DRAGI B(l)ože...

Diary of a Hare Krishna housewife :)

25.02.2012.

Karma i Reinkarnacija (Šta je Hare Krišna 4. dio)

"Onaj ko sve vidi u odnosu sa Svevišnjim Gospodinom, ko sva živa bića vidi kao Njegova sastavne djeliće i ko u svemu vidi Svevišnjeg, nikada ništa i nikoga ne mrzi" (Šri Išopanišada, šesta mantra).

Kada smo shvatili (barem teoretski da smo  duša , vozač u tijelu koje nas prevozi od tačke A (rođenja) do tačke B (smrti), da smo vječni, neuništivi, da se duša ne može spaliti, sasjeći, zapaliti, onda dolaze i nova pitanja i nove spoznaje.

Prvo i najvažnije je pitanje, šta se dešava sa nama nakon smrti (i gdje smo bili prije rođenja).

Ljudi obično kažu da je život samo jedan (živi ga, Fikreta!). Većina ljudi zapravo živi na autopilotu i ne postavlja nikakva pitanja, odgovora i onako nema, pa žive dan za danom. Nedavno su Papu pitali "Zašto patimo", a on je rekao "Mi to ne možemo znati!" Zamislite da zovnete električara zbog kvara i on vam kaže: "Mi ne možemo znati zašto vam šporet ne radi.", kakav bi to bio električar? Bol u tijelu znak je da nešto nije u redu, a patnja u ovom svijetu (naša ili tuđa), takođe ukazuje da nešto ne štima, teškoće nas tjeraju da tražimo dijagnozu, postavljamo prava pitanja.

Ateisti smatraju da život počinje bez razloga i da poslije nema ničega, jedu nas crvi i to je to. Religiozni ljudi takođe većinom smatraju da se živi samo jednom i da tokom tog jednog života imamo tu jednu jedinu priliku da odabremo svoje sljedeće odredište-raj ili pakao gdje idemo za vijeke vjekova.

 Ono što je mene uvijek u tome zbunjivalo bila su sljedeća pitanja:

1. Zašto samo jedna šansa? Nismo svi počeli jednaki, neko se rodio vijekovima prije Isusa ili Muhameda a.s. , neko nikada neće dobiti priliku da čuje za spasenje, jer je mentalno retardiran, živi u prašumi, umro je nakon 3 dana života.

2. Zašto onda neki ljudi toliko pate, zašto bebe bivaju mučene i ubijane krvnički, djeca silovana, zašto u Sudanu nema vode, zašto zlotvori žive mirno, a neki dobri ljudi pate, a ni mrava ne bi zgazili? Zašto se loše stvari dešavaju dobrim ljudima, a ne lošima?

3. Zašto zbog spleta okolnosti u životu i grešaka koje smo napravili uvjetovani npr. teškim djetinjstvom, neimaštinom, kriminalnim okruženjem i slično, mi moramo vječno ispaštati?

4. Kako to sve izgleda poslije smrti, ako će mrtvi ustati iz grobova? Do kada i u kom obliku ćemo čekati na taj trenutak? Nećemo valjda biti svjesni pod zemljom? U kojem će obilku ustati, da li će neko ustati tijela izgorenog u požaru, neko bez glave, kao kosturi, da li će neko biti beba, neko starac i ako ja doživim 80-tu, da li ću biti starija od rahmetli majke, kako li će me ona prepoznati?

5. Šta je sa životinjama? Tako me pametno gledaju, psi plaču na grobovima svojih gospodara, krave za ubijenim teladima (morbidna sam k'o Krleža), biljke vole kada im se priča, imaju li sva ta živa bića dušu? I životinjama teče krv kada se porežu, kuca im srce, jedu, spavaju i razmnožavaju se isto kao i mi...

Vedski spisi, na čelu sa Bhagavad gitom, daju sljedeće odgovore na pomenuta pitanja:

ZAKON KARME-UNIVERZALNA PRAVDA

Kao duhovne duše, mi imamo potpuno slobodnu volju. Došli smo u ovaj materijalni svijet jer smo sami tako željeli (objasnit ću materijalni i duhovni svijet malo kasnije). Materijalni svijet ima svoje zakone, a najvažniji zakon je zakon karme, tj, zakon akcije i rekacije. Za svako djelo imamo jednaku rekaciju, kako posijemo tako ćemo žnjeti, dobro se dobrim vraća i slično. Znači, sve je vrlo jednostavno u osnovi- šta god da radimo, trebamo biti svjesni da će nam se to vratiti i to je univerzalna pravda, koja nema veze sa vjerama, stvar je zdravog razuma.

Čak i u kućama postoji kućni red, u državama zakoni i mi možemo reći da ćemo proći kroz crveno jer ne vjerujemo da postoje semafori, ali kada kazna stigne, morat ćemo je platiti.

Tako da mi imamo pravo da u skladu sa svojom slobodnom voljom činimo sve što poželimo, samo moramo biti svjesni da ipak postoje određeni zakoni jednaki za sve. Kao što smo svjesni da ako skočimo u kavez sa lavovima, vjerovatno nećemo izvući živu glavu i imamo slobodan izbor da to učinimo ili ne, tako isto imamo pravo slobodnog izbora kakva ćemo djela činiti. Dobra djela povlače dobre posljedice, loša loše. Isus je to vrlo jednostavno rekao da trebamo činiti drugima ono što želimo da oni nama čine. To jednostavno znači da svaki bol koji nanesemo drugima ćemo morati i sami proći, a ista stvar važi i za dobra djela.

REINKARNACIJA-KRUG ROĐANJA I UMIRANJA

Kako nas naše vozilo (tijelo) prevozi od rođenja i smrti, mi živimo, djelujemo (niko ne može biti neaktivan) i na kraju umremo. U trenutku smrti, duša napušta tijelo, ono postaje beživotno i kao što gusjenica prelazi sa jednog lista na drugi, prelazi  u drugo tijelo.

Moj stariji sin je imao 4 godine kada je umrla (tijelo napustila) moja svekrva. Kada smo bili na groblju, on je pitao vrlo pametna pitanja- da li je ona sada zakopana dole, kako diše i šta radi...A ja sam mu rekla da je njena duša izašla iz tijela koje je bilo staro i slabo, i sada je slobodna i dalje živi, postoji, nije pod zemljom . Njemu je to odmah bilo razumljivo. Kada me nekad pita gdje je bio prije rođenja, uvijek mu kažem da je uvijek postojao. Svako u sebi ima taj instinktivan osjećaj da je vječan, i kada se gledamo u ogledalo kao djevojčica i kao baka, uvijek se osjećamo isto, čak i ako ostanemo bez nogu, to smo opet mi, samo treba malo više razmišljati na ovu temu i odgovori će doći sami. Naučno je dokazano da svakih 7 godina promijenimo sve ćelije u tijelu, tako da tijela promijenimo i nekoliko puta tokom života, od bebe, dječaka, mladića, zrelog čovjeka i starca, pa ipak ne sumnjamo da smo to i dalje mi.

Novo rođenje određuju djela iz naših prethodnih života, tako da bi se taj trenutak odluke mogao nazvati individualnim sudnjim danom. Sve se lijepo sabere i onda idemo dalje, onako kako smo sami izabrali: ako smo izabrali da želimo samo jesti i spavati, rodimo se kao puh, ljudska nam inteligencija svakako nije trebala. Ako smo ubijali Jevreje, možda se rodimo tako da nas Jevreji ubiju da bi se stvar izjednačila. Ako moramo isplakati sve suze onih koje smo unesrećili, proći samrtničke muke onih koje smo mučili, onda idemo na neku od paklenih planeta koje su detaljno opisane u Šrimad Bhagavatamu. Ako smo djelovali pobožno, pomagali  i nesebično davali drugima, onda idemo na rajske planete gdje možemo jedno određeno vrijeme uživati u rezultatima svoje dobre karme.

Shvatajući ovaj zakon, konačno možemo vidjeti sva živa bića kao jednaka.  Možemo shvatiti da sve ribe, mravi, biljke, životinje, ljudi svih vjera, boja kože i nacija su zapravo potpuno jednake, duhovne duše koje prolaze kroz razna tjelesna iskustva. Biti rođen kao bijelac, Amerikanac ili mačka, to su samo privremena imenovanja, koja smo stekli u skladu sa svojim željama koje su nas opet navele da djelujemo. Bog nema ništa sa tim, to je naš izbor, a u skladu sa tim čitav materijalni svemir biva uređen od strane vrhovne inteligencije, tako da se baš u pravi čas rodimo na pravom mjestu, da bude dovoljno pčela i da pilići znaju tačo kada i kako trebaju probiti ljusku jajeta, a da nisu nikada vidjele ništa izvan njega.

Sigurno je da rata u Bosni ne bi bilo da su sve zaraćene strane imale ovakvo shvatanje o duhovnoj duši. Sa ovim znanjem možemo konačno shvatiti zašto je neko retardiran, zašto nema vode u Sudanu, zašto se ratni zločinci nisu i ne mogu izvući od univerzalne pravde i zašto konačno možemo prestati da se smatramo boljima ili odabranijima od drugih. Potpuno smo jednaki, jednako vrijedni i Bogu dragi kao i oni drugi i drugačiji koje toliko mrzimo.

Uglavnom, moglo bi se dugo na ovu temu i vjerujem da se mnoga pitanja pojavljuju, možemo nastaviti razgovor u komentarima.

Tema sljedećeg posta je "Materijalni i duhovni svijet", u kojoj ću objasniti rađanje na raznim planetama, od najviših do najnižih, tzv. rajskih, zemaljskih i paklenih, te mogućnost izlaska iz samsare, kruga rađanja i smrti, te duhovni svijet. Poslije toga bi se ove teme nekako logično nastavile u pravcu Boga, a poslije ćemo vidjeti kuda će nas sve ovo odvesti. Poslije bih vam voljela opisati kako Hare Krišna ljudi žive sve ovo u praksi i odgovoriti na često postavljana pitanja.

20.02.2012.

Praznina premium

"U našim tvornicama mi ne proizvodimo kozmetiku, nego nadu", izjavio je  vlasnik firme Revlon.

U toj jednoj rečenici je sadržana cijela psihologija xafsinga, ili malo tačnije- dijela xafsinga koji se naziva advertising. Reklama proizvodi određeni utisak, određenu emociju i onda mi mislimo da ako koristimo određeni proizvod, da ćemo se i mi tako osjećati, tj. da ćemo biti sretni, ili barem sretniji. Ako se brijete određenim žiletom ili koristite određeni dezodorans, za vama  će juriti iste onakve manekenke, dovoljno je da odvojite 5 km za naš proizvod i eto ih! Zapravo, eto tog lažnog osjećaja koji smo prihvatiti osjećati kada smo dozvolili da nas hipnotišu.

Otvori kolu za radost, a reklama prikazuje da u fabrici umjesto hadžićkih radnika, rade mali viljenjaci koji pjevaju i sviraju da bi radost bila što veća. Radost za multinacionalnu korporaciju i farmaceute koji će imati pune ruke posla da saniraju napravljenu štetu u organizmu. Onda recimo Nivea krema, dok je mažemo, mi treba da se osjećamo jednako puni svjetla, jednako mladi i zdravi kao odabrani modeli, kojima su šminkeri vješto prikrili podočnjake, jer se snimalo cijelu noć...Nemojmo se zavaravati i "selebritiji" su brendovi, npr Lady Gaga ima brand managera, ona je brend, tržišna marka koja prodaje stvari, muziku, koncerte...I glumice koje armija stilista i šminkera sredi za crveni tepih, a mi jadne gledamo kako one nose tolalete svjetskih dizajnera haman do granapa. Sve je to industrija i sve mi to uredno gutamo, kupujemo i živimo u nadi.

I onda tu su i tehnike merchandisinga, bolje rečeno manipulacije kupcima, zahvaljujući kojima se u tržne centre upuhuje miris toplog kruha, a artikli studiozno raspoređuju da bi se što bolje prodali. Najskuplji idu na početak (po mogućnosti sve za djecu, jer na tome niko ne štedi), a najjeftiniji (žvake) na kraj...a da ne spominjem psihologiju boja, fontova i muzike u pojedinim prodavnicama...Nije važno što će gomile ambalaže zatrpati planetu, ni što ljudi više nemaju gdje da smjeste sve te vještački proizvedene potrebe, bitno je da ljudi kupuju, kupuju i kupuju, jer su lišeni suštine.

Ono što mi je još posebno zanimljivo je da se u vremenima krize najviše prodaju male stvari, npr. ruževi za usne. Tako žene ipak sebi nešto "priušte" i osjećaju se bolje. Kupe jeftinu kopiju haljine engleske princeze i mašu u njoj sa balkona na Nedžarićima. Osjetite dašak luksuza, kupite si premium puding, premium ulje za kuhanje i ono što me inspirisalo da ovaj post napišem: premium wc papir!

 

17.02.2012.

Štafeta

Alisa mi prebaci blog-štafetu, da i ja napišem 7 stvari o sebi koje do sada nisam napisala.

1.  Nikada prije nisam učestvovala u štafeti.

2. Mislim da sam prvi post na ovom blogu napisala krajem februara 2007. Malo je toga što do sada nisam rekla o sebi :). S godinama počinjem shvatati da i nisam toliko važna i bitna :)

3. Već duže vrijeme planiram promijeniti svoj blog nick oBloze, koji mi nekako izgleda u srednjem rodu u svoje duhovno ime Revati, na koje se i inače odazivam :). Stvarno ne znam zašto to više ne uradim.

4. Kad smo već kod bloga, pala mi je na pamet ideja da otvorim blog "Komentari na postove kod Ra". Vjerujem da bi blog oborio sve rekorde posjećenosti, ali ja se na bavim političkim temama, pa ideju od srca prepuštam prvom koji je želi.

5. Nisam vozač. Nikada nisam položila vozački, jer kad smo imali vremena i novaca, nismo imali auto. Sada kada imamo auto, ja više nemam vremena, a kada skontam da postojeći auto muž koristi za posao, drugo auto je stvarno izvan mog mentalnog sklopa. Za godišnju količinu novca koji je potreban za gorivo, registracije, popravke, parkiranja i stalne sekiracije, čišćenje snijega i otsalo, ipak se odlučujem za gradski prevoz i povremeno korištenje taksija.

6. Ljevoruka sam. Iako mi je i muž ljevoruk, zanimljivo je da su nam djeca dešnjaci :)

7. Iako mi je prije 7 dana doktorica rekla da imam blažu urinarnu upalu i da mjesec dana moram piti čajeve u ogromnim količinama, ja još ni jednom čaj nisam napravila, a poslije ću kukati kad završim na hitnoj. To se zove biti neodgovoran prema vlastitom tijelu i životu.

Alisa, nadam se da si zadovoljna.

Svako ko želi neka nastavi štafetu, ne bih da prozivam nikoga jer raspust još traje :)

09.02.2012.

31

Prije trideset i jednu godinu u Bihaću je bio veliki snijeg, otprilike kao ovaj sada. Mama i ja smo gledali ronke (patke koje rone :) sa mosta i mama mi je dozvolila da jedem žvaku. Mama je imala veliki stomak i pala je u snijeg i nekako uspjela ustati. Par dana kasnije, dajo Ekrem i ja smo se vozili oko bolnice u njegovoj narandžastoj peglici i on mi je dao da ja, sa nepune četiri godine vozim u njegovom krilu. Tata i ja smo dolazili pod bolnički prozor i mahali mami, a onda se ona vratila kući i donijela bebu koja je imala velike svemirske oči koje su svijetlile u mraku.Majka ju je zvala lane moje i zamalo joj ne dadoše ime Lana da bi majki ugodili, stvar je spasila legendarna pratetka Alije rekavši: "Đećete djeci davati hajvanska imena!?"

Prije trideset i jednu godinu, devetog februara, rodila se moja sestra, najbliža mi osoba na svijetu. Nas dvije smo se igrale olimpijade i slomile oklagiju pokušavajući izvesti skok s motkom preko lastiša. Nas dvije smo u mrtvačnici oblačile mamino tijelo u bijeli sari i oprostile se od nje odajući joj poštovanje kao svom prvom duhovnom i životnom učitelju. Nas dvije dijelimo sve i kada se ona vrati sa puta nazovem je i pretvaram se da zovem iz telekoma i provjeravam da li je sve u redu, jer nije bilo uobičajenog saobraćaja :).

Ona je moj najveći prijatelj, osoba koja me u potpunosti poznaje i razumije, moj najiskreniji i najdobronamjerniji kritičar, osoba koja ljubav živi kao praktičan glagol. To znači da ona ne priča puno, ali zato je uvijek u akciji, čak i pored svojih dvoje male djece, ona pomaže drugima. Ona je vidovita, osoba od koje se ništa ne može sakriti, ona je temperamentna i otvorena, emotivna i predana. A kad zapjeva, svi u trans padaju! Zezamo se kako ćemo jednoga dana kada ostarimo, kao dvije krezube starice pomagati jedna drugoj da hodamo i sjećati se kako smo dvijehiljade i neke deverale sa dječijim zijanima i nespavanjem.  Kako godine prolaze, sve se manje svađamo, sve joj manje mana pronalazim, jer  više cijenim dar koji imam. Nadam se da uspijevam barem približno uzvratiti, a ako ne, da ću tokom života uspjeti biti joj prijatelj, podrška i pomoć, kakva je ona meni. Da je ne ureknem, ovdje ću stati sa hvalospjevima :)

Sretan rođendan, sis! Ne zamjeri što ovo pišem.

08.02.2012.

Maya (iluzija) bez make-upa

Zaljubljenost je anestetik koji pomaže osobi da proguta govno, rekao je svojevremeno mudri Nakšatri.

Mislim ovih dana puno o toj rečenici. O čovjeku koji je zahvaljujući tom anestetiku napustio svoju sretnu porodicu, jedinog sina i bukvalno progutao smeđi artikl sa početka teksta.

Možda sada šetaju po gradu u kojem ih niko ne poznaje i uživaju u svojoj zaljubljenosti, dok  mnogi danima plaču i noćima ne spavaju od šoka, sin svaki dan pita gdje je tata. Možda planiraju svoju budućnost...ali dok anestetik prestane sa djelovanjem i maya (iluzija) skine make-up i pokaže svoje pravo lice...postat će svjesni da sreća nije ono za šta se prodaje. Onda srećica dobije PMS, hoda po kući neobrijanih nogu, plata kasni i shvatimo da trava nije bila zelenija, da je sve isto ako ne i gore...Sreća u guni strasti je u početku nektar, a na kraju otrov, šta vrijedi ako to teoretski znamo na sanskritu, kada nas naše želje i paučina koja se skupila po našem duhovnom životu uvjeravaju da ćemo baš mi prevariti sve zakone u svemiru i biti sretni uprkos svima.

Nije moral Bog smislio da bi nas kinjio, propisi su radi nas, radi naše sreće i radi toga da druge ne unesrećimo. Kako odrastamo i ulozi su veći i pojam sreće mijenja svoje značenje. Sreća djece, održavanje bračnih zavjeta, ulaganje svjesnog napora da nikog ne povrijedimo, veći je uspjeh i zadovoljstvo od prolaznih trenutaka sreće koju nam obećava Holivud, a svi okolo navijaju , vuvuzele trube, a sirene svojim slatkim pjevom navlače moreplovca na hridi :"Samo ti tu sreću zaslužuješ, posudi je, kupi ili ukradi bez obzira na sve..."

Mi možemo reći da ne vjerujemo u semafore i proći kroz crveno, ali kamere su snimile i kazna stiže. Nikoga ne možemo povrijediti da nam se ne vrati, ne možemo i tačka!

Nekad ljudima fakat treba svezati dva šamara, zavrištati da svjesno ne skaču u provaliju, nazvati zločince pravim imenima i zalupiti im vratima pred nosom. Nekad treba javno lopove nazvati lopovima i nikad ih više ne pozdraviti ni u rodu ni u domu svome.Ipak, postoje osobe koje ni kad ih život lomi ne pucaju, samo se saviju pod teretom i pokažu svoju pravu veličinu i čistoću, a od svega snagu svoje ljubavi koja prkosi strahu, koja pomjera planine. Čudesno je da takvi hodaju ovom planetom. Makar milost za njih izgledala potpuno naopako, oni je imaju u neopisivim količinama, a ljubav koju daju i zaslužuju, vraća im se na stotine drugih načina.

Nije došlo vrijeme da ginemo, nego da se vidi ko je kakav.

Molim se, evo javno i naglas, da sreća skine make up što prije. Molim se i za sebe, jer nikad se ne zna, može mi zgodan poštar (dvaput) pozvoniti i odoh i ja...

06.02.2012.

Sarajevo sa šlagom

Sarajevo je puno ukusnije i ljepše sa šlagom!

Sarajevo izgleda najbolje funkcionira pod prirodnim "nesrećama". Nesreća može često značiti i sreću, a u ovom slučaju sreću predstavlja nevjerovatan duh ljudi ovog grada. Sjećam se kada smo tokom rata uspijevali uhvatiti signal TVBiH, koliko smo se oduševljavali duhom ljudi. Sličan sam osjećaj imala kada sam prvi put šetala Ferhadijom, izlozi su bili okovani daskama poslije rata, ali ljudi su bili srdačni i topli, rat ih nije slomio. Teška je ovo zemlja i Sarajevo je težak grad, ali čini mi se da se upravo iz toga rađa ovaj duh, bosanki humor, bosanska gostoljubivost.

Šta tek onda reći za jedno malo sniježno nevrijeme, metar snijega koji me tješi da svjetski trendovi globalnog zatopljavanja ipak zaobilaze ovu tzv. zaostalu zemlju. Vjerujem da će ta zaostalost biti prednost u godinama koje dolaze, kada će pitka voda, organska hrana i dobar komšiluk vrijediti više od zlata.

Ananga i Satya Govinda su došli sa svojih 4 (slovima četvoro!) djece. Ona se oduševljava kako komšije skupa čiste snijeg dok im žene čaj iznose. Kaže Švabe bi očistili svako svoj auto i svako bi se svojim vratima zatvorio.  Na bijelome se lakše vidi sva prljavština, tako odjednom postajem svjesna broja žutih mrlja koje su proizveli što domaći, što psi lutalice. Ljudi skaču u snijeg sa prozora, voze se na snowboardima glavnom ulicom, a na Vilsonovom stotine ljudi šetaju kao da je neki praznik. Meni jeste praznik-svijet je stao na par dana, tišina je nevjerovatna, nema prašine i smoga. Praznik je jer možemo sve zaboraviti i bacati se na glavu u snijeg :).  Djeca vide da je i mama nakratko opet postala dijete, pa se smijemo kao blesavi. Praznik je i Vaišnavama, jer se prije 500 i kusur godina na jučerašnji dan pojavio Šri Nityananda koji je srušio branu koja je držala bujicu ljubavi prema Bogu i otvorio tržnicu Krišninog imena koje je prodavao samo po cijeni vjere.

Dok smo sestra i ja vježbale bhajane koji govore o tome, sjećale smo se drage nam osobe koja ih je komponovala. Puno smo mislile na nju i onda shvatile da  prolazi kroz jako, jako težak period, pa su svi moji osmijesi pomalo gorki od šoka. Iako se smijem i šalim sa djecom, spominjem nekakve praznike i duh grada, postoji jedan dječak koji plače i to mi ne da mira. I Mandali preko okeana, koja plače jer joj je predivan muž iznenada poginuo. A gdje li su tek svi oni koji su se jučer na smrt smrzli, oni koji nemaju krova nad glavom, niti hrane...Ali mi funkcioniramo tako da nas više boli ujed komarca na sopstvenoj koži, nego milioni drugih koji pate na stotine hiljada gorih načina. To su lice i naličje ovog svijeta, gdje je sreća dobro ušminkana i upakovana, sreća koja može zavarati čovjeka i ubijediti ga da je trava drugdje puno zelenija, da zaslužuje bolje, ali iz toga se krije puno patnje i nesreće. Napisala sam nekoliko postova o tome, onih filozofskih, ali nisam stigla prekucati stihove iz Gite, pa i to možete očekivati od mene uskoro :)

Ovdje prestajem sa dubiozom i crnjakom, odoh rukave zasukati i ručak skuhati, pa da nastavimo sa ronjenjem :)

DRAGI B(l)ože...
<< 02/2012 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
26272829

REVIDIRANI LINKOVI
CRTICE IZ MOG SVIJETA
Najdraži mi post ikada-virtualna hodočašća
Drugi najdraži post: Nauka o vjerovanju-vjerovanje u nauku
1. Šta je Hare Krišna
2. Šta je Hare Krišna
4. Karma i reinkarnacija
3. Nauka o duši
Zivot kao hodocasce, pisanje kao lijek
Kroz srce, drugi dio
Kroz srce
Draga moja Sevya
Zebra na Brionima
Teška si tuđino
Sretni post
Reality distinguished from illusion
Kapi vode na lotosovom listu
Gdje je svaki korak ples, a svaka riječ pjesma
Vaišnavska sahrana
Sjećanje
Opasna sekta
Na dan kad je otišla
Sevya dasi
Jednoća Stvoritelja
Karma/reinkarnacija

ŽENA, MAJKA, DOMAĆICA
FAQ za domaćice
revati na tržištu rada
Novi posao
Prva skulptura
Dan žena
Čuda su moguća (haiku)
Žena heroj
AFŽ, al’ antifeministički
Profesionalno “samoubistvo”
Majakovski na team buildingu
Njezino veličanstvo MAJKA (na brdovitom Balkanu)
Oglas za posao

FILOZOFIRAM
Filozofski osvrti na trudnoću
Ne odustajem
Razgovori koji donose sreću
Jednostavna matematika
Ravnoća do mora
Kritika ekološki neosviještenog uma
Kali yuga-doba svađe i licemjerja

INSPIRATIVNO…

Here comes the sun
Ponocna ilahija
Rabijina molitva
Poniznost
Život-nekad siv, nekad žut
Dr. Nakaš

INDIJA I HIMALAYA

1. Moja Indija
2. Indija u mom srcu
3. Zemljo Indijo!
4. City of Taj
5. Majmunska posla i zacarani bazar
6. Back to reality
7. Podnozje Himalaya
8. Majka Ganga
9. Avanture po potkrovlju svijeta (tavan pun misterioznih kovcega)
10. Indiana Jones
11. Krug se zatvara
12. Dzungla na asfaltu
13. U Stambolu, na Bosforu
14. Indija FAQ
15. Jos par slika











MOJI FAVORITI
kamilica
Gracias a la Vida
Princ of Perversia
zdravi i lijepi
Hemija života
Raznosiš mi blato po kući
Priče o umoru
Oko moje glave.
Osećanja. O. Sećanja.
U urbanoj sahari života
Recenzija zivota
* THE ANATOMY OF ROCK*
Laprdam_sta_stignem
Nikad ne reci dvaput
MOJA BOGDA SNA
Bosanski život
u Haosu je Red..
Djevojka u mojim ustima
Public Relations (Паблик рилејшнc�)
Strangers In The Night
dnevnik jedne kurtizane
Aime Sati
Budan u snovima vs. sanjar na javi
...titles are overrated...
shizika
TA-HA
Ishranom do zdravlja
Silent
Mala Tajna - Veliko Blago
uposlenica
hendikepiranidjecak
Dnevnik posebnih
LJEPOTA DUSE
... by Tratinčica
Krilo od mušice
That's life!
Duh Koji Hoda
Magnolija
Trudimo se za naše sunašce...
Organic Life
PSIHOTERAPIJA
ja, žena i majka i supruga
Babba
__malo drugačija mama!__
Administratorov blog
Dunyaluk
nova Ja
luda trka za srecom
Da vidimo šta danas ima u cekeru
Crtice
više...

BROJAČ POSJETA
325650

Powered by Blogger.ba