tata uraditi?

-Prodat će ga i kupiti novo.

Tako je i teta B. vozila svoje tijelo, sada se potrošilo ostarilo, i ona-duša izlazi i ide dalje.

Dobro, idemo sad raditi zadaću! (kaže on, dok ostali drhte od straha od smrti, piju tablete za umirenje i komentiraju kako je život ništa.)

 

isvarah sarva-bhutanam
hrd-dese 'rjuna tisthati
bhramayan sarva-bhutani
yantrarudhani mayaya

Svevišnji Gospodin se nalazi u svačijem srcu i upravlja lutanjima živih bića koja su smještena u mašini načinjenoj od materijalne energije. (Bhagavad gita 18.61)

Priča druga:

I. je prošle subote imala stravičan sudar. Auto je iz druge trake prešlo u njenu i direktno se zabilo u njen auto. Auto je potpuno uništeno. I. ima slomljene kosti lica, ključnu kost, rebra, lakat joj je smrskan, kuk napukao.

I. se čudesno oporavlja.I. ima dvogodišnju kćerku koja joj je dodatan motiv.  

Ona zna da

na jāyate mriyate vā kadācin   nāyaḿ bhūtvā bhavitā vā na bhūyaḥ
ajo nityaḥ śāśvato 'yaḿ purāṇo   na hanyate hanyamāne śarīre
 
Duša se nikada ne rađa niti umire. Nije nastala, ne nastaje i neće nastati. Nerođena je, vječna, uvijek postojeća i prvobitna. Nije ubijena kada je tijelo ubijeno. (Bhagavad gita 2.20.)
 
SMISAO AC Bhaktivedanta swami Prabhupada
Mali atomski dio Vrhovnog Duha je kvalitativno jednak Vrhovnom i ne podliježe promjenama kao tijelo. Ponekad se duša naziva postojanom ili kuta-sthom. Postoji šest vrsta preobražaja kojima podliježe tijelo. Tijelo se rađa iz materice majčinog tijela, ostaje neko vrijeme, raste, stvara potomstvo, postepeno se raspada i na kraju nestaje u zaborav. Duša. međutim, ne podliježe takvim promjenama. Duša se ne rađa, ali pošto prihvata materijalno tijelo, tijelo se rađa. Duša se ne rađa, niti umire. Sve što se rađa također i umire. Duša se ne rađa i zato nema prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Vječna je, uvijek postojeća i prvobitna – to znači da u istoriji nema traga o njenom nastanku. Pod utiskom tijela, mi istražujemo istoriju rođenja duše. Duša nikada ne stari, kao tijelo. Zato takozvani strac osjeća isti duh kao u djetinjstvu i mladosti. Promjene tijela ne utiču na dušu. Duša se ne raspada kao drvo i ostale materijalne stvari. Isto tako duša ne stvara popratne prozvode. Popratni proizvodi tijela – djeca – su različite osobene duše i zbog tijela izgledaju kao djeca nekog čovjeka. Tijelo se razvija zahvaljujući prisustvu duše, ali duša se ne mijenja i ne stvara potomke.
Duša je puna znanja, ili uvijek puna svjesnosti. Prema tome, svjesnost je simptom duše. Čak i ako ne nađemo dušu u srcu, u kome se nalazi, možemo shvatiti njeno prisustvo jednostavno po prisustvu svjesnosti. Ponekad ne možemo vidjeti Sunce na nebu zbog oblaka ili nekog drugog razloga, ali sunčeva svjetlost je uvijek prisutna i zato smo uvjereni da je dan. Čim se rano ujutro pojavi malo svjetlosti na nebu, znamo da se Sunce nalazi na nebu. Slično tome, pošto u svim ljudskim i životinjskim tijelima postoji svjesnost, možemo shvatiti da je prisutna duša. Međutim, svjesnost duše se razlikuje od svjesnosti Svevišnjeg, jer je Vrhovna svjesnost sveznanje – znanje o prošlosti, sadašnjosti i budučnosti. Svjesnost osobene duše je sklona zaboravnosti. Kada duša zaboravi svoju pravu prirodu, stiče znanje i biva prosvjetljena Krishninim višim poukama. Ali Krishna nije kao zaboravna duša. Kad bi tako bilo, Krishnina učenja u Bhagavad-giti bi bila beskorisna.
 
vāsāḿsi jīrṇāni yathā vihāya
navāni gṛhṇāti naro 'parāṇi
tathā śarīrāṇi vihāya jīrṇāny
anyāni saḿyāti navāni dehī
 
Kao što osoba oblači novu odjeću, ostavljajući staru, duša prihvata nova materijalna tijela, napuštajući stara i beskorisna. (Bhagavad gita 2.22.)
SMISAO AC Bhaktivedanta swami Prabhupada
Atomska osobena duša biva prenijeta u drugo tijelo milošću Nad-duše. Nad-duša ispunjava želju atomske duše, kao što jedan prijatelj ispunjava želju drugog.  Vede, poput Mundaka Upanishade i Švetašvatara Upanishade, upoređuju dušu i Nad-dušu sa dvije prijateljske ptice, koje sjede na istom drvetu. Jedna ptica [osobena atomska duša] jede plod drveta, a druga ptica [Krishna] jednostavno posmatra Svog prijatelja. Mada su ove dvije ptice kvalitativno jednake, jedna je opčinjena plodovima materijalnog drveta, dok druga jednostavno posmatra aktivnosti Svog prijatelja. Krishna je ptica koja posmatra, a Arjuna je ptica koja jede. Iako su prijatelji, jedan je Gospodar, a drugi sluga. Pošto je atomska duša zaboravila taj odnos, prelazi sa jednog drveta na drugo, ili iz jednog tijela u drugo. Podređena ptica, jiva [điva] ili duša, veoma se teško bori na drvetu materijalnog tijela, ali čim pristane da prihvati drugu pticu kao vrhovnog duhovnog učitelja – kao što je Arjuna učinio dobrovoljno se predavši Krishni da bi ga Krishna podučio – odmah se oslobađa sveg jadikovanja.
06.04.2012.

Tanka crvena linija i na nebu duga

Kada sam imala 14 godina nisam znala da ću veći dio života provesti  u Sarajevu, tom gradu čijim sam se ljudima divila gledajući ih na sve češćim prenosima uživo, proljeća 92. Poslije smo još ponekad uspjeli uhvatiti signal Radio Sarajeva i glas legendarnog Zoke Stevanovića...Tog davnog proljeća nisam znala kakvi nas sve horori čekaju, oni za koje su svi govorili da nema šanse da se dese u našoj šarenoj multi-kulti zemljici, koja je u srcu Balkana, u srcu milenijske Europe.

Kada sam imala 14 godina, nisam znala da se moj budući muž, tada 22-godišnjak, tog aprila 92. dobrovoljno prijavio u Armiju BIH gdje će kao diverzant provesti naredne 4 godine po prvim linijama i  biti 2 puta ranjavan. On me maloprije zove sa Titove a mi kaže da prolazi pored svih onih praznih, crvenih stolica i ne može da diše, guši se, sjećanja naviru.

Nisam znala da ću 4 godine kasnije, sama hodati ulicama tog istog grada,čiji su izlozi bili okovani daskama.  Nisam znala da će mi djeca danas hodati tim istim ulicama, na kojima su ostali zabilježeni tragovi granatai da će taj isti muž nekad uspavljivati sina sa pričama:" Kad smo 93. Četnicima maznuli minobacač u Azićima..." Što bi Hanka Paldum rekla, to je ono o čem svaka žena sanja :)

Nisam znala da ću jednog dana poznavati i diviti se Jahnukanyaki, bhaktini koja je tokom cijelog rata ostala na čelu sarajevskih bhakta i pomagala svakome. Mjesečno je nazovem da je molim da napiše knjigu o tim ratnim godinama, o ljudima koji su  pomagali svima bez razlike, a najviše dajući im znanje o tome da mi nismo Srbi, Hrvati, Bošnjaci, Židovi ili žohari i da nema razloga da ratujemo. Šta ćete, mi smo Hare Krišne, nacionalno potpuno onesviješteni.

Nisam znala do maloprije ni da ću napisati ovaj post. Post o svima onima čije su stolice danas prazne, samo zato što su se zvali drugačije, vjerovali drugačije, zatekli se na takvom mjestu. Dobro ,ništa nije slučajno, ali još manje je slučajna ta mržnja i zatrovanost, takozvana nacionalno-vjerska osviještenost, koja ljudima govori kako su baš oni jedini ispravni, izabrani, jedini pravi Božji narodi, pa je tako u jednom mandatu navodno Bog bio i Srbin...

Nisam znala da ću danas gledati na nebu 2 duge, koje sam zadnji put vidjela na dan kada je osoba koju sam zvala mamom, napustila tijelo i otišla dalje na svome putovanju prema Bogu. Ona me je naučila da smo duhovne duše i da su vjere i nacije samo podjele koje su ljudi stvorili. Ona me naučila da je Bog jedan jedini, kome se svi različito mole i obraćaju, jednak prema svima.

Kažu da je duga simbol pomirenja Boga sa ljudima, znam da je utopija ali voljela bih i da se ljudi pomire sami među sobom, ali dok god svako ima svoju istinu, sumnjam da će do toga doći.

Dvadeset godina kasnije, dvadeset godina starija (nije malo!), dvadeset aprila, šesnaest aprila u Sarajevu od toga...i tri šesta aprila otkada se rodio sestrin sin...pišem o ovome, jer ne mogu da šutim.

DRAGI B(l)ože...
<< 04/2012 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930

REVIDIRANI LINKOVI
CRTICE IZ MOG SVIJETA
Najdraži mi post ikada-virtualna hodočašća
Drugi najdraži post: Nauka o vjerovanju-vjerovanje u nauku
1. Šta je Hare Krišna
2. Šta je Hare Krišna
4. Karma i reinkarnacija
3. Nauka o duši
Zivot kao hodocasce, pisanje kao lijek
Kroz srce, drugi dio
Kroz srce
Draga moja Sevya
Zebra na Brionima
Teška si tuđino
Sretni post
Reality distinguished from illusion
Kapi vode na lotosovom listu
Gdje je svaki korak ples, a svaka riječ pjesma
Vaišnavska sahrana
Sjećanje
Opasna sekta
Na dan kad je otišla
Sevya dasi
Jednoća Stvoritelja
Karma/reinkarnacija

ŽENA, MAJKA, DOMAĆICA
FAQ za domaćice
revati na tržištu rada
Novi posao
Prva skulptura
Dan žena
Čuda su moguća (haiku)
Žena heroj
AFŽ, al’ antifeministički
Profesionalno “samoubistvo”
Majakovski na team buildingu
Njezino veličanstvo MAJKA (na brdovitom Balkanu)
Oglas za posao

FILOZOFIRAM
Filozofski osvrti na trudnoću
Ne odustajem
Razgovori koji donose sreću
Jednostavna matematika
Ravnoća do mora
Kritika ekološki neosviještenog uma
Kali yuga-doba svađe i licemjerja

INSPIRATIVNO…

Here comes the sun
Ponocna ilahija
Rabijina molitva
Poniznost
Život-nekad siv, nekad žut
Dr. Nakaš

INDIJA I HIMALAYA

1. Moja Indija
2. Indija u mom srcu
3. Zemljo Indijo!
4. City of Taj
5. Majmunska posla i zacarani bazar
6. Back to reality
7. Podnozje Himalaya
8. Majka Ganga
9. Avanture po potkrovlju svijeta (tavan pun misterioznih kovcega)
10. Indiana Jones
11. Krug se zatvara
12. Dzungla na asfaltu
13. U Stambolu, na Bosforu
14. Indija FAQ
15. Jos par slika











MOJI FAVORITI
kamilica
Gracias a la Vida
Princ of Perversia
zdravi i lijepi
Hemija života
Raznosiš mi blato po kući
Priče o umoru
Oko moje glave.
Osećanja. O. Sećanja.
U urbanoj sahari života
Recenzija zivota
* THE ANATOMY OF ROCK*
Laprdam_sta_stignem
Nikad ne reci dvaput
MOJA BOGDA SNA
Bosanski život
u Haosu je Red..
Djevojka u mojim ustima
Public Relations (Паблик рилејшнc�)
Strangers In The Night
dnevnik jedne kurtizane
Aime Sati
Budan u snovima vs. sanjar na javi
...titles are overrated...
shizika
TA-HA
Ishranom do zdravlja
Silent
Mala Tajna - Veliko Blago
uposlenica
hendikepiranidjecak
Dnevnik posebnih
LJEPOTA DUSE
... by Tratinčica
Krilo od mušice
That's life!
Duh Koji Hoda
Magnolija
Trudimo se za naše sunašce...
Organic Life
PSIHOTERAPIJA
ja, žena i majka i supruga
Babba
__malo drugačija mama!__
Administratorov blog
Dunyaluk
nova Ja
luda trka za srecom
Da vidimo šta danas ima u cekeru
Crtice
više...

BROJAČ POSJETA
325650

Powered by Blogger.ba