DRAGI B(l)ože...

Diary of a Hare Krishna housewife :)

15.11.2009.

Kroz srce, drugi dio

"...nevezano za temu posta, ali znas st abi mene pravo interesovalo a ne sjecam se da si pisala o tome..kako si spoznala i dosla u kontakt sa vjerom...kako je tekla ta prica... "

Draga Tratinčice, ovo je stvarno pitanje na koje ne mogu da ne odgovorim.

Pisala sam već jednom o tome, ima desno link na post   Kroz srce . Post je pisan davno i sve u njemu i danas stoji, ali evo napisat ću neke stvari ponovo, jer i blog piše čovjeka, tako da se danas možda izražavam drugačije.

Mislim da početak mojih spoznaja Boga počinje još u nižim razredima osnovne, kada sam se igrala tako što sam jednog mrava prebacivala s mjesta na mjesto, pomicala ga, puhala u njega, postavljala mu prepreke i odjednom pomislila:" Kako on sam možda misli da puše vjetar, a to sam zapravo ja, misli od kamenčića da je planina. Tako i ja ne shvatam da postoji neko veći od mene. Kasnije sam sličnu misao pronašla u Hazarskom rečniku, u razgovoru Avrama Brankovića i Jabir Ibn Akšanija.

Počla sam se moliti Bogu sama, u svojoj sobi, za neke sitne gluposti koje su mi trebale-Bože, daj da pobijedim na Titovim stazama revolucije, daj da dobijem 5 na kontrolnom, daj ovo, daj ono...i sve se uvijek ispunjavalo. Niko nije znao za to, to je samo izlazilo iz mene.

Ta misao da postoji neko iznad nas i da se život ne završava sa smrću me pratila, pronalazila sam je i u Odiseji u svemiru, u pogledu na zvjezdano nebo...

Moja mama je krajem osamdesetih počela da istražuje razne religije, kupuje knjige-Bibliju, Talmud...Puno je čitala i puno smo razgovarale o tome. Ona je istražujući pronašla da se mnoge stvari u raznim religijama poklapaju. Potvrda za to je bila i priča o Nojevoj arci koja se nalazi u najstarijem pisanom dokumentu na svijetu-perzijskom epu Gilgameš...Odlazile smo na neka adventistička predavanja, dumale o evoluciji...Ne znam kako, ali kroz njeno istraživanje sam shvatila da je Bog zapravo jedan, a da se samo religije razlikuju. Sve se to poklapalo sa početkom rata, početkom gledanja ljudi kroz imena i nacije, ubijanja u ime Boga...Gledajući patrijarhe kako blagosiljaju vojnike pred odlaske u još jedno klanje i toliko patnje, nepravde i svega, i dalje sam mislila, a i danas mislim da su iskreni, istinski vjernici oni koji prihvataju da taj jedan Bog, kako god ga ko zvao, ne gleda na etikete na našim čelima, ličnim kartama i rodnim listovima, da nije ni na čijoj strani...

Početkom rata, mama je kupila i knjige A.C. Bhaktivedante Šrila Prabhupada i počela ih čitati, čak je na jako tešku operaciju na koji je u sred etničkog čićenja krenula kao muslimanka u RSu, ne znajući hoće li je zauvijek uspavati, ponijela Bhagavad gitu, smatrajući da je to jedino što u tom trenutku može čitati. Pročitale smo nekoliko njegovih knjiga i iako nam pola toga nije bilo jasno, svidjele su nam se neke stvari, ali smo zaključile da je sve to neizvedivo kod nas i da ti ljudi vjerovatno postoje samo u Indiji i Americi. Ipak, kroz razne ratne situacije, nosile su nas mnoge riječi iz tih knjiga, Hare Krišna mantra koju smo stalno ponavljale gledajući film Kosa kad god bi došla struja. U jednom trenutku totalnog bezizlaza i beznađa, mama se zatvorila u sobu i instinktivno mantrala tu mantru i rekla: "Dragi Bože, ja sama više ne mogu ništa, predajem se Tebi i ti me vodi, sve što bude, neka bude Tvojom voljom"...i tada su se vrata otvorila...U trenucima nenormalnih beznađa koja smo prošli, dešavalo se u najluđim situacijama da npr. tata koji nas je jednom 15 dana bio ostavio, ostavi pred vratima Šrimad Bhagavatam, kupio ga negdje...Mama je u nekoj Burdi pronašla kako se oblači sari i onda smo motale neka platna oko mene, sviđalo nam se to. Danas stvarno vjerujem da smo čitav život samo tražile Svjesnost Krišne.

U to vrijeme smo mi iz književnosti u prvom srednje učili prve tragove pisane riječi. U sklopu toga bila je i Biblija, Knjiga Postanka, odabrani Psalmi...i Govor na gori. Više puta sam pisala o tome- kako se taj Govor na gori urezao u mene i do dan danas je sastavni dio mog života. Od tada sam često u sebi ponavljala Očenaš, danima, satima, i sve je to tako kuhalo u meni, samo, skriveno...Spoznaje su dolazile-spoznaje o dolasku i odlasku sreće i nesreće, o karmi i reinkarnaciji...a uporedo s njima su se izvanjske okolnosti dešavale tako da smo gubili sve što smo imali, na što smo navikli, da bismo se jednog dana našli sa po jednom torbom, na početku novog života. Zlobnici mogu reći da se samo luzeri pronalaze u sektama (kao što to nekad opjeva Muha Bend-Draga me je ostavilaaaa, Hare Krišna, hare mašalaaa) i da se ljudi okreću vjeri samo kad im se tlo izmakne pod nogama. Ima u tome istine, ali vjerujem takpđe da ljudi svakodnevno potvrđuju svoje životne izbore i u dobrim i u lošim sistuacijama i iskušenjima, kroz godine koje dolaze. Sve je stvar ličnog izbora.

Par mjeseci kasnije, mama je vidjela plakat sa Maha Mantrom i otišla na predavanje sa riječima: "Ova mi je mantra spasila život u ratu, moram to da vidim, ko stoji iza toga." Do tri ujutru mi je pričala o svojim utiscima, o ljudima koje je srela...

Još par mjeseci kasnije pozvala me da idem s njom, negdje  u neku privatnu kuću gdje će biti ti ljudi. Ja sam joj rekla da mi je sve to sumnjivo i čudno, da su sve te stvari iz Indije obične prevare, ali ona me zamolila, nije željela da ide sama i rekla mi je da samo želi da vidim sve to iz prve ruke, da joj kažem svoje mišljenje.

Pred kućom je stajao Gaur Gadadhar, sa licem dobrog vanzemaljca, u narandžastoj odori. Unutra su sjedili neki ljudi i među njima Šri Hari, sav blistav, čist, topao. Uvijek sam vjerovala da su intelignetni ljudi zapravo dobri. On je držeći vrećicu sa tulasi brojanicom govorio sve ono o čemu sam godinama razmišljala. Svi ti ljudi, za koje smo mislile da ne mogu postojati na ovim prostorima su bili pred nama, tako skromni, tako savršeni. Pjevali smo maha mantru, melodiju koju smo mama, sestra i ja pjevale godinama, kao da se ponovo rađamo, kao da više ne postoji ništa izvan te sobe u nekoj sumnjivoj kući na kraju grada, među čudnim ljudima. Gaur Gadadhar je nešto pričao, znam da mi je svaka rečenica bila kao nešto za čime sam čitav život žudila, svaka riječ je bila istina koja je kao melem za gladnu dušu...Odjednom, sve je počelo da se poklapa, da dobija smisao, sva su pitanja počela dobijati odgovore-o Bogu, o svemiru, o nama u njemu... 

Krenule smo kući, ja sam bila pomalo ošamućena od duhovne sreće koju sam tad po prvi put osjetila (to je jedina sreća koja se uvećava i nema nesreću za naličje), sjećam se samo da mi je Šri Hari rekao da ako želim mogu pjevati tu mantru, da će mi ona promijeniti život. I u narednim danima sam je pjevala stalno, u sebi.

U narednih 15 dana naš se život zauvijek promijenio, ali o tom u narednom postu, jer je ovaj predugačak.

Možda je narcisoidno ovo što pišem, ali meni su ova sjećanja i ove spoznaje dragocjene. Nije ih loše zabilježiti.

DRAGI B(l)ože...
<< 11/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930

REVIDIRANI LINKOVI
CRTICE IZ MOG SVIJETA
Najdraži mi post ikada-virtualna hodočašća
Drugi najdraži post: Nauka o vjerovanju-vjerovanje u nauku
1. Šta je Hare Krišna
2. Šta je Hare Krišna
4. Karma i reinkarnacija
3. Nauka o duši
Zivot kao hodocasce, pisanje kao lijek
Kroz srce, drugi dio
Kroz srce
Draga moja Sevya
Zebra na Brionima
Teška si tuđino
Sretni post
Reality distinguished from illusion
Kapi vode na lotosovom listu
Gdje je svaki korak ples, a svaka riječ pjesma
Vaišnavska sahrana
Sjećanje
Opasna sekta
Na dan kad je otišla
Sevya dasi
Jednoća Stvoritelja
Karma/reinkarnacija

ŽENA, MAJKA, DOMAĆICA
FAQ za domaćice
revati na tržištu rada
Novi posao
Prva skulptura
Dan žena
Čuda su moguća (haiku)
Žena heroj
AFŽ, al’ antifeministički
Profesionalno “samoubistvo”
Majakovski na team buildingu
Njezino veličanstvo MAJKA (na brdovitom Balkanu)
Oglas za posao

FILOZOFIRAM
Filozofski osvrti na trudnoću
Ne odustajem
Razgovori koji donose sreću
Jednostavna matematika
Ravnoća do mora
Kritika ekološki neosviještenog uma
Kali yuga-doba svađe i licemjerja

INSPIRATIVNO…

Here comes the sun
Ponocna ilahija
Rabijina molitva
Poniznost
Život-nekad siv, nekad žut
Dr. Nakaš

INDIJA I HIMALAYA

1. Moja Indija
2. Indija u mom srcu
3. Zemljo Indijo!
4. City of Taj
5. Majmunska posla i zacarani bazar
6. Back to reality
7. Podnozje Himalaya
8. Majka Ganga
9. Avanture po potkrovlju svijeta (tavan pun misterioznih kovcega)
10. Indiana Jones
11. Krug se zatvara
12. Dzungla na asfaltu
13. U Stambolu, na Bosforu
14. Indija FAQ
15. Jos par slika











MOJI FAVORITI
Osećanja. O. Sećanja.
kamilica
Hey, hey, my, my R'n'R can never die
Budan u snovima vs. sanjar na javi
Princ of Perversia
Laprdam_sta_stignem
Gracias a la Vida
Hemija života
u Haosu je Red..
Raznosiš mi blato po kući
dnevnik jedne kurtizane
MOJA BOGDA SNA
Strangers In The Night
Priče o umoru
U urbanoj sahari života
Recenzija zivota
...titles are overrated...
Nikad ne reci dvaput
uposlenica
shizika
TA-HA
Ishranom do zdravlja
Djevojka u mojim ustima
Silent
Mala Tajna - Veliko Blago
hendikepiranidjecak
Aime Sati
Dnevnik posebnih
LJEPOTA DUSE
... by Tratinčica
Krilo od mušice
Bosanski život
That's life!
Public Relations (Паблик рилејшнc�)
Duh Koji Hoda
Magnolija
Trudimo se za naše sunašce...
Organic Life
PSIHOTERAPIJA
ja, žena i majka i supruga
Babba
zdravi i lijepi
__malo drugačija mama!__
Administratorov blog
Dunyaluk
nova Ja
luda trka za srecom
Da vidimo šta danas ima u cekeru
Crtice
svasta zanimljivo
više...

BROJAČ POSJETA
313596

Powered by Blogger.ba