DRAGI B(l)ože...

Diary of a Hare Krishna housewife :)

31.08.2011.

Ave Augustus :)

Avgust  je bio baš intenzivan mjesec. Nakon kampa u Lici, išli smo i kod moga tate, slavili nekoliko prekrasnih Vaišnavskih festivala, otišli na more i vratili se jer su djeca dobila virozu, ni na jedan iftar nisam uspjela otići, sa mnogima sam se mimoišla...a opet srela sa drugim dragim osobama...Još me čeka izlet za vikend  gdje bismo trebali prespavati u jednom samostanu (o tome možda kasnije) i onda jedva čekam da počne škola i da se ubacim u uobičajenu rutinu koja mi nedostaje.

Stariji sin se svako jutro budi i pita: "Koliko još dana ima do škole?". Svima pokazuje školsku torbu i novoizrasli zub, a još se tri zuba klimaju. Torba mu je prevelika, ali ne vrijedi familiji objašnjavati. (Vidjet ćemo kolike će knjige biti i koliko ih treba dnevno nositi, pa ćemo pronaći neku manju.)  Prvi dan škole će imati priredbu koju im pripremaju učenici starijih razreda. Posebno mi je drago što će s njim u razred ići najbolji mu prijatelj iz vrtića i zgrade. Juče su se  izgrlili od sreće što će ići skupa, a taj dječak je danas, kada smo bili na rolanju, potrošio svoju jedinu Bajram-banku u iznosu od 5 km da im kupi sokove...Rekla sam mu da si za Bajram banku može kupiti neku igračku i da ću im ja kupiti sokove, ali on je rekao da baš želi podijeliti to sa drugima, da će ga to najviše usrećiti.

Drago mi je što mu je baš on prijatelj iako sam se zamislila kako moj sin svoje Bajram-banke nikad ne bi potrošio ni na šta, da ne kažem ni na koga osim na igračke.

Mlađi sin (2,5 godine) bi takođe trebao krenuti u vrtić. Pelene smo preko ljeta uspješno skinuli, a ja nekako mislim da je sad vrijeme da se više posvetim starijem. Prvačići idu u međusmjenu kad mlađi obično spava, pa pretpostavljam da bi mi se stvarao problem kako otići po dijete u školu, ako ovaj mali spava ili vani pljušti kiša, pada snijeg i slično. Tako da ćemo vidjeti da ide par sati u vrtić, koji je ispod zgrade.  Neki dan je ušao i vrtić, izljubio i izgrlio tetu, sjeo na pod i izuo sandale...i poslije još jedno sat vremena plakao jer " hoće u utić, igati djece", a oni ga naravno nisu mogli pustiti unutra jer nismo pripremili ni ljekarsko.  Jako je smiješan, razlikuje boje ali ovako: žuta je imu (limun), narandžasta-nađeđe, crvena-pabiz (paradajz), zelena-taja (trava), plava-moje (more) i bijela je meko (mlijeko), samo je roza-oza.

Neke blogerke koje me poznaju pitale su me hoće li biti posta o Lici. Ne bih imala šta puno dodati na prošlogodišnji post...iako je ove godine bilo ljepše i duhovno intenzivnije, ali to je teško prenijeti ovako javno i u riječi pretvoriti, a da se ne pokvari intimnost spoznaja, razmjena i doživljaja. Tako da mislim, da kad već do sada taj post nisam napisala, da neću uspjeti ni kasnije. Slike govore više od riječi.

Lika kamp Pronađite me na slici :) Prelijepa priroda u Lici Šrivan vodi krave na ispašu Muzička radionica za djecu Malini i Sarasvati Dječiji festival kočija-Ratha yatra FEstival koji sam nažalost propustila Ratha yatra na Woodstocku u Poljskoj gdje je 800 000 ljudi posjetilo Krišnino selo mira Woodstock: Prelijepa Caitanya lila (inače iz Zenice), moja velika inspiracija Bratska ljubav
12.08.2011.

Prolaznost mjerena zubićima

Izgleda da me je konačno popustila blokada sa pisanjem bloga. Post o duši nisam zaboravila i napisat ću ga, kako sam i obećala, samo mi za to treba malo više vremena.

Danas smo izvadili prvi mliječni zubić.

Novi zub je već uveliko narastao (ukrivo), pa smo morali otići kod jako ljubazne teta zubarke u domu zdravlja. Pod parolom "ne može se sa svim mliječnim zubima u školu", zub je uz par suza izvađen,  a tata sa malim bratom upravo luta gradom da pronađe knjigu o svemiru koju je naručio od zubić-vile.

Kao da sam juče molila Draupadi u sred tadašnjeg VF komerca, da vidi jel mi se pričinjava il mu raste prvi zub. Imao je tada nepunih 6 mjeseci i volio se vozati u kolicima po samoposlugama. Ona je rekla da mu rastu, ne jedan, nego dva prva zuba, oštra kao dvije iglice.

Zub nas je dobro služio, zubarka je pohvalila kako su svi zubi jako lijepi i zdravi, a mi smo malo zatečeni, kao da je još juče puzao i jeo kašice, a danas je sportaš svih sportova, koji prepliva cijeli bazen, pretrči 3 kilometra u komadu, rola, kliže i šta još sve ne...

11.08.2011.

Ilegalac (Post napisan 30.7.)

Šetam ja tako večeras gradom, sama. Uvijek  sam to voljela, šetati tako u ljetna predvečerja, malo uz Miljacku, pa popeti se stepenicama iznad Bembaše, mantrati, gledati grad, vraćati se pješke skroz do kuće...U gradu je velika gužva večeras, zatvara se film festival, ponosni vlasnici akreditacija prolaze, pred Pozorištem velika gužva na BH inačici crvenog tepiha. Još dalje, barovi uz ulicu Branilaca grada, šareni kokteli, škljocaju aparati...(Poslije sam saznala da sam, ah silne mi sreće, naišla tačno kad su Bred i Anđa bili tu :)

Na Ferhadiji, isto gužva. Uvijek se upita može li onaj čiko što prodaje slatku vunu ili kako se to već zove, živjeti od toga. Prodaju se kukuruzi, djeca prosipaju kugle sladoleda po trotoaru, tračeri sjede u kafanama, šareni baloni...

I onda, još malo dalje, čujem dragi zvuk mridange (bengalskog glinenog bubnja) i ubrzavam hod, srce počinje preskakati...I petnaest godina kasnije zvuk Maha mantre mi je jednako nov, uzbudljiv i donosi sreću...Bhakte tako, širom svijeta, izlaze na ulice da bi ljudima dali Božje ime, koje hrani dušu. To se naziva Harinam. Hari znači Krišna, onaj ko otklanja sve materijalne patnje i krade srca, a nama znači Njegovo ime, koje se ne razlikuje od njega.

Sedam dana prije smo moja sestra i ja malo otkačile na sličnom harinamu pred Katedralom, pa smo (da ja ne bih kompromitovala mog muža, koji je i ovako jako tolerantan, preživio je svašta zbog mene i za nekog ko sve ovo ne živi, podržava me i više nego što bi se moglo očekivati), sakrile se iza Katedrale i otplesale malo za svoju dušu. Pjevale smo i plesale sve do kuće i zaspala sam i probudila se,a maha mantra nije prestajala da svira u mojoj glavi i srcu.

Voljela bih da mogu biti slobodna kao i ta šačica sretnih ljudi i sretno pjevati Krišnino ime sa njima. Ma šta ko mislio ili rekao, zvuk tog imena se ne razlikuje od Boga i samim tim daje dobrobit svakome ko ga čuje. Ma šta ko mislio ili rekao, za mene i još mnoge druge, nema veće sreće od davanja Boga drugima, a pogotovo na ovako živopisan, melodičan i veseo način. Od jednog starca koji je pjevao ispod drveta u Thompkins square parku (vidjeti tri posta unazad) , šezdesetih godina, sveto ime Krišne se bez ispaljenog metka proširilo cijelim svijetom i meni je istorijski fascinantno svjedočiti tome na ulicama Sarajeva, jednako koliko mi je fascinantno vidjeti bhakte, slične hariname i hramove u Vladivostoku, Tokiju, na Novom Zelandu, u Pakistanu, u Honk Kongu, Singapuru, Istanbulu, Kirgistanu, Ukrajini, na Mauricijusu, Nigeriji, Botswani, Peruu, Meksiku, Ratha yatra povorku ispred Bijele Kuće... (ako vas zanima, skupljam te fotke iz cijelog svijeta i mogu ih i ovdje objaviti ovih dana)...

Sarajevo je, ma šta ko mislio ili rekao, širok i topao grad koji sa ljubavlju prihvata svoje goste. Najviše volim u ovom gradu što ovdje ima mjesta i razumijevanja za svakoga, što tolike religije žive na tako malo prostora. Ne znam jeste li ikada imali priliku otići na međureligijske koncerte i druženja u Franjevačkoj crkvi, to je baš taj suživot i duhovno prijateljstvo koje se može ovdje osjetiti. Uprkos ratu i pojedincima, ipak vjerujem da Sarajevo može biti prototip savremenog suživota i jedinstva u različitosti. Sretna sam jer mogu biti to što jesam baš ovdje, gdje se susreću istok i zapad.

Grlim se sa bhaktinama, uživam par trenutaka, a mi muž javlja da će baš tuda naići neko zbog koga treba da se sklonim, razumijem ga zašto to poručuje. Iako sam u totalnoj ilegali, u civilnoj odjeći i naišla sam samo da mi oči vide, uši čuju i ruke zagrle sve to što toliko volim...ilegala je ilegala, a poštovanje ljudi koji mi to godinama omogućavaju je nažalost  trenutni prioritet...

Opet poluilegalno otplesah do stanice, malo usput pjevajući za svoju dušu. Čekam tramvaj, a pedeset metara dalje i dalje vidim mjesto gdje u tom trenutku želim da budem. Suze teku, vruće su i neće da prestanu, propuštam tri tramvaja da bi ih gledala i slušala i barem u srcu bila sa njima.

Nema veze, barem na blogu mogu biti to što jesam :)

11.08.2011.

Svjesnost

Obećala sam duhovnom učitelju da ću ovo što ću napisati podijeliti sa svima,a blog je valjda najlakši način za to:

Uvijek sam mislila da će mi Bog pomoći tako što će jednog lijepog dana promijeniti okolnosti u kojima živim. Sada shvatam da mi već pomaže, jer su okolnosti potpuno iste, samo je moja svjesnost drugačija.

"Kada neko na nogama ima dobre cipele, može ići svuda ali neće osjećati šljunak i ubode trnja. Slično tome, osoba koja je zadovoljna u sebi, neće osjećati uticaj izvanjskih okolnosti, nego će tražiti sreću iznutra." (Šrimad Bhagavatam, naći ću poslije tačan broj stiha)

 

DRAGI B(l)ože...
<< 08/2011 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

REVIDIRANI LINKOVI
CRTICE IZ MOG SVIJETA
Najdraži mi post ikada-virtualna hodočašća
Drugi najdraži post: Nauka o vjerovanju-vjerovanje u nauku
1. Šta je Hare Krišna
2. Šta je Hare Krišna
4. Karma i reinkarnacija
3. Nauka o duši
Zivot kao hodocasce, pisanje kao lijek
Kroz srce, drugi dio
Kroz srce
Draga moja Sevya
Zebra na Brionima
Teška si tuđino
Sretni post
Reality distinguished from illusion
Kapi vode na lotosovom listu
Gdje je svaki korak ples, a svaka riječ pjesma
Vaišnavska sahrana
Sjećanje
Opasna sekta
Na dan kad je otišla
Sevya dasi
Jednoća Stvoritelja
Karma/reinkarnacija

ŽENA, MAJKA, DOMAĆICA
FAQ za domaćice
revati na tržištu rada
Novi posao
Prva skulptura
Dan žena
Čuda su moguća (haiku)
Žena heroj
AFŽ, al’ antifeministički
Profesionalno “samoubistvo”
Majakovski na team buildingu
Njezino veličanstvo MAJKA (na brdovitom Balkanu)
Oglas za posao

FILOZOFIRAM
Filozofski osvrti na trudnoću
Ne odustajem
Razgovori koji donose sreću
Jednostavna matematika
Ravnoća do mora
Kritika ekološki neosviještenog uma
Kali yuga-doba svađe i licemjerja

INSPIRATIVNO…

Here comes the sun
Ponocna ilahija
Rabijina molitva
Poniznost
Život-nekad siv, nekad žut
Dr. Nakaš

INDIJA I HIMALAYA

1. Moja Indija
2. Indija u mom srcu
3. Zemljo Indijo!
4. City of Taj
5. Majmunska posla i zacarani bazar
6. Back to reality
7. Podnozje Himalaya
8. Majka Ganga
9. Avanture po potkrovlju svijeta (tavan pun misterioznih kovcega)
10. Indiana Jones
11. Krug se zatvara
12. Dzungla na asfaltu
13. U Stambolu, na Bosforu
14. Indija FAQ
15. Jos par slika











MOJI FAVORITI
Dnevnik mrs. V. W.
Dead Poets Society
Princ of Perversia
Laprdam sta stignem
Priče o umoru
Gracias a la Vida
Strangers In The Night
dnevnik jedne kurtizane
Recenzija zivota
Raznosiš mi blato po kući
maleni kamicak
Public Relations (Паблик рилејшнc�)
Djevojka u mojim ustima
Nikad ne reci dvaput
U urbanoj sahari života
Osećanja. O. Sećanja.
u Haosu je Red..
Silent
Aime Sati
Treba mi svet, otvoren za poglede.
MOJA BOGDA SNA
Budan u snovima vs. sanjar na javi
zdravi i lijepi
Mala Tajna - Veliko Blago
shizika
Bosanski život
...titles are overrated...
TA-HA
Ishranom do zdravlja
uposlenica
hendikepiranidjecak
Dnevnik posebnih
LJEPOTA DUSE
... by Tratinčica
Krilo od mušice
That's life!
Duh Koji Hoda
Magnolija
Trudimo se za naše sunašce...
Organic Life
PSIHOTERAPIJA
ja, žena i majka i supruga
Babba
__malo drugačija mama!__
Administratorov blog
Dunyaluk
nova Ja
luda trka za srecom
Da vidimo šta danas ima u cekeru
Crtice
više...

BROJAČ POSJETA
408444

Powered by Blogger.ba