DRAGI B(l)ože...

Diary of a Hare Krishna housewife :)

24.09.2011.

Play frustration (ili kako oči postaju kockaste k'o ekran)

Kako djeca rastu, sve se više susrećemo sa uticajem okoline. Većina roditelja je prilično ravnodušna prema svemu tome i obično odmahnu rukom i kažu: "Šta ćeš, djecu danas najviše odgaja društvo, a ne mi, ne može se tu ništa."

Ne znam da li ste se već susreli sa činjenicom da gotovo sva djeca imaju mobitele, play station i da su im  glavne teme razgovora  računari i računarske igrice. Gdje god odemo u goste, djeca se više ne igraju sa igračkama nego samo pred računarom. Nedavno smo za Bajram bili kod jedne porodice. Djeca su cijelo veče igrala nekakav virtualni tenis preko Play stationa.

Prijateljica koja ima 12-godišnjeg sina kojem ne dozvoljava da ima FB profil, niti da igra igrice mi kaže da druga djece odbijaju da im dolaze u goste, jer nemaju šta raditi! Kaže da u razredu njenog sina ponekad imaju roditeljske sastanke da bi se roditelji raspravljali ko je kome šta napisao na Facebooku.

Odlazeći svojevremeno u jedan obližnji internet centar, nagledala sam se dječaka od svojih 10-12 godina kako provode prijepodneva prije škole igrajući nekakve umrežene igrice. Pratila sam odrastanje jednog, danas punoljetnog mladića, koji je od dana kada je dobio računar, sa nekih 12 godina ostao prilijepljen za ekran, igrice, društvene mreže i slično. Prijateljica iz djetinjstva, koja živi u Danskoj mi je pričala kako kad ode kod svog brata koji ima tri sina, njih trojica za ručkom svaki imaju neki Gameboy ili nešto slično i igraju dok jedu, niko ni s kim ne razgovara. Sve se češće mogu vidjeti osobe u kafićima, recimo tri djevojke i pred svakom po Notebook...sigurno jedna drugoj komentiraju statuse na FBu. Prije par sati pred zgradom mi je jedna žena rekla da više voli da joj sin čitav dan igra igrice nego da joj skače po glavi.

Vremena su se promijenila, to je jednostavno tako. Da nisu, ni ja ne bih ovo pisala. Djeca su od rođenja okružena tehnologijom. Brzo se živi, čini mi se sve brže. Postoje brojni roditelji koji su i sami ovisnici o računarima, pojedinci koje poznajem, a koji prije nego što ujutru zube operu prvo provjere šta ima novo na netu. Pored toga, mnogi od nas nekada, u nedostatku trećih osoba, dajemo djeci da gledaju crtiće, da bismo nešto stigli obaviti. O da, ima predivnih i edukativnih crtića (glasam za Little Einsteins, Madagaskar, Bee Movie, Horton, Grozni ja, Juhu-hu...i td), samo je pitanje da li djeca previše borave pre ekranima, kao i mi sami.

Kako rastu, počinju se interesirati i za računare. Moj sin recimo voli kuckati slova u Wordu, a naučila sam ga i da crta i boji osnovne oblike u Corelu. Imamo i neku multimedijalnu slovaricu, pa se i time zabavlja. Do prije par mjeseci nije znao za igrice. Proljetos mi se desilo da je muž tri vikenda zaredom bio odsutan, što bi značilo da sam se 21 dan neprekidno sama brinula za njih. Dvadesetog dana mi se ukočio vrat, mlađi sin je zaspao i ja sam mu linijom manjeg otpora, dala da malo poigra neke edukativne igre koje sam odabrala, da bi malo odspavala. Od tada mu dozvolim sat vremena igranja sedmično (navijamo alarm na mobitelu) i zajedno biramo online igre.

Mislim da računari nigdje neće pobjeći, pratit će našu djecu vjerovatno tokom cijelog života. Zato želim da ih koriste što je manje moguće, a kako odrastaju da ih nauče koristiti za praktične stvari, a ne da postanu robovi  i ovisnici. Sigurno ste čuli koliko već ima slučajeva djece i odraslih ovisnih o igricama i o Facebooku. Mislim da (pre)zaposlenost roditelja nije izgovor, jer i osobe koje se za to vrijeme brinu za djecu su plaćene da im kvalitetno osmisle dan. Čak i kada roditelji dođu umorni i iscijeđeni s posla, opet se nekako može (a može se, ako se hoće), smisliti način kako da djeca ne žive pred ekranima.

Trudim se da djeci učinim dane zanimljivim, da što više idemo van. Nekada razmaknemo namještaj u dnevnoj sobi i plešemo ili legnemo na pod i slušamo muziku i poslije pričamo šta smo osjetili ili zamislili dok smo slušali. Nekada skačemo po lokvama ili se valjamo po snijegu, nekada bojimo temperama, igramo se sa tijestom. Danas smo, recimo, sakupljali lišće i kestene po parku. Najčešće njih dvojica divljaju po kući, kupaju se i prskaju skupa, ganjaju se, trče...zna bili ludo. Na moju veliku radost, djeca pred zgradom se igraju žmire, ganje, lopte, spašavaju bolesne životinje i slično.  Stariji sin, koji je neki dan napunio 6 godina, svaki dan ide kod komšije kojeg zove deda i igraju domine, a nekada i lopte.

Uvijek mi je draže novac potrošiti da djecu odvedem na trening, bazen, izlet ili planinu, nego na odjeću, igračke, a pogotovo na razne konzole za igranje u virtualnoj stvarnosti. Više volim da se vani isprljaju ili da im se kupe kvalitetne knjige, nego da im oči budu "kockaste ko ekran" (Štulić :).   Popustljiva sam kada idemo u goste, tu djeca rade ono što njihovi domaćini rade, tako da ako tamo djeca igraju igrice, mogu igrati i oni.

Da ne bi sad ispalo da sam ja sad (aman, aman) najsavršenija majka bez greške, moram dodati da kada god mi je neka gužva i moram nešto da stignem, a nemam nikoga ko bi se djeci tada posvetio, dajem im da gledaju crtiće više nego inače, a starijem nekada povećam i vrijeme za računarom. Oni kad se probude vole pogledati crtiće dok se ne razbude. Mlađi jako voli one češke lude majstore A je to, Gašida (Garfilda), Jujića (Munjevitog jurića) i Ojija (Rorija). Stariji voli Pink Panthera, Tom i Džerija, a svaki dan snimamo i Anštajnčiće na HTVu. Borim se koliko god mogu protiv Spajdermena, Bakugana, Cartoon Networka, Ben Tena i sličnih agresivnih crtića. Zato vrlo rado gledaju Jim Jam i Baby TV, uz koje je stariji dosta naučio engleski.

U svakom slučaju, voljela bih kada bi bilo moguće educirati roditelje na ovu temu. Čini mi se da ljudi, naročito u Bosni misle da su civilizacijski napredniji što više tehnologije koriste, počevši od adaptiranog mlijeka, preko komercijalne hrane, igračaka, pa nadalje. Pitanje je samo da li ćemo kao hipnotisani, puštati u naš život sve ono što nam raznorazne industrije kroz agresivan xafsing ponude ili ne. Svako može pronaći individualnu količinu i mjeru uticaja i korištenja tehnologije za koju misli da je dovoljna, potrebna ili neophodna.

Prvi crtez u Corelu je nacrtao sa 5,5 godina
20.09.2011.

Najdraža igračka

Prije par mjeseci imali su završnu priredbu u vrtiću i svako se trebao predstaviti i reći šta želi biti kad poraste. Djevojčice su željele biti balerine, glumice, slikarice, a dječaci su željeli biti fudbaleri, kečeri i slično. Moj sin je rekao da kada poraste želi biti TATA.

Kada smo došli kući, pitala sam ga da li se želi baviti istim zanimanjem kao tata. On je na to rekao, da može, ali da on želi biti tata, to jest-imati porodicu  i djecu. Kada sam ga upitala zašto baš želi biti tata, rekao je:" Zato što tata ide na posao, vozi auto, ali najljepše je kada si tata što kad dođeš s posla, jako jako zagrliš svoju djecu."

Danas su u školi trebali nacrtati svoju najdražu igračku. Kada sam ga upitala šta je nacrtao, rekao je da je nacrtao Play station. "Pa kako Play station, kada ga ni nemaš kod kuće, niti si ga ikad igrao?" -Drug iz klupe je to nacrtao, pa sam i ja! 

Pitala sam da razmisli i ponovo nacrta koja mu je stvarno najdraža igračka. On je rekao:TATA!

I onda je ponovo nacrtao: sebe, sa srcem ispod dresa  (on je Rooney) i tatu (u Messijevom dresu), kako igraju lopte.

Sve igračke svijeta su prazne stvari, ako se nemaš s kim igrati :)

18.09.2011.

Nauka o duši (Šta je Hare Krišna, treći dio)

Postoje dvije osobe, kada oni požele da pišem, postovi sami izlaze, u neograničenim količinama :)

U nastavku imate dugoočekivani i dugonajavljivani post o duši. Nadam se da vam neće biti predug, stručnije i komplikovanije dijelove sam stavila u italic, pa možete preskočiti.

“ Čim neko shvati postojanje duše, može shvatiti postojanje Boga.” Nauka o samospoznaji, Istraživanje duše, AC Bhaktivedanta swami
 
VAŽNA PITANJA
Vjerujem da si većina ljudi kad tad u životu  postavi pitanja o smislu našeg života, ko smo, zašto živimo, zašto neko pati, a neko ne, šta se dešava poslije smrti...Čak i kada tokom života dobijamo razne odgovore, tek kada naiđemo na one prave, osjećamo da smo shvatili, da su naša pitanja dobila konačne, istinske odgovore...
Jako je važno shvatiti ko smo mi, jer kada znamo ko smo, onda će mnogi drugi odgovori doći sami od sebe. Kada znamo ko smo, onda imamo dobru polaznu osnovu. Analizom samih sebe, baš kao malih kapljica vode, možemo shvatiti mnogo veće stvari. Kao što se u kapljici vode sadrže svi hemijski elementi prisutni u okeanu, tako se i shvatanjem naše prave prirode, može shvatiti i dosta toga o prirodi svijeta oko nas. Kada znamo ko smo, onda znamo i kuda treba da idemo...kao što kad znamo da ako smo u Mostaru (npr.) u Sarajevo trebamo ići na sjever. Dobro je znati ko smo, jer će nam to pomoći da prije svega shvatimo ko smo mi, koje su naše istinske potrebe, a onda ćemo bolje razumjeti i druga živa bića oko nas.
Većina ljudi se rodi, živi i umire bez da razmišlja o tako važnom stvarima. Mnogi se nikada ne zapitaju o tome, jednostavno misle da smo mi ovako kompleksni nastali iz ničega, bez ikakvog razloga i smisla i da postojimo taj ograničen broj godina, neko duži, a neko kraći, i onda "nas" jedu crvi i sve se završava, opet se vraćamo u ništa.
Da li smo mi samo ovo tijelo? Da li smo mi ono što nazivamo svoje ruke, noge, krvotok, oči? Ko je onda onaj neko za koga kažemo da je otišao ili preselio, kada umre..a tijelo je i dalje tu? Obično tako ljudi kažu: preminuo je, preselio, otišao je, napustio nas je...a gdje je otišao, ko je on, ako je tijelo još uvijek tu?  Ko je onda taj neko ko kada je prisutan, krv teče, srce kuca, a kad taj neko ode, tijelo postaje gomila beživotne materije, koje ljudi nekad pravilno nazivanju njegovim ili njenim tijelom?
Ako smo samo ovo tijelo, onda naš život traje od začeća do smrti. Ako smo tijelo, dovoljno je samo da jedemo ,spavamo, branimo se i razmnožavamo, kao što to čine i životinje. Da li ste se ikada zapitali zašto se uvijek osjećamo jednako mladima? I kada imamo 7, 37 i 77 godina, osjećamo se jednako, ma koliko se lik u ogledalu mijenjao...To je zato što prirodno,  instinsktivno osjećamo sebe.
Naučno je dokazano da se svakih 7 godina u potpunosti promijene sve ćelije u našem tijelu. To znači da tokom života već promijenimo tijelo nekoliko puta. Kada se gledamo na slikama, sigurno je da za sebe ne mislimo da smo isti onaj fetus na slici sa ultrazvuka, ili krezuba beba ili bubuljičavi pubertetlija. Ono što znamo je taj osjećaj kontinuiteta i oči, koje su naravno, ogledalo duše.
Ko je taj neko ko pokreće ruke i ko ne nalazi pravu sreću u tome što u otvore svoga tijela samo sipamo gorivo i mislimo da će nam to donijeti sreću?
 
ATMA
Nakon što smo objasnili filozofsko-istorijsko porijeklo Hare Krišna pokreta, vrijeme je i da se objasne osnove Vedskog znanja.To znanje,  da ponovimo, dolazi od same Svevišnje Božanske Osobe, Krišne i prenosi se neprekinutim, vjerodostojnim lancem učeničkog naslijeđa i kroz Vedske spise. Suština Vedskog znanja je sažeta u Bhagavad giti, koja se smatra najsjajnijom zvijezdom na nebu duhovne spoznaje.
Bhagavad gita je dio Mahabharate i opisuje razgovor između ratnika Arjune (čita se Arđuna) i Krišne. Nakon što su ga protjerali iz njegovog kraljevstva i pokušali osramotiti njegovu suprugu ,Draupadi, Arjuna je suočen sa ratom. Nalazi se na bojnom polju Kurukšetre i shvata da treba da se bori protiv većine članova svoje porodice, svoga djeda, polubrata i duhovnog učitelja.
Na početku Gite, Arjuna odustaje od borbe i prihvata Krišnu za svog učitelja. Na tom mjestu počinje Bhagavad gita (Božija pjesma, Bhagavan znači Bog, a gita pjesma), i to upravo sa objašnjavanjem nauke o duši, koja se na sanskritu naziva atma. Ovo znanje je suštinski bitno za svakoga, a nema veze ni sa kakvim podjelama koje su ljudi stvorili. Nauka o duši je ABC duhovne spoznaje.
 
Od pamtivjeka je ljudima, kroz religije i filozofije svijeta poznat pojam duše, kao nematerijalna komponente čovjeka. Ne samo da je spominju filozofi (npr. Jung) ili teolozi (npr. Sv. Augustin), nego se taj pojam provlači i kroz popularnu kulturu ("Ti si pjesma moje duše", "ove dvije duše što nam je Bog povjerio...", “let your soul be your pilot”…), kroz svakodnevni jezik: “u tome ima duše”, “bezdušna je osoba” i slično.
 
Vede detaljno opisuju predmet  koji filozofi nazivaju JASTVOM. Opisuju da imamo ovo grubo, opipljivo i oku vidljivo materijalno tijelo, koje je sastavljeno od vatre, vode, zemlje, zraka...ili savremenim riječnikom rečeno-od različitih hemijskih spojeva. To tijelo ima 5 kapija ili čula-čulo okusa, mirisa, dodira, vida, sluha...Pored toga imamo i suptilno tijelo. Ono se sastoji od uma (koji prima informacije od čula), inteligencije i lažnog ja. Slikovito rečeno, duša se vozi u našem autu od materijalne energije (yantra rudhani mayaya), inteligencija upravlja, a um drži uzde 5 čula, koja su poput poludjelih konja. Oči zovu: pogledaj ovo, jezik traži da se okusi ono, uši da se nešto čuje...i te informacije dolaze do uma. Dosta ljidi koji prihvataju postojanje duše, brkaju svoj um ili inteligenciju sa dušom. Ovo je samo po sebi dosta opširna i zasebna tema i ovdje ćemo se zaustaviti.
 
Sve to u cjelinu objedinjuje ATMA ili duša, sićušna duhovna iskra. Bez duše, svako bi tijelo bilo mrtvo i beživotno. Duša prožima tijelo i to se naziva svjesnost. Tako recimo svojom svjesnošću osjetimo svoje noge, svoj mali prst, ali ne i milimetar izvan tijela. Unutar domena svoje duše ili svjesnosti, osjetimo sve što treba da osjetimo, izvan toga ne.
Duša je potpuno čista duhovna iskra, opisano je da velika poput deset hiljaditog dijela presjeka vlasi kose.  Svaka atma potiče od Boga, kao njegov savršen djelić sa slobodnom voljom. Duhovne duše su izvorno povezane s Bogom, kroz predano služenje s ljubavlju (bhakti), ali takođe imaju i slobodnu volju, da ako požele da imitiraju Boga, padaju u materijalni svijet. Moram ovdje navesti i stih na tu temu:

krsna-bahirmukha hana bhoga-vancha kare
nikata-stha maya tare japatiya dhare

Prirodni položaj živog bića je da služi Gospodina sa ljubavlju. Kada živo biće poželi da postane sam Bog ili da Ga oponaša, pada u materijalni svijet. Kako nas je Krišna stvorio, njegova ljubav prema živom biću je vječna. Zato on u obliku Nadduše, paramattme, prati svuda živo biće, tako da mu se ono, kada to poželi, može jednog dana vratiti nazad kući. Bogu. Zloupotrebljavajući svoju neovisnost, živo biće pada sa pozicije služenja i dolazi u materijalni svijet da bi sebično uživalo.  (Prema vivarta)
 
ODIJELO ZA RIBE NA SUHOM
Da bi smo malo udobnije od riba na suhom obitavali u materijalnom svijetu i ispunili svoje sebične želje ), moramo obući astronautsko odijelo, materijalno tijelo, koje opet dobijamo u skladu sa svojim željama i zaslugama, o tome ćemo još pričati kasnije.
Tako možemo razumjeti da sva živa (i neka naizgled neživa) bića imaju dušu, Sve duše su različite, osobene, imaju svoju vječnu prirodu, ali i jednake pred Bogom. Tako ne postoji nacionalno-vjersko-rasna-geografska diskriminacija duša ili osobenih bića. Čak nema razlike ni među ljudima, pticama ili biljkama...ono što nas razlikuje je zapravo samo naša privremena, uslovljena priroda.
 
Duša u trenutku začeća ulazi u tijelo (zašto ulazi, objasnit ću u sljedećem postu) i u njemu boravi, a izlazi u trenutku smrti. Tijelo je grubi materijalni omotač, prevozno sredstvo koje omogućava osobi da u skladu sa svojom svjesnošću i željama proživi svoj život, čineći djela i tako se vozeći kao vozač u autu od mjesta A (rođenja) do mjesta B (smrti).  Djela su ta koima biramo svoje odredište poslije smrti.
 
Suptilno tijelo bi se moglo uporediti sa softverom, a grubo sa hardverom.  Sva ta tri aspekta čine naše jastvo, samo što je grubo tijelo uništivo i prolazno i zato se ne trebamo identificirati sa njim. To je jednako besmisleno kao što bi bilo besmisleno da neko misli da je svoj džemper ili auto. Da, mi održavamo auto, vozimo ga na tehničke preglede, peremo džempere i čuvamo ih...ali ne mislimo da smo to mi. Isto tako, mi čuvamo svoje životno vozilo, kupamo se, hranimo i poštujemo ga kao i stan u kojem živimo, samo trebamo biti svjesni da je naš boravak u njemu privremen.
Ne znam da li ste ikada imali prilku biti prisutni u trenutku kada neko umire. Moja rahmetli majka je, kako mi to stručno kažemo, napustila tijelo u mom prisustvu. Dok je bila tu, čak i kada je prestala disati, još neko vrijeme je sa mnom komunicirala očima, a onda su oči postale prazne, a tijelo potpuno beživotno. Sretna sam što sam mogla ispratiti njenu dušu najbolje što sam znala. Ona je bila ta koja je za života govorila:"Učinite vi meni tokom života, a kad umrem, radite sa kostima šta god hoćete, jer ja neću biti ispod zemlje."
Dok ovo čitate, molim vas da imate u vidu da sam ja samo jedan običan, mali pojedinac koji se moli i nada da će ovo što vam sada priča biti vjerodostojno i kvalitetno preneseno. Svakome koga bude zanimalo, mogu od srca pokloniti knjige koje sve to objašnjavaju puno, puno bolje nego ja.
Post je već predugačak, a toliko se može pričati na ovu temu...ali o tome ćemo neki naredni put. Željela bih vam još prenijeti stihove Bhagavad-gite koji govore o duši, nema ih previše…i onda da pričamo o karmi i reinkarnaciji.
Uglavnom, da sumiramo: Mi nismo ova tijela, to su auta koja vozimo, kavezi koje glancamo, dok je naše pravo ja, ptica u kavezu- najčešće gladna.
14.09.2011.

Dva najbolja prijatelja pred školom

12.09.2011.

FAQs* za domaćice

*Frequently Asked Questions-Često postavljana pitanja

 KOMŠINICA (zaradila penziju u državnoj ustanovi): Meni tebe žao što ne radiš. Što se više ne zaposliš?

(A nije vam bilo žao kada sam radila i na poslu i kod kuće i vikendom i noću?)

ČLAN FAMILIJE, PENZIONER (sa svojim djecom živio 6 godina, poslije nije više znao za njih): Do kada ti misliš tako ne raditi ništa?

(Zar stvarno mislite da ne radim ništa?)

STARI PRIJATELJ (doktorirao sociologiju, profesor na fakultetu, 41 godina, vječni samac): Kada se misliš vratiti nečem smislenijem?

(Hoćeš reći da je moje 12 sati na dan radno vrijeme, sa putovanjima, sa rijetkim slobodnim danima i bolovanjima, sa platama koje su kasnile, bez zdravstvenog, bez razumijevanja da imam porodicu, bilo smislenije od ovoga? I na kraju krajeva, šta je ono smisleno, a šta nije? )

PROFESORICA FILOZOFIJE IZ SREDNJE ŠKOLE: Jao, baš šteta, ti si bila toliko potencijal, mogla si toliko toga postići u životu, biti uspješna. Zar si odustala od toga?

(Ne, nisam, prije sam mislila da je postići nešto u životu otići na Mjesec, u najmanju ruku, a danas mislim da uspjeh znači biti sretan. Bolje je prati prozore i kuhati i mijenjati pelene, ako sve to ima svoj smisao, nego roditi se, školovati, postati "uspješan" na bilo koji način i umrijeti a ne tražiti, pronaći i živjeti odgovore na tako važna filozofska pitanja: Ko smo, zašto smo se rodili, koji je smisao života i td.)

POZNANICA (čitav život zaposlena u državnim institucijama, stereo nana-servis): Zašto si napustila karijeru? Mogla si još barem magistrirati.

(Nisam ja sad Beyonce, pa da imam karijeru. U riječniku stranih riječi piše da riječ karijera potiče od francuske riječi carriere, što znači trkalište, životno porište ili uzdizanje u nekoj profesiji ili društvu. Kod nas je to što vi nazivate karijerom, zapravo samo zarađivanje za život, pred monitorom od 8-16. Meni su moja djeca i magisterij i doktorat.

MEDICINSKA SESTRA U DOMU ZDRAVLJA (na kartoteci): Jeste li vi svjesni da ste samo domaćica?

(Jeste li vi svjesni da samo pišete imena i udarate pečate? Mislite da više vrijedite od jedne domaćice?)

TETA ČUVALICA NA IGRALIŠTU: Čije dijete  ti čuvaš?

Svoje!

-E svašta!

NEPOZNATA ŽENA U TRAMVAJU: Ko vam ga čuva? ( Valjda je nužno da mama ne "čuva" svoje dijete?)

-Ja ga čuvam!

-Baš zanimljivo!

OSTALI: Do kad misliš tako?

Do kada budem osjećala da tako treba, da sam tako sretnija ili da to možemo finansijski i organizaciono podnijeti. Nisam zatvorena ni za kakve opcije i preokrete u životu, sretna sam i zahvalna (najviše mužu koji je iznosi teret recesije na svojim leđima i sve brojnijim sijedima u kosi ) što sam vrlo važne tri godine života svoje djece provela sa njima, napravila svaku rođendansku tortu, vidjela svaki prvi korak, svaku novu riječ, svako prvo slovo napisano, svaku temperaturu odbolovala sa njima, radovala se svakom prvom snijegu. Zahvalna sam što sam bila tu i svako veče zahvalim Bogu na još jednom takvom danu.

Koliko će još biti takvih dana, ne znam, vidjet ćemo. Sretna sam što sam kod kuće, nije mi dosadno, ne osjećam da nešto propuštam, ne osjećam se prazno i neispunjeno, da  nekom nešto trebam da se dokazujem. To je moj izbor, zašto je svima tako strašan i uznemirujući?

PS ZA sve koji kažu da iskorištavam muža i mašem diplomom: ja nikad nisam prestala raditi honorarno, ljuljala sam bebu od tri mjeseca i radila, radila noću kad oni spavaju i to radim sve ove tri godine koliko sam kod kuće. Vodim djecu po sastancima, dajem izjave za medije telefonom uživo, a u pozadini se čuje plač i slično.

Najjeftiniji, državni vrtić košta 140 km, produženi boravak, jedini u mom kvartu je 260 KM, sat čisćenja je 5 KM, koliko još košta nabavka organsih namirnica i kuhanje tri domaća obroka, peglanje, čišćenje, odlasci doktoru...Koliko košta moja ljubav i prisustvo?

Nemogu da shvatim toliku potrebu za vrijeđanjem.

06.09.2011.

Rama, Rama!

Moj muž se već nekoliko godina strastveno bavi ronjenjem. Ono što mene najviše raduje u svemu tome je da s vremena na vrijeme posjećujemo razne lijepe lokacije, najčešće vezane za čistu i netaknutu prirodu. Tako smo prošle sedmice išli na Ramsko jezero, koje  je nažalost umjetno, akumulacijsko jezero napravljeno od rijeke Rame, ali priroda je svejedno jako lijepa, a boja jezera je neopisivo zelena. Zanimljivo je da se u ovoj našoj zemlji sve nešto eksploatiše, rude, drvo, voda...tako je izgledao i nekadašnji grb Socijalističke Republike BIH.

Kada idemo na takve izlete, djeca obično jako uživaju u druženju sa puno druge, drage djece, istražuju prirodu, kupaju se, igraju po cijeli dan na zraku. Ako smo na moru, naveče idu sa lampama obalom i uče vrste riba, moruzgve, vlasulje, rakove, provozaju se i gliserom. Ja opet uživam ustati rano ujutru i mantrati na tako lijepim mjestima, a naveče gledati nebeski svod sa nebrojeno puno malih lampica, zvijezda i razmišljati o beskonačnosti svega toga i o sebi kao jednom malom, ali nadam se uklopljenom i funkcionalnom djeliću.

Mi smo došli u trenutku kada je nivo vode niži za 15-ak metara, pa ljepotu jezera malo kvari taj smeđu rub od blata. Zbog toga je i malo teže prići samoj vodi. Uspjeli smo se i okupati, al da smo bili blatnjavi, bili smo. Djeca su uživala u meljanju i gađanju blatom. Vidjeli su i samostanske krave i guske, obišli njihov vrt i  etnografski muzej, koji ima zbirku prepariranih životinja veću nego  Zemaljski muzej u Sarajevu.

Još jedna lijepa stvar tokom našeg posjeta Ramskom jezeru (Rama na sanskritu znači "izvor sveg zadovoljstva":), je ta da smo bili smješteni u Kući Mira Franjevačkog samostana Gospe Ramske. E taj samostan, i cijeli prostor oko njega je jedno prelijepo, mirno i jako duhovno mjesto, to se osjeti još sa ulazne kapije.  Unutar crkve je jako mirno, krasna je i centralna, naivna freska i vitraži koji prikazuju Isusov život. Trudila sam se, koliko god je bilo moguće biti unutra, a djeca su rekla da je crkva mjesto gdje se šuti :). Ja sam mantrala na svoju brojanicu (japa/đapa malu), a pored mene je jedna žena u narodnoj nošnji molila krunicu, tako da se čulo mrmljanje Isuse, Krišna, Marijo moli za nas grešnike, Rama Rama...(Reći će žena, vidi ova moli za našu župu :)

Franjevci su bili do krajnjih granica tolerantni prema bučnoj i razigranoj djeci svih uzrasta, te prema dvije večeri roštiljanja i sviranja do sitnih sati. Meni dobro dođe što mi djeca idu rano spavati, pa se izvučem sa takvih druženja, jes' da su me malo čudno gledali kad sam u 10 naveče tražila nešto za čitanje i odnijela katolički molitvenik u sobu. To se veče, inače mirnim samostanskim kompleksom koji miriše na čemprese, širio dim ćevapa i zvuk sevdaha.

Na http://rama.co.ba/ piše ovako: "Kuća mira u Rami služi svojim programom, metodom i svim kapacitetima, bez ikakve diskriminacije, svim ljudima kojima možemo pomoći u uspostavljanju duševne i duhovne harmonije narušene ratnim stradanjima. Ovdje se afirmira svako traženje smisla, nade, ljubavi kroz sve oblike molitve, meditacije, susreta s umjetnošću, susreta s prirodom, kroz kreativan rad, sport, relaksaciju, kroz susrete s drugim ljudima, čija drugačija iskustva mogu ohrabriti, pomoći da se i sebe prihvati..."

U nedjelju ujutru su bile dvije mise, bilo je jako puno ljudi, cijela Ramska župa. Bilo je i jako puno žena u narodnim nošnjama, sa opancima i maramama na glavi, jako lijep prizor. Gvardijan samostana je tokom mise puno govorio o tome kako Isusovu ljubav trebamo primiti i dati svima bez razlike, a kad hor zapjeva, taj se umirujući zvuk širi cijelim prostorom okolo i preko jezera. Poslije mise svi su bili nekako nježni i pozdravljali sa "Hvaljen Isus", i ja sam njima tako odgovarala...nadam se da nije završilo tragikomično kao moja epizoda zvana "Hajrula sabah."

Moram priznati da sam se u povrtku malo zamislila nad raznim nacionalističkim grafitima i grbom županije. Nakon takve mise i takve poruke Isusa, toliko mržnje mi nije bilo jasno. Iduće godine će ispustiti svu vodu iz jezera, zbog popravljanja hidrocentrale. Tada će lijepi samostan, umjesto zelene vode, biti okružen jezerom blata.

Ne znam zašto taj kraj  i rijeka nose ime Rama, ali sigurno je da pružaju puno zadovoljstva, svakome onog koje traži.

Izlazak sunca SFRJ novčići na narodnoj nošnji u Etnografskom muzeju
02.09.2011.

Autogol ili kakvu će nam Bosnu graditi današnji prvačići

Dok je načelnik općine držao svoj "Mašala koliko vas je prvačića-nek Bosna pobijedi Bjelorusiju večeras-a vi ćete dragi prvačići graditi našu Bosnu" govor, među djecom je plakala jedna mala Romkinja, jer niko nije htio da stoji sa njom u paru, niti da se s njom drži za ruku.

Djevojčica je potpuno ista kao ostale, jednako slatka, jednako lijepo počešljana i obučena. Mamu sam joj upoznala jučer u školi, na priredbi povodom početka škole. Kada sam je pitala zašto se ne požali učiteljici ili da barem meni dozvoli, ona reče da nema veze, malena će se već naviknuti  da je to tako.

Plače tamo neko u Somaliji, u Palestini, plače neko u Srebrenici, neko u Tel Avivu, neka krava plače jer su joj tek rođeno tele odveli da bi bilo delikatesa na nečijem stolu, plače i neko u Švedskoj ili u Beogradu jer mu dijete umire...i za sve to imamo srca, al za neko nedodirljivo dijete drugačijeg porijekla-NE. Ne gledaju to dotjerane mame dok škljocaju aparatima, ne kažu svojim dotjeranim kćerkama da stanu pored djevojčice koja je ista kao i one, ne kažu ništa, jer ne vide, jer ne čuju.

Pretužno, prestrašno, preugrluknedlasto.

( U novinama će sutra pisati kako je bio divan program (što i jeste), kako su svi dobili lijepe i jednake torbe pune pribora (što i jesu, hvala druže Načelniče, hvala Općino!), kako su svi bili sretni (što i nisu).

 

 

vidya-vinaya-sampanne brahmane gavi hastini

suni caiva sva-pake ca panditah sama-darsinah

 (Bhagavad-gita-Poglavlje 5-Stih 18)

Ponizni mudraci, zahvaljujući pravom znanju, vide jednakim očima učenog i plemenitog brahmanu (svećenika) , kravu, slona, psa i čovjeka koji jede pse.
 
"...Our loving propensity expands just as a vibration of light or air expands, but we do not know where it ends. The Nectar of Devotion teaches us the science of loving every one of the living entities perfectly by the easy method of loving Kṛṣṇa. We have failed to create peace and harmony in human society, even by such great attempts as the United Nations, because we do not know the right method. The method is very simple, but one has to understand it with a cool head. The Nectar of Devotion teaches all men how to perform the simple and natural method of loving Kṛṣṇa, the Supreme Personality of Godhead. If we learn how to love Kṛṣṇa, then it is very easy to immediately and simultaneously love every living being. It is like pouring water on the root of a tree or supplying food to one's stomach. The method of pouring water on the root of a tree or supplying foodstuffs to the stomach is universally scientific and practical, as every one of us has experienced. Everyone knows well that when we eat something, or in other words, when we put foodstuffs in the stomach, the energy created by such action is immediately distributed throughout the whole body. Similarly, when we pour water on the root, the energy thus created is immediately distributed throughout the entirety of even the largest tree. It is not possible to water the tree part by part, nor is it possible to feed the different parts of the body separately. The Nectar of Devotion will teach us how to turn the one switch that will immediately brighten everything, everywhere. One who does not know this method is missing the point of life... " (Nectar of devotion, Preface)
DRAGI B(l)ože...
<< 09/2011 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

REVIDIRANI LINKOVI
CRTICE IZ MOG SVIJETA
Najdraži mi post ikada-virtualna hodočašća
Drugi najdraži post: Nauka o vjerovanju-vjerovanje u nauku
1. Šta je Hare Krišna
2. Šta je Hare Krišna
4. Karma i reinkarnacija
3. Nauka o duši
Zivot kao hodocasce, pisanje kao lijek
Kroz srce, drugi dio
Kroz srce
Draga moja Sevya
Zebra na Brionima
Teška si tuđino
Sretni post
Reality distinguished from illusion
Kapi vode na lotosovom listu
Gdje je svaki korak ples, a svaka riječ pjesma
Vaišnavska sahrana
Sjećanje
Opasna sekta
Na dan kad je otišla
Sevya dasi
Jednoća Stvoritelja
Karma/reinkarnacija

ŽENA, MAJKA, DOMAĆICA
FAQ za domaćice
revati na tržištu rada
Novi posao
Prva skulptura
Dan žena
Čuda su moguća (haiku)
Žena heroj
AFŽ, al’ antifeministički
Profesionalno “samoubistvo”
Majakovski na team buildingu
Njezino veličanstvo MAJKA (na brdovitom Balkanu)
Oglas za posao

FILOZOFIRAM
Filozofski osvrti na trudnoću
Ne odustajem
Razgovori koji donose sreću
Jednostavna matematika
Ravnoća do mora
Kritika ekološki neosviještenog uma
Kali yuga-doba svađe i licemjerja

INSPIRATIVNO…

Here comes the sun
Ponocna ilahija
Rabijina molitva
Poniznost
Život-nekad siv, nekad žut
Dr. Nakaš

INDIJA I HIMALAYA

1. Moja Indija
2. Indija u mom srcu
3. Zemljo Indijo!
4. City of Taj
5. Majmunska posla i zacarani bazar
6. Back to reality
7. Podnozje Himalaya
8. Majka Ganga
9. Avanture po potkrovlju svijeta (tavan pun misterioznih kovcega)
10. Indiana Jones
11. Krug se zatvara
12. Dzungla na asfaltu
13. U Stambolu, na Bosforu
14. Indija FAQ
15. Jos par slika











MOJI FAVORITI
Gracias a la Vida
Dnevnik mrs. V. W.
dnevnik jedne kurtizane
Priče o umoru
Princ of Perversia
Laprdam sta stignem
maleni kamicak
Recenzija zivota
Raznosiš mi blato po kući
Dead Poets Society
Osećanja. O. Sećanja.
u Haosu je Red..
Nikad ne reci dvaput
Silent
Aime Sati
Treba mi svet, otvoren za poglede.
MOJA BOGDA SNA
Budan u snovima vs. sanjar na javi
U urbanoj sahari života
Strangers In The Night
Djevojka u mojim ustima
zdravi i lijepi
Mala Tajna - Veliko Blago
shizika
Bosanski život
Public Relations (Паблик рилејшнc�)
...titles are overrated...
TA-HA
Ishranom do zdravlja
uposlenica
hendikepiranidjecak
Dnevnik posebnih
LJEPOTA DUSE
... by Tratinčica
Krilo od mušice
That's life!
Duh Koji Hoda
Magnolija
Trudimo se za naše sunašce...
Organic Life
PSIHOTERAPIJA
ja, žena i majka i supruga
Babba
__malo drugačija mama!__
Administratorov blog
Dunyaluk
nova Ja
luda trka za srecom
Da vidimo šta danas ima u cekeru
Crtice
više...

BROJAČ POSJETA
397489

Powered by Blogger.ba