DRAGI B(l)ože...

Diary of a Hare Krishna housewife :)

09.05.2011.

Šta je Hare Krišna (drugi dio: Prvi dani na zapadu)

Prošlo je preko mjesec dana od prošog posta. Teško mi je sažeti nešto o čemu bih mogla pričati danima i danima u nekoliko kratkih postova. Obećala sam sebi da ću pisati postove samo onda kad osjećam jak poriv da pišem, to me hvata zadnjih dana...a u takvim situacijama obično napišem šta imam u dahu, čak ni ne lektoriram i odmah objavim.

Počela sam pisati o tome kako je i zašto Svjesnost Krišne došla na zapad i proširila se ostatkom svijeta. Voljela bih objasniti i osnove filozofije bazirane na Bhagavad giti, ali to ću ostaviti za neki od narednih postova. Kako sam krenula, završit ćemo ovaj "kurs" do kraja godine:)

Sad zamislite da sjedimo na nekom mirnom mjestu i nastavljamo našu istinitu priču:

Kapetan borda Jaladuta, koji je nakon trideset pet dana vožnje stigao u Newyoršku luku, kupio je od Bhaktivedante swamija tri knjige prvog pjevanja Šrimad Bhagavatama za dvadeset dolara. S tim novcem je Swami kupio kartu do Butlera u Pennsylvaniji, gdje je proveo petnaestak dana kod porodice gospodina Agarwala. Pošto mu je viza trajala još samo mjesec dana, održao par predavanja na univerzitetima u Butleru i Philadelphiji, a onda se autobusom uputio u New York, u kojem nije poznavao nikoga. Imao je adresu dr. Mishre, koji je imao svoj studio za hatha-yogu, pa ga je dr. Mišra smjestio u taj studio bez prozora. Napisao je nekoliko pisama istomišljenicima u Indiji, ali oni su mu odbili pomoći. Lutao je sam ulicama Manhattana. Sajednim gospodinom je sjedio na klupi i pričao mu kako brojne knjige o Krišni i veliki hramovi širom svijeta već postoje, samo ga vrijeme dijeli od njih. Taj gospodin Ruben kasnije se sjećao kako mu je Swami dao Maha Mantru zapisanu na jednom papiriću, i to na takav način kao da mu davanjem tog papirića daje cijeli svijet.

Došla je i zima 1965. Bhaktivedanta Swami se nakon Indijske klime po prvi put susreo sa snijegom, glađu i hladnoćom. Svaki dan je radio na prevođenju Šrimad Bhagavatama na engleski, kuhao jednostavna jela na svom trokatnom loncu i svakome koga bi sreo je prenosio poruku Krišne iz Bhagavad gite. Ipak, viza je isticala, a izgedalo je da ga niko ne shvata ozbiljno.

Gospodin Mišra ga je jedno vrijeme pomagao, a onda mu predložio da se ipak preseli u vlastite prostorije, koje je iznajmljivao za 72 dolara mjesečno. To je uspijevao skupiti prodajom svojih knjiga. Jedan učenik dr. Mišre mu je poklonio magnetofon, na koji je snimio nekoliko bhajana (duhovnih pjesama/molitvi u slavu Krišne) i uvod u Gitopanišad. U to vrijeme počeli su se u New Yorku pojavljivati prvi hipiji. Neki od njih primjetili su neobičnu pojavu na obližnjim ulicama, upoznali se sa Swamijem i počeli dolaziti na njegova predavanja iz Bhagavad gite, koja je u toj svojoj sobi održavao tri puta sedmično. Do tada su na predavanja dolazili rijetki i stariji intelektualci, mahom Swamijevi vršnjaci. Oni su se odmah pobunili zašto na tako filozofski uzvišena predavanja dolaze neki čudaci u ludim ogrtačima!?

Nakon što se desila provala zbog čega je ostao bez svega, preselio se u potkrovlje sa jednom sijalicom u ozloglašenoj četvrti Bowery. Kada su mu rijetki dobronamjernici govorili da Bowery nije mjesto za gospodu, on bi odgovorio:"Moj je dom svugdje, ali bez Krsnina utočišta, cijeli bi svijet bio pustinja." Nastavio je sa prevođenjem i predavanjima tri puta sedmično, koje je počinjao sa kirtanima (pjevanjem Hare Krišna mantre i drugih bhajana). Hipiji bi se probijali u potkrovlje preko beskućnika i skitnica koji su dangubili ispred zgrade. Kako je to bilo doba muzike i droga, hipiji su mantru doživjeli i muzički i meditativno i to ih je privlačilo. Muzičari su znali nakon cijelih noći lumpovanja, svratiti da ujutru rano pjevaju i sviraju sa swamijem. Swami opet nije pravio razliku, bilo mu je drago da bilo ko sa njim pjeva Krišnina imena, uz bilo koji instrument ili melodiju. 

Nakon što ga je napao jedan mladić koji je bio pod uticajem LSDa, swami je ipak odlučio da se odseli. Neki od njegovih redovnih posjetitelja su mu produžili vizu i pronašli poslovni prostor na Drugoj aveniji (Lower East Side) , koji se sastojao od radnje u prizemlju koja se zvala "Matchless gifts" (neprocjenjivi darovi) i stana na spratu. Upravo u to vrijeme u tom dijelu grada, koji je prozvan East Village, počeli su se okupljati neobični mladi ljudi koji su prozvani hipijima. Razočarani poslijeratnim materijalizmom svojih roditelja, javnim vođama, svećenicima, politikom u Vijetnamu...ovi ljudi su napustili tradicionalne društvene vrijednosti u potrazi za ljubavlju, mirom i duhovnim spoznajama. Putem droga tražili su viša stanja svijesti, kosmičku filozofiju i odgovore na svoja pitanja.

Deset mjeseci je prošlo od njegovog dolaska. Hipiji su tog ljeta počeli istraživati nove dimenzije kroz pjevanje Maha Mantre.  Tri puta sedmično, dolazili bi u tu prodavnicu i pjevali zajedno sa Swamijem. Swami je naravno mantru pjevao kao transcendentalni zvuk Božjeg imena, koji se ne razlikuje od samog Boga. Vjerovao je da će čistoća tog zvuka doprti do srca njegovih slušatelja i pročistiti ih. Nakon pjevanja, uvijek bi govorio iz Bhagavad gite. Ne znam da li si možete predočiti kako je Swamiju, kao nekome ko je sedamdeset godina živio vrlo čistim i Bogu posvećenim životom,  izgledala hipi kultura, ali on se na to nije obazirao. Jednostavno je išao tamo gdje ga je Krišna vodio i prenosio tu poruku bilo kome koga bi sreo.

Tog ljeta je i službeno registrovao svoje " Međunarodno društvo za svjesnost Krišne"  (International Society for Krishna Consciousness-ISKCON). U povelji osnivanja naveo je sedam vrlo ambicioznih ciljeva novoosnovanog društva: širiti duhovno znanj i duhovne vrijednosti u društvu da bi se postiglo istinsko jedinstvo i mir u svijetu, širiti svjesnost Krišne na način koji je vjerodostojno opisan u Bhagavad giti i Šrimad Bhagavatamu, dovesti članove društva u međusoban dodir i kontakt sa Krišnom, budeći na taj način u svakome svijest da je svako djelić i sluga Boga (Krišne); poučavati i širiti pokret pjevanja Svetih Imena Boga, Izgraditi sveta mjesta posvećena Bogu, okupiti članove društva da bi živjeli jesnostavnije i prirodnije i izdavati i dijeliti literaturu koja podstiče ostvarivanje navedenih ciljeva.

Njegovi prvi stalni sljedbenici su počeli osjećati potrebu da mu pomažu, što su činili na razne načine. Neki od njih su davali male donacije za rentu, neki su pomagali u tipkanju, neki su poželjeli urediti prostor i počeli su redovno mantrati Hare Krišna mantru. Swami je i dalje prevodio, držao predavanja i kuhao svaki dan,ali za sve veći broj ljudi. Nedjeljom je pravio veće gozbe. Neki od sljedbenika izrazili su želju da swami postane njihov duhovni učitelj, na šta je swami rekao da će im dati inicijacije. Tako je, godinu dana nakon svog dolaska u SAD, swami dobio svoje prve učenike, koji su se obavezali da će mantrati 16 krugova maha mantre svaki dan, na brojanicama od 108 zrna i da neće jesti meso, ribu, jaja, da neće uzimati nikakve intoksikacije, pa čak ni kafu ili čaj, da se neće kockati i da neće imati nezakoniti seks. Održao je i prva vedska vjenčanja svojih učenika, koji su do tada živjeli životom ispunjenim drogama, seksualnom revolucijom i tako dalje. Njihov sedamdesetogodišnji učitelj je sam kuhao, održao ceremoniju, servirao im i počistio sve na kraju. Tako je u srcima hipija posijano sjeme ljubavi prema Bogu, a pokret Gospodina Caitanye, tj. pokret pjevanja Krišninih imena dobio svoje prve, zvanične sljedbenike na Zapadu.

Sa svojim prvim učenicima, koji još gotovo ništa i nisu razumjeli, ali su jedonstavno osjećali i bili privučeni, swami je odlazio u obližnji Thompkins sqare park i jednostavno sa činelama i bubnjem, pjevao Hare Krišna Mantru. Kako je park bio pun hipija, mnogi od njih bi mu se pridružili u pjevanju, neki bi svirali svoje instrumente, a mnogi  bi i zaplesali.  Poslije višesatnog pjevanja, svi bi slijedili swamija do prodavnice, gdje bi slušali predavanje. Swami i njegova mantra postali su dio folklora East Villagea. Postoji jedan predivna knjiga o ovim prvim danima, zove  se Hare Krsna explosion. Pokušat ću pronaći jednu sliku hipija kako plešu.

Iniciranih učenika je bilo sve više, besplatne gozbe su bile sve veće, kao i broj posjetitelja na predavanjima. Swami nikada nije odstupio od izvorne poruke niti je bilo šta prilagođavao. Jednako je govorio i na fakultetima, propalicama Bowerija, novinarima i bilo kim. Svako ko je počeo redovno pjevati mantru, osjetio je želju da je proširi dalje, da pomogne swamiju u njegovoj naizgled nemogućoj misiji. Tako je par učenika otišlo u San Francisko i Los Angeles i tamo otvorili slične centre u četvrtima sa hipijima. Kada je sletio na aerodrom u  San franciscu, Swamija je dočekala psihodelična gomila koja je pjevala Hare Krišna mantru.  

Kuckam već dugo, djeca su demolirala kuću za to vrijeme. Mlađi sin je crvenim markerom pošarao muževu voljenu bijeli barcelona stolicu, srećom aceton je spasio stvar :).  Iako bih mogla ovako cijelu noć, vrijeme je da stanem, a i post je već predug. U narednom ću postu pokušati završiti ovaj dokumentarni dio. Hvala vam na razumijevanju i čitanju.

Na ovoj posljednjoj slici možete vidjeti drvo u Thompkins Square parku ispod kojeg je pjevao Bhaktivedanta swami, a koje su vlasti New Yorka proglasile "Hare Krišna drvetom"

DRAGI B(l)ože...
<< 05/2011 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

REVIDIRANI LINKOVI
CRTICE IZ MOG SVIJETA
Najdraži mi post ikada-virtualna hodočašća
Drugi najdraži post: Nauka o vjerovanju-vjerovanje u nauku
1. Šta je Hare Krišna
2. Šta je Hare Krišna
4. Karma i reinkarnacija
3. Nauka o duši
Zivot kao hodocasce, pisanje kao lijek
Kroz srce, drugi dio
Kroz srce
Draga moja Sevya
Zebra na Brionima
Teška si tuđino
Sretni post
Reality distinguished from illusion
Kapi vode na lotosovom listu
Gdje je svaki korak ples, a svaka riječ pjesma
Vaišnavska sahrana
Sjećanje
Opasna sekta
Na dan kad je otišla
Sevya dasi
Jednoća Stvoritelja
Karma/reinkarnacija

ŽENA, MAJKA, DOMAĆICA
FAQ za domaćice
revati na tržištu rada
Novi posao
Prva skulptura
Dan žena
Čuda su moguća (haiku)
Žena heroj
AFŽ, al’ antifeministički
Profesionalno “samoubistvo”
Majakovski na team buildingu
Njezino veličanstvo MAJKA (na brdovitom Balkanu)
Oglas za posao

FILOZOFIRAM
Filozofski osvrti na trudnoću
Ne odustajem
Razgovori koji donose sreću
Jednostavna matematika
Ravnoća do mora
Kritika ekološki neosviještenog uma
Kali yuga-doba svađe i licemjerja

INSPIRATIVNO…

Here comes the sun
Ponocna ilahija
Rabijina molitva
Poniznost
Život-nekad siv, nekad žut
Dr. Nakaš

INDIJA I HIMALAYA

1. Moja Indija
2. Indija u mom srcu
3. Zemljo Indijo!
4. City of Taj
5. Majmunska posla i zacarani bazar
6. Back to reality
7. Podnozje Himalaya
8. Majka Ganga
9. Avanture po potkrovlju svijeta (tavan pun misterioznih kovcega)
10. Indiana Jones
11. Krug se zatvara
12. Dzungla na asfaltu
13. U Stambolu, na Bosforu
14. Indija FAQ
15. Jos par slika











MOJI FAVORITI
kamilica
Gracias a la Vida
Princ of Perversia
zdravi i lijepi
Hemija života
Raznosiš mi blato po kući
Priče o umoru
Oko moje glave.
Osećanja. O. Sećanja.
U urbanoj sahari života
Recenzija zivota
* THE ANATOMY OF ROCK*
Laprdam_sta_stignem
Nikad ne reci dvaput
MOJA BOGDA SNA
Bosanski život
u Haosu je Red..
Djevojka u mojim ustima
Public Relations (Паблик рилејшнc�)
Strangers In The Night
dnevnik jedne kurtizane
Aime Sati
Budan u snovima vs. sanjar na javi
...titles are overrated...
shizika
TA-HA
Ishranom do zdravlja
Silent
Mala Tajna - Veliko Blago
uposlenica
hendikepiranidjecak
Dnevnik posebnih
LJEPOTA DUSE
... by Tratinčica
Krilo od mušice
That's life!
Duh Koji Hoda
Magnolija
Trudimo se za naše sunašce...
Organic Life
PSIHOTERAPIJA
ja, žena i majka i supruga
Babba
__malo drugačija mama!__
Administratorov blog
Dunyaluk
nova Ja
luda trka za srecom
Da vidimo šta danas ima u cekeru
Crtice
više...

BROJAČ POSJETA
325650

Powered by Blogger.ba