DRAGI B(l)ože...

Diary of a Hare Krishna housewife :)

28.03.2012.

Gdje živu zezde

Rekao mi je stariji sin da mu moram kupiti košulja, jer se želi sređivati u školu.

Mali je rekao da je on sada ejiki, nije više beba, a ejiki se ne jubu. (ljube :)

Rekao je da čojeki jedu meso, a žene pojuće (povrće). Vidi se da mjeri svijet po tati i mami.

A zezde ne živu u moju, zezde živu na nebu kad je mjak. (Zvijezde ne žive u moru nego na nebu kada je mrak).

 

19.03.2012.

Cvrčak i mrav

Dragi Blože,

Kao u svakom osnovnoškolskom sastavu iz maternjeg jezika, stiglo je proljeće, to dugoočekivano godišnje doba. Priličan dio subote provedoh sa bhaktama, koji su se taj dan okupili da 12 sati neprekidno pjevaju Hare krišna mantru. Ja sam uspjela doći na nekoliko sati, ali i to je već bilo nevjerovatno iskustvo.

Što se pjevalo, pjevalo se, stiglo je proljeće i sunce je ukazalo gomile prašine i svu čađ od centralnog grijanja.  Kao svaka prava pitomica na akademiji Nermina Curbrigena (http://www.youtube.com/watch?v=BH2ItDQ4Sqk), nedjeljom uvijek radim zadaću na temu "jeftina struja"-veš mašina, perilica, rerna, pegla, usisivač...

Jučer sam oborila rekord u hanumisanju-oprala sam 6 mašina veča-bijelo, 2x šareno, vuneno, sportska oprema,deke i plišani međedi...Jučer sam, dok su svi hodali po izletima, šetnjama i zraku, imala obračun sa prašinom i zimskom odjećom. Uz muža zvanog hrčak jer skuplja i čuva sve potrebno i nepotrebno, sa nostalgijom se prisjećam studenstkih dana kada je sva moja imovina mogla za čas stati u jedan gepek.

Radna akcija se nastavlja i tokom ove sedmice-red čišćenja, red pjevanja po kući na sav glas i plesanja dok premještam igračke, pancerice, prašim role, pečem zeljanicu sa heljdinim jufkama. Eat, pray, love :)

 

15.03.2012.

Potraga za srećom...u Bosni i Hercegovini

"Gdje god da odeš, tvoja sreća i nesreća idu sa tobom. " Bengalska poslovica

(Dok sam ubjeđivala kolegu Ra da otvori komentare, on je mene uspio ubijediti da napišem post na temu života u BiH.)

Često i prečesto slušam ljude kako jadikuju vezano za život u Bosni. Na Zapadu je bolje, na Zapadu su ljudi sretniji, države su uređenije, standard je viši, ceste nisu pune rupa, autoputevi postoje...Na Zapadu je, elem, trava puno zelenija.

Dvadeset posto bogatih ljudi zapada, nemilosrdno eksploatiše 80% ostatka ljudi, planete, resursa i mi želimo biti u tih odabranih 20. Ima i puno gorih mjesta od Bosne, slažete li se? Mi to želimo, jer mi to zaslužujemo, ali sreću zaslužuje svako. Istina jeste, život u Bosni ima puno svojih nedostataka, ali ima i prednosti-još uvijek je voda pitka, rijeke nisu previše zagađene, može se naći organskog povrća (iako kažu da su kod nas zakopali gomile nuklearnog otpada), ljudi su topli i srdačni (dok im u nacionalnu ugroženost ne takneš, onda se vade pištolji iz podruma :). Političari se stalno pozivaju na nacionalna prava, ali prava svih Bosanaca (bez obzira na naciju i vjeroispovjest) su ista- pravo na sreću, pravo na zdravlje, na školovanje, na dostojanstven život. To nema veze sa politikom, ali ima veze sa karmom, ali o tome smo već pričali i nastavit ćemo u postu na tu temu. Ovo je post o životu u BIH, kažem ja sebi i vratim se na temu.

Mnogi u ljudi tokom rata otišli iz BiH, da bi živu glavu spasili. Neki su otišli vidjevši u tome priliku za taj bolji život o kojem su maštali. Nekim ljudima je jednostavno sudbina da ne žive u zemlji svog rođenja. Pitanje je šta nekome znači bolji život. Da li je to viši životni standard?  Možda želja da možemo kupiti sve što poželimo (to je izjava mog bivšeg generalnog direktora, čiji je to životni moto, on je sa jugoistoka došao u Bosnu da ostvari svoj američki san.) . Ljudi su bježali od granata i masovnih grobnica iz Bosne, pa ginuli pod točkovima ili od infarkta u Australiji. Godine su prošle, ali i Bosanci u dijaspori se susreću sa tamošnjim teškoćama života-npr. nedostatkom sunca u Norveškoj, komplikovanom birokratijom u Švedskoj, ubitačnom nostalgijom za planinama u ravničarskoj Danskoj, usamljenost među hladnim i suzdržanim ljudima u Austriji. Mnogi se ljudi i vraćaju iz dijaspore, jer smatraju da njihovu sreću više čini avlija sa kadificama, gdje ćeife sa porodicom, od dijaspore gdje se nikada nisu uklopili, unatoč životnom standardu. Osim toga, život u Bosni sve više liči na život na zapadu, veilik tržni centri su zamijenili komunističke robne kuće, smeđi Šipadov najmeštaj je ustupio mjesto modernim garniturama, stojadini su zamijenjeni modernim autima, a televizori u kojima je "Mufid Memija vas u goloj vodi bio", danas su tako tanki, da su i Mufida zamijenile tanje kolegice .  Banana ima na svakom koraku, ma šta banana-ima i avokado i kiwi i hrana na odmrzavanje za moderne BH žene. Neko nema ni za vode iz česme, ali beskućnika ima i u obećanim zemljama.

Veliko je pitanje šta je za koga sreća. Mnogi sociolozi provode studije o odnosu materijalnog blagostanja i osobne sreće. Na fakultetu smo učili, ali sada se nažalot ne mogu sjetiti jednog urbaniste koji je na osnovu svoga istraživanja napravio tablicu prema kojoj se može vidjeti da dok se ne zadovolje osnovne životne potrebe (najosnovniji stan, hrana, porodica), sreća proporcionalno raste sa povećanjem standarda. Ipak u određenom trenutku, kako se standard više povećava sreća počinje opadati. Prema toj studiji najsretniji su ljudi u Bangladešu, a najnesretniji u Švedskoj. Meni je to bilo vrlo razumljivo, jer možemo vidjeti da su i najbogatiji ljudi često nesretni, ma koliko imali sve ono o čemu svi ostali sanjaju, nisu pronašli ono istinsko pravo i trajno zadovoljstvo u sebi. Sve vile, jahte, žene, droge, sva slava, moć, ugled i bogatstvo na kraju dobiju gorak okus i osoba počne misliti kako zapravo ni to nije dovoljno, kada je to  nije učinilo sretnom i onda ljudi odu u još veće gluposti.

Sirom trećeg svijeta ljudi maštaju o odlasku u Ameriku. Od cijele Amerike, recimo da je Kalifornija najugodnija za život-zbog klime, bogatstva, ljepote ljudi, okeana i tako dalje. Ipak, i tamo ljudi obolijevaju od karcinoma ili Alzheimera, dešavaju se zemljotresi, požari i tako dalje. Ljudi umiru i pate i u obećanim zemljama. Zato ne mislim da je život u BIH ništa bolji niti gori od ostatka svijeta. Meni je zapravo čak i bolji, jer sam tu rođena (čitaj, tako je trebalo biti, zbog moje karme i Bog je tako htio), tu sam odrasla, to je moj mentalno fizički sklop. Čak ni u sred rata nisam razmišljala o životu na drugom mjestu, jer smatram da postoji neki razlog što sam ovdje, što ovdje treba da se dajem, da učim, da djelujem dok me viša sila ne premjesti negdje drugo. Moj pristup životu je vrlo jednostavan-mijenjati sebe, a okolnosti će se mijenjati "odozgo", a i ako se ne budu mijenjale, moja sreća ovisi samo o mome unutrašnjem stavu, o količini moje samospoznaje i povezanosti sa Bogom, shvatanja svoje stvarne pozicije. Za mene je pakao život u kojem ljudi radi novca i standarda životnog ne viđaju svoju porodicu i bjesomučno rade dan i noć "da bi si omogućili bolji život". Šta čini sreću i dobar život: zdravlje? blagostanje? sigurnost? šoping? karijera? udoban dom u koji ne dolazimo jer nemamo vremena? Kada si odgovorimo na pitanje šta nas stvarno čini sretnim i koja je to sreća koja je trajna, dobit ćemo odgovor na pitanje u kojoj zemlji želimo živjeti. Za mene je sreća iznutra, sreća koja ne prolazi i ne smjenjuje je nesreća, sreća koja ne ovisi o visini snijega ili plate, sreća od povezanosti sa Krišnom, koju nadam se neću izgubiti ni kada obolim, ostarim ili kada oko mene bude nuklearna katastrofa. Kada sam jednom Nitai Dayu pitala kako mu je kod jednog prijatelja, on mi je rekao: "Kad sam dobar, dobro mi je, kad nisam, nije mi dobro!"

Ako je u Bosni politika svakakva i nema države, negdje drugo je klima nepodnošljiva. Ako je u Bosni zdravstvo i ostala socijalna zaštita loša, a nezaposlenost velika, istražite malo kakva je zdravstvena i socijalna zaštita u obećanoj Americi. Ako je u Bosni velika nezaposlenost, upitajte se otkuda se potroši milijardu kutija cigareta godišnje i kako to da su svi, ali baš svi kafići i frizeraji puni. Ako želite veliki materijalni uspjeh, ovo nije zemlja za vas, jer se ovdje mirno i sporo živi, industrije gotovo i nema, a ekonomija nam i nije jača strana.

Ima tako puno toga na čemu možemo biti zahvalni u svom životu u Bosni.

Ja volim život u Bosni. Zahvalna sam na duhovnim mogućnostima i slobodama koje imam, na svim ljudima koje ovdje susrećem. Ja se prije svega, ne identificiram ni kao žena, Bosanka ove ili one nacionalnosti, identificiram se isključivo kao Krišnin bhakta-duhovna duša koja želi razviti bezuvjetnu predanost Bogu, a sve to nema veze ni sa strankama, ni sa vjerama, ni sa nacijama, ni sa bojama kože. Ne doživljavam ni sebe ni druge kao tijela, nacije, vjere, samo kao osobe. U skladu sa tim, nisam neki poseban patriota, da živim u Uzbekistanu, jednako bih voljela "svoju" zemlju. Bosna i Hercegovina je mjesto za skroman i miran život, mjesto gdje se djeca još uvijek mogu igrati ispred zgrade, mjesto gdje se ljudi druže, imaju vremena jedni za druge, mjesto gdje ima toliko razlika, vjerkih, nacionalnih, kulturnih, istorijskih, geografskih, klimatskih...

Sve što me umara, sve što mislim da je kriva Drina u mom životu, uvijek razmišljam da bi me neki drugi problemi pratili i u nekoj drugoj zemlji, sa nekom drugom porodicom, ako u ovom tijelu imam kamence u bubrezima, u nekom drugom bih imala visok pritisak ili već nešto. Ako je muž blage naravi, onda je lijenština, ako je vrijedan, možda je ters, ako djeca spavaju cijelu noć, možda su stalno slabog zdravlja, a ako novca imamo, možda se stalno svađamo...To je priroda materijalnog svijeta, uvijek nešto mora da žulja i o svemu tome ću pisati u jednom drugom postu.

Gore je crtež mog starijeg sina, na temu Selo i grad. Njegov mlađi brat "peja": Aaamo Boso Boso Boso, amo Ecegojino".

 Koja je vaša obećana zemlja? Ispričat ću vam o svojoj u jednom o narednih postova.

Ra, kako raspoloženje?

13.03.2012.

Maleni ispod zvijezda (post o malim i malo većim krompirovim zlaticama u svemiru)

Dani su već duži, lijepo je ustati ujutru, a da nije mrkli mrak. Sjetim se svako jutro jedne pjesme za djecu koju je napisao Čika Jova Zmaj, u kojoj pijetao objašnjava zašto je tako zdrav. U toj pjesmi, pijetao tj. petao kaže da ga sunce nikad nije zateklo da spava.

Otkako djeca spavaju uglavnom, po cijelu noć (aleluja!), sretna sam jer ujutru mogu ustati rano i mantrati, posvetiti Bogu dan koji počinje i svoje tako obične dnevne djelatnosti time učiniti vrijednim. Ujutru se rano može osjetiti mir, mogu se vidjeti zvijezde, crvenilo neba na istoku, pozdraviti Sunce koje izlazi.

Jutros sam vidjela i tzv. chemtrails (hemikalije koje iza sebe ostavljaju avioni) i sjetila se Morgane i njenog nedavnog posta na tu temu. Djevojka u mojim mislima piše ovako:  "Neki dan sam išla negdje i primjetih chemtrails na nebu. Ne znam adekvatnu riječ na našem jeziku. Tragovi hemijskih supstanci koje avioni ispuštaju na nas. Pošto me zabavljaju teorije zavjere i volim o njima da čitam, ugledavši chemtrails na nebu shvatih da i nije šala. Bila to još jedna teorija zavjere ili ne, zvuči alarmantno, a mediji još uvijek o tome ništa ne pišu. Izgleda da nadzor nad našim vazdušnim prostorom BiH preuzima tek krajem ove godine. Do sad su ga imali Srbija i Hrvatska, a ko da je njih bilo briga što neki odozgo na nas gledaju ko na krompirove zlatice."

Stojim tako na balkonu, Trebević je još pod snijegom i pozlaćenim jutarnjim maglama, sunce izlazi i osjećam se malom, kao mala krompirova zlatica za one koji me gledaju iz aviona, satelita, svemira. Nama su male i beznačajne krompirove zlatice i ubijamo ih bez razmišljanja, a ja sam tako mala u odnosu na stan i zgradu u kojoj živim, još manja u odnosu na svoj kvart, grad, državu, planetu. Iz svemira sam mala i nevidljiva, manja od male krompirove zlatice, a obe imamo neku svoju malu svrhu u svemiru. smatram da mantranjem, kojim se molim Bogu-Krišni da ga služim i volim, podešavam frekvenciju svoga postojanja, okrećem svoje antene prema pravim spoznajama, usaglašavam se sa svemirom i taj kotačić, koji sam ja, se onda smisleno i svrsishodno okreće u cijeloj mašini. Svemir je neograničen, ja sam mala, ali to nije bitno, jer je Onaj ko je najveći ujedno i najmanji i nalazi se sada i tu, u mom srcu.

Taj kotačić voli i naveče stajati na balkonu i gledati zvijezde. U zadnje vrijeme mogao se na istoku vidjeti žućkasti Mars, a na zapadu svjetlucavi Merkur i Venera. Jedno veče, ne mogu prežaliti što mi kamera nije bila pri ruci, vidio se prekrasan i vitak srp Mjeseca (oh, Crnjanski!), sa neuobičajeno velikim zvijezdama, tj, gorespomenutim planetama. Mene su ta razmišljana o svemiru i planetama odvele do Boga, a on se ne može vidjeti teleskopima, mikroskopima, ne može se to znanje prihvatiti preko naslova u Avazu: "Naučnici otkrili i potvrdili postojanje Boga." Laboratorija je samo u našem srcu i tamo se dešavaju pravi eksperimenti i prave hemijske reakcije.

Zadnjih dana padam sa stolice i suze lijem pred ovim istim ekranom jer su mi posebne osobe ukazale čast i podijelile sa mnom svoja nevjerovatna iskustva i spoznaje.

Ova krompirova zlatica se danas prisjeća: "Čovječe, pazi da ideš malen ispod zvijezda!"

ČUJMO ŠTA NAM VELI PETAO

Znate l', deco, zašt' sam
   Tako lak i prav.
Znate l' zašt' sam uvek
   Ves'o, čio, zdrav?

Zašto i u starosti
   Ja izgledam mlad?
Ja ne jedem više
   Neg' što ište glad.

Ja ne jedem jelo
Ni hladno ni vrelo;
Prsa pupčim, širim,
   A ne stežem telo.

Ja ne volim sobna
Ni kavezna mraka,
Već sveža vazduha
   I čistoga zraka.

Rano ležem, - neću
   Noću da zazjavam;
I nikad me sunce nije
   Zateklo da spavam.

12.03.2012.

Privatnost na internetu

Može li mi iko objasniti zašto se duže tolika buka oko zaštite privatnih podataka na internetu?

Svjesno smo otvorili profile na Facebooku i mnogim drugim stranicama, niko nas na to nije tjerao.Sami biramo koliko ćemo privatnih podataka unijeti, kada ih unesemo, logično je da oni ostaju online i da ih svako može koristiti i zloupotrebljavati. Niko nas ne tjera da na Facebooku objavimo svaki detalj svog života, svaku fotku, lokaciju, pjesmu koju slušamo.

Zato vjerujem da mi trebamo ograničiti naše virtualno postojanje do one granice koju smatramo javnom. Prije nego što bilo šta unesem na mrežu, prvo razmislim da li stojim iza toga, da li bih to rekla javno, negdje na ulici, TV-u, svima koji me poznaju ili ne, da li bih tu fotografiju mogla pokazati bilo kome i onda objavim.

U jednoj religiji je opisano da je grijeh sve ono za šta ne želimo da drugi znaju. Možemo li pokušati prigrliti istinoljubivost na takav način? U skladu sa tim nije loše pokušati posmatrati svoj život kao javan. Istina jeste da se ne tiču nikoga detalji tipa šta smo jutros imali u wc šolji, datum zadnje menstruacije ili koliko nam je još maraka preostalo u novčaniku npr...ali govorim o općenitom životu, tajne su obično ono za šta znamo da će okolina osuditi. Ljudi kriju svoje bolesne navike, preljube, tračeve, surfanje po porno stranicama, chatove sa virtualnim ljubavnicama u sitne sate, veze za jednu noć, muža koji je prokockao pola imovine, a čije remek-djelo, šljivu na oku objašnjavaju kao slučajan pad niz stepenice...Ne znam šta kome može koristit recimo datum mog rođenja, više nego što recimo xafsinškim stručnjacima Mercatora, govore moje potrošačke navike, koje analiziraju upotrebom Pika kartica. Isto tako vrše se analize gledanosti TV programa, google earth može snimiti opušak u avliji, zašto se onda brinemo za privatnost, kada je ionako nema? šta sad ako google želi raspolagati sa mojim browse historijem, zar je to tako strašno i zašto se trebamo brinuti zbog toga?

Sve mi to nije previše jasno, pa molim za objašnjenje ili barem mišljenje o ovoj temi. Hvala.

07.03.2012.

Oda danu žena u PMS duru

U naletu PMSa  (mi nismo ovo tijelo, mi nismo ovo tijelo, mi nismo ovo tijelo, a još manje hormoni :), rekoh mužu da mi sutra ni pod razno ne kupuje cvijeće, što inače praktikuje jer:

...je pod jedan i jedan, meni svaki dan-dan žena i očekujem od njega i dvojice mu nasljednika da mi nekad čaj skuhaju, upitaju me želim li i ja čašu vode i slično. Njih su trojica, ja sam samo jedna.  

...Pod dva i dva cijenim ja što on ide u lov i što je dobar otac i odgovoran i vrijedan čovjek. Svaka čast, juče je usisavao i prašinu obrisao i voda sina po treninzima i turnirima, i kasni na posao da bi se igrao sa mlađim...Sve je to divno i zahvalna sam mu, al kad me hormoni pronosaju, moje naočale kao da promijene svijet u koji gledam, pa samo vidim nebrojene lige šampiona i prigovaram (a fino ljudi kažu da ženi treba godina da nauči pričati, a čitav život da nauči šutati. Lijepo je meni tetka govorila da je u braku najvažnije znati vode u usta nasuti..:)

...Pod tri i tri, crkla sam juče od umora povodom sinovog trećeg rođendana. Pravi tortu, pravi muffine, samose, vege-pohane ražnjiće, šniclice od sira i blitve (ukratko, moj vege blog u malom :). Pruži gostima veliku bosasnku iluziju kako je naša kuća uvijek tako blistava, a ja našminkana, djeca umivena...Sve se pojelo, pa mi nije žao truda uloženog, ali donijela sam odluku da, kud puklo da puklo, neću više praviti rođendane na kojima odrasli sijele, jedu i piju dok se djeca jadna igraju u drugoj sobi. Neću više provoditi dane u kuhinji zbog odraslih, dok se moj slavljenik čitav dan igra sam jer "mama ima puno posla". Ne! Od danas, pa nadalje i ubuduće ću te dane provesti sa djecom (ostali kako god žele), povesti ih negdje u prirodu, u Pionirsku..negdje gdje ćemo se družiti, smijati posvetiti jedni drugima.

....Usput budi rečeno, oliti BTW, ovaj mali što je jučer zvanično postao trogodišnjak više nije mali. Ako mu kažete: Eci peci pec ti si mali zec, on doživi fras i galami: Nisam maji! Ja sam ejiki! Nikad, nikad nisam bio maji! Kada pjeva pjesmicu "Mali kauboj", on pjeva: " Ejiki kajboj sam ja." On žeji ići u semij (svemir) sa uksak (ruksak)-jaketom (raketom). On svako jutro u 9 traži da jede zanje (lazanje). Kada pada kiša, on nosi pišogan (kišobran) i on sada ode sam do wc-a, čak i vodu povuče :).  Njegov brat prvačić je krezo bez dva gornja zuba. U jednoj sedmici su naučili 7 malih i velikih slova (A, E, I, O, U, M i D), pa uživa u pisanju.

...Pod četiri i četiri, malo sam se odmorila sjedeći i pišući ovo, tako da me početno raspoloženje ovog posta prošlo. Djeca spavaju, muž gleda neku utakmicu, pa odoh i ja na spavanje, sutra me čeka važan i lijep dan.

DRAGI B(l)ože...
<< 03/2012 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

REVIDIRANI LINKOVI
CRTICE IZ MOG SVIJETA
Najdraži mi post ikada-virtualna hodočašća
Drugi najdraži post: Nauka o vjerovanju-vjerovanje u nauku
1. Šta je Hare Krišna
2. Šta je Hare Krišna
4. Karma i reinkarnacija
3. Nauka o duši
Zivot kao hodocasce, pisanje kao lijek
Kroz srce, drugi dio
Kroz srce
Draga moja Sevya
Zebra na Brionima
Teška si tuđino
Sretni post
Reality distinguished from illusion
Kapi vode na lotosovom listu
Gdje je svaki korak ples, a svaka riječ pjesma
Vaišnavska sahrana
Sjećanje
Opasna sekta
Na dan kad je otišla
Sevya dasi
Jednoća Stvoritelja
Karma/reinkarnacija

ŽENA, MAJKA, DOMAĆICA
FAQ za domaćice
revati na tržištu rada
Novi posao
Prva skulptura
Dan žena
Čuda su moguća (haiku)
Žena heroj
AFŽ, al’ antifeministički
Profesionalno “samoubistvo”
Majakovski na team buildingu
Njezino veličanstvo MAJKA (na brdovitom Balkanu)
Oglas za posao

FILOZOFIRAM
Filozofski osvrti na trudnoću
Ne odustajem
Razgovori koji donose sreću
Jednostavna matematika
Ravnoća do mora
Kritika ekološki neosviještenog uma
Kali yuga-doba svađe i licemjerja

INSPIRATIVNO…

Here comes the sun
Ponocna ilahija
Rabijina molitva
Poniznost
Život-nekad siv, nekad žut
Dr. Nakaš

INDIJA I HIMALAYA

1. Moja Indija
2. Indija u mom srcu
3. Zemljo Indijo!
4. City of Taj
5. Majmunska posla i zacarani bazar
6. Back to reality
7. Podnozje Himalaya
8. Majka Ganga
9. Avanture po potkrovlju svijeta (tavan pun misterioznih kovcega)
10. Indiana Jones
11. Krug se zatvara
12. Dzungla na asfaltu
13. U Stambolu, na Bosforu
14. Indija FAQ
15. Jos par slika











MOJI FAVORITI
Dnevnik mrs. V. W.
Gracias a la Vida
dnevnik jedne kurtizane
Priče o umoru
Princ of Perversia
Laprdam sta stignem
maleni kamicak
Recenzija zivota
Raznosiš mi blato po kući
Dead Poets Society
Osećanja. O. Sećanja.
u Haosu je Red..
Nikad ne reci dvaput
Silent
Aime Sati
Treba mi svet, otvoren za poglede.
MOJA BOGDA SNA
Budan u snovima vs. sanjar na javi
U urbanoj sahari života
Strangers In The Night
Djevojka u mojim ustima
zdravi i lijepi
Mala Tajna - Veliko Blago
shizika
Bosanski život
Public Relations (Паблик рилејшнc�)
...titles are overrated...
TA-HA
Ishranom do zdravlja
uposlenica
hendikepiranidjecak
Dnevnik posebnih
LJEPOTA DUSE
... by Tratinčica
Krilo od mušice
That's life!
Duh Koji Hoda
Magnolija
Trudimo se za naše sunašce...
Organic Life
PSIHOTERAPIJA
ja, žena i majka i supruga
Babba
__malo drugačija mama!__
Administratorov blog
Dunyaluk
nova Ja
luda trka za srecom
Da vidimo šta danas ima u cekeru
Crtice
više...

BROJAČ POSJETA
397684

Powered by Blogger.ba