DRAGI B(l)ože...

Diary of a Hare Krishna housewife :)

30.01.2009.

Blogeriiiii

Kako ste krenuli sa pozitivnim vibracijama, morat ću se odreći (umišljene mi) anonimnosti i pozvati vas na babine!

26.01.2009.

Odavno nisam pisala o Gišmiju...

Mi taj nadimak uopće ne koristimo, al na blogu se nekako odomaćio, pa hajd.

S njim je sada super, mali je čovjek sa hiljadu pitanja, koji po čitav dan može pričati. Sve mu se mora objasniti, sve ga zanima...

Voli da mi pomaže (Ti se mama ne smiješ saginjati, jel si tludnica), sve što mi ispadne mi dohvati, donosi stvari, odnosi, baca u smeće, dodaje mokar veš iz lavora, ma sve što mu se kaže.

Imao je tu virozu, prošli smo je bez skidanja temperature i lijekova. Pošto sam vidjela da sa 38,5 skače po krevetu, pustila sam da temperatura sama sagori toksine i upalilo je. Doktorica je savjetovala da mu dajemo Medexovu matičnu mliječ i Natura mix. Natura mixa je bilo nestalo u gradu zbog epidemije viroze, pa smo uzeli Floradix, nešto slično tome. to dvoje popije ujutru u soku čim se probudi i od kako to pije, jede sve što mu se da u velikim količinama. Krvna slika mu je savršena, a kod mene željezo pri gornjoj granici!

U zadnje vrijeme se par puta desilo da je muž na TVu gledao kako neki ljudi jedu životinje. Prvi put je vidio kako su ulovili i ispekli ribu, a juče je gledao kako u Africi love dikobraza i jedu ga, pa je jako plakao, bilo mu je teško. Ne pitajte zašto sam dozvolila da to gleda, bila sam u kuhinji, a moj muž nije skontao da će mu to toliko teško pasti...Gdje baš nađoše dikobraza, koji mu je omiljena životinja u Pionirskoj i kojem vazda moram kupovati kupusa i mrkve da ga on hrani...Jedva sam mu nekako objasnila da ima jedna zemlja Afrika, koja je jako daleko, gdje ne rastu biljke, gdje nema krompiruše, zeljanice, banana i jabuka i da su tamo ljudi jako gladni i da nemaju šta jesti. On i dalje smatra da je dikobraz jadan i da ga nisu smjeli ubiti i pojesti jer je to stlašno. Složila sam se s njim i ubuduće ću dobro morati paziti šta gleda na TVu. Na neki način razumije da jedne životinje jedu druge, ali npr. nedavno je bio kod rodice i njoj je mama ispekla ribu i dala joj da jede, a on joj rekao: Pa nisi ti pingvin da jedeš ribu, mi smo ljudi! Da vam ne pričam kako mojoj svekrvi drži bukvicu, kad mu ona pokuša uvaliti jaje ili hrenovke ( da ispravi moje smrtne grijehe) on joj kaže da se iz jajeta rodi malo pile...

Sad se uglavnom igra sa autićima, zna sve marke auta i najviše voli kad neko s njim priča o dijelovima auta, servisiranju (jesi li zamijenio ljetne i zimske gume, nasuo antifriz, zamijenio ulje...), pored toga s tatom igra hokej skoro svako veče, a komšinica ispod nas ludi, voli crtati "ledenim" bojicama, sjediti na kuhinsjkim elementima i "pomagati" mi u kuhanju...

Juče je od 6 ujutru gledao kako pada snijeg i uspjeli smo se pola sata izigrati na snijegu dok se nije otopio :(.

Na slici: dok razgovara sa bracom u stomaku.

U galeriji: On i ja (sa bebom u stomaku), najbolji plijatelji-dlžimo se za luke.

Najbolji plijatelji Mama
20.01.2009.

Da li je to ljubomora?

Ko o čemu, ja o ljubomori, ovaj put dječijoj!

Kako se primiče dolazak bebe (još samo nekih 5 sedmica do krajaaaaa!), moj stomak se povećava "iz sekunda u sekund, iz minuta u minut...", skupljaju se po kući male stvarčice, te donose razna kolica, auto sjedalice i ostale kabaste stvari koje su ljubaznošću familije bile odložene po kojekakvim podrumima i slično.

E ovaj stariji mali, svako se veče  igra da je on moja beba. Pronašao je sebi dudu i zvečku, a od nedavno čak traži i da mu se preko gaćica obuče pelena. I onda mi leži u krilu i kao ne zna pričati, sve gestikulacijom komunicira...Kad mu kažemo da će ujutru u jaslice, on kaže da je on Transformers i da će se brzo pretvoriti u dječaka, a da je beba samo "ko fol".  To mu, naravno, jako brzo dosadi, pa se zabavi autićima i crtanjem "ledenim" bojicama (u galeriji).

Takođe, traži da gledamo slike i video klipove kad je bio mali, moje slike iz njegove trudnoće...Izgleda da mu je jako važno da vidi da je sve to i on prošao, da je i on bio u stomaku i ostalo...

Moj muž kaže da nikako ne konta kako će sad voljeti još nekoga, ko što voli njega. Ja nekako nemam s tim problema.

 

 

To je ON Auto (prednje svjetlo-žuto, štop svjetlo crveno, auspuh i antena) Motor
15.01.2009.

Profesionalno samoubistvo

MissA mi u komentaru napisa:"I ja razmisljam o slicnim stvarima. Na svu srecu, mi (suprug i ja) imamo obiteljsku i prijateljsku infrastrukturu, i to je veliki blagoslov, za koji smo svaki dan zahvalni. Takodjer, ne moram raditi, tako da radim iskljucivo kad djetetu i meni odgovara (tj. drzim vecernja i online predavanja), i ponosim se cinjenicom da moj sin sa svoje gotovo dvije godine jos nije vidjeo vrtic vise nego bilo kojim akademskim ili profesionalnim uspjehom.

Medjutim, iako na faxu gotovo svi imaju razumjevanja, ljudi van njega ponekad postavljaju pitanja poput: "Pa zasto si citav zivot u skoli provela ako ces sad s djetetom 'sjediti' kod kuce," ili "To sto radis je profesionalno samoubistvo." Naravno, nije ni potrebno raspravljati ovakve gluposti, ali eto, ponekad me iritiraju, a ustvari mi je u sustini smijesno da se ljudi upustaju da komentarisu o ovako licnim stvarima. "

Da , i ja dosta razmišljam o tome.

Čitav sam život odgajana u stilu da su žene jednako vrijedne, inteligentne i sposobne, te da je obrazovanje jako važno. Moja mama je kao psiholog u ta vremena radila u školi, a nas je čuvala njena mama koja je živjela sa nama, tako da moja mama nikad nije morala kuhati, čistiti i ostalo, ako nije željela. Rahmetli majka je pričala kako bi moji visokoobrazovani roditelji došli s posla, pojeli ručak, ostavili sve na stolu i otišli spavati. Bila je moja mama nama posvećena, ali jednostavno, nikada nije osjetila količinu obaveza i frke koju prolaze žene bez takve ispomoći. Pored toga, druga su vremena bila, radilo se od 7 do 3, nikad vikendom, nikad noću, a sve to u državnim firmama.

Provela sam svoju mladost čitajući, slikajući, pametujući, ganjajući ideale, slušajući angažiranu muziku..i da ne nabrajam-porodica mi se uvijek činila kao neka degradacija u svijet životinja. Uvijek sam smatrala malograđanskim ljude koji nose namirnice na more, 2 djece i žuti stojadin, proslave Novih godina ispred TVa i pune sofre...

Onda sam otkrila svjesnost Krišne koje se zasniva na filozofiji Bhagavad gite i u prvi mah, to je potvrdilo moja očekivanja: mi nismo ovo tijelo, nego duhovne duše, te smo na tom nivou svi apsolutno jednaki... a smisao života je razviti ljubav prema Bogu, živjeti ga u tom duhu i na kraju se vratiti tamo odakle nikad nismo trebali ni otići, u duhovni svijet, Božije prebivalište, gdje zapravo pripadamo.

Taman, mislila sam ja, i sve svoje ambicije usmjerila u  tom pravcu.

Prošlo je nekoliko godina...i spoznaje su počele poprimati nepredviđen tok. Kao što u predgovoru Bhagavad gite piše da je "ova svjesnost Krišne autentična, istorijska, PRIRODNA..."tako je s vremenom moja urođena priroda počela da traži svoje. Naučila sam da iako mi zapravo nismo ovo tijelo, moramo poštovati ovo koje nam je dodijeljeno, te pravilno igrati svoju ulogu u ovom svijetu, ne zanemarivati svoje obaveze i tako dalje. Da, žene jesu jednako inteligentne, vrijedne i ostalo...ali njima je dragi Bog dao grudi i maternicu, a muškarcima nije. Znači, nismo jednaki-ženama je namijenjena uloga majki.

Počela sam da shvatam da u meni živi žena, koja želi porodicu, djecu, kuću i sve ono što sam smatrala tako neinteligentnim i degradirajućim. Počela sam da prihvatam to što je zapravo samo govorilo iz mene. Tako sam se značajno promijenila, ne samo "u glavi" nego i fizički-od kratko ošišane "daske" sa svojih 48 kg, bez mrve šminke i nakita, postala sam ženstvenija, toplija, blaža, nježnija, mekša...

Danas više ne smatram da su domaćice neinteligntne žene, koje ništa nisu postigle u životu.

Iako sam završila dosta težak fakultet i 6 godina poslije teško radila da bih ostvarila cilj svoga školovanja i "uspjela u životu" (na stranu finansije), sad kad sam majka, sve gledam drugačije.Mislim da je majčinstvo prekrasno i ispunjavajuće, da svu svoju inteligenciju i emocije mogu iskazati kroz to i da mi se srce povećalo barem tri puta od kad sam se upustila u tu avanturu.

Da, majke nikad neće biti izabrane za Žene godine, niko vam neće reći hvala za brda suđa koje operetre, ni planine palačinki koje ispečete. Niko vam neće reći hvala što podižete nove ljude...Ali majkama to nije važno, one žive za osmijehe i zdravlje svoje porodice.

Kako godine prolaze, sve manje imam poslovnih ambicija. Voljela sam posao koji sam radila, ali nisam se mogla organizirati bez ranije pomenute "infrastrukture". Stoga svjesno činim "profesionalno samoubistvo", jer mi uspjeh u poslu ne znači toliko u životu. Ne znam da li ću za godinu dana pobjeći iz kuće na posao...ali ovako se trenutno osjećam.

Šta zapravo znači uspjeti u životu?

Odgovor na to pitanje je zaista individualan. Ja mislim da uspjeh u životu znači imati priliku na kraju života osvrnuti se i reći: da, trudio sam se da živim u skladu sa svojim idealima i dao/la sam sve od sebe da postanem ono što sam želio postati. mIslim da se taj uspjeh ne mjeri količinom titula, nekretnina, novca, putovanja i slično. Uspjeh u životu je kad vas u trenutku smrti ima ko držati za ruku i proći s vama to iskustvo.

Trenutno, dok god moj muž zarađuje za oboje, ja želim biti kod kuće i ne juriti kao muha bez glave, vječito frustrirana, nezadovoljna i premorena. Da, godine pametovanja su ostavile traga i ja ću, za svoj ćeif, rado čitati, razmišljati, tražiti odgovore u sebi i zvan sebe, tražit ću načina da svoj život povezujem s Bogom, da ne zaboravim da postoji i nešto više od ovih prolaznih uloga koje igramo.

Nikada neću biti onaj tip žene koji će biti presretan sa najnovijim mirisom osvježivača. bijelim zavjesama ili savršeno složenim krastavcima u tegli. I dalje će me zanimati uzvišenije teme, i uvijek ću naći prostora za sebe, neki svoj svijet, praksu i razmišljanja.

I dalje razmišlajm o ovoj temi i tražim odgovore. Za mene je trenutno rješenje da sam kod kuće i sretna sam s tim. Vidjet ćemo kuda će me ova razmišljanja odvesti.

13.01.2009.

Kakve veze ima Majakovski sa team buildingom?

U zadnje vrijeme često sebe hvatam kako gledam majke koje rade naveče ili vikendom (čitaj: u neradno vrijeme vrtića) i kontam: jadni oni, ko im djecu čuva.

Odem npr. u subotu kod doktora i kontam-ko ovim sestrama čuva djecu... Ista stvar me prati i kad gledam večernji dnevnik, kad teta u granapu radi 365 dana godišnje...Kad su Karadžića uhapsili, sjećam se vijesti su bile iza ponoći, kontam: Jadna li majka voditeljici, ko joj je s djetetom ostao...

Pri tome ne mislim na ljude koji povremeno izađu van bez djece, to je povremeno i uvijek se može naći neko ko će dijete, posebno starije dijete, pričuvati par sati. Isto tako, ne mislim da sad mame ne bi nikad trebale malo dihnuti, da je loše za djecu da nekad budu i sa nekim drugim...Samo, nemamo svi te mogućnosti.

Nikad prije nisam tako razmišljala.

Nisam, dok se nisam našla u situaciji da zapravo osim vrtića i nemam drugih opcija. Nemam porodične "infrastrukture" koja bi mi omogućila stvari koje se danas od svakog zaposlenika očekuju. Desilo mi se npr. u firmi neka gužva, nešto je trebalo završiti do 12. zovu iz vrtića kažu-malom lije krv iz nosa, ne možemo zaustaviti, vodi ga u hitnu. Ja, naravno, ostavljam neodložan posao i jurim sa djetetom kroz grad, krv lije, on plače, muž stiže u maniri Jamesa Bonda...Pola sata kasnije, krv je zaustavljena, ali ne mogu ga nazad u vrtić, a dedlajn se primiče. Na kraju sam nazvala sestru i ona ga je pričuvala nekoliko sati.

Imala sam situacije da nekad nešto treba završiti vikendom, da treba putovati na nekoliko dana, da dijete dobije pljuskavice kad je najveća frka na poslu i da oko pola 2 u noći sjedim i kontam šta da radim, kako da ga bolesnog ostavim, a kako da se (ponovo) ne pojavim na poslu...

Na razgovoru za drugi posao, na koji sam ljetos išla (i odbila ga, objasnivši im da sam 2. mjesec trudnoće, te da nisam u stanju da se dokazujem, a ne želim nakon 42 dana na posao), priča meni direktorica firme kako oni svaki vikend imaju team-building, kako se druže i svuda zajedno putuju. U meni se pale tri alarma, nešto zvoni na uzbunu, kao da iz mene vrišti Oblak u pantalonama od Majakovskog: Recite vatrogascima da se nježnije penju po srcu zapaljenom...Kontam, kako da danas-sutra negdje radim, kad za mene takve stvari ne dolaze u obzir...naročito ne sa dvoje djece. Jedno ću još nekako i zbrinuti, ali ko će mi čuvati dvoje dok ja tim bildingujem???

Smiješna sam nekad sama sebi sa ovim razmišljanjima. Meni su djeca, porodica i zdravlje uvijek bili daleko važniji od posla i srećom, ne ovisimo finasijski o mom radu. Stoga sam sad lijepo kod kuće, svi zadovoljni.

Ali, muče me ponekad ovakva i slična pitanja. 

 

07.01.2009.

Pamučne pelene

Napisa mi Stalni gost kako ja vjerovatno koristim pamučne pelene...Eeeeeee....

Pelene ne koristimo preko godinu dana, ali uskoro ćemo ponovo biti među pelenašima.

Prijateljica, koja je veliki pobornik svega prirodnog, munta me mjesecima da sa drugom bebom počnem pamučne pelene, može mi nabaviti kakve želim, posuditi par svojih da probam itd, itd...Ona je svoju djecu rodila u vodi, nisu ih vakcinisali (to je tema za sebe), hranu kuhaju na pari i liječe se mahom alternativno...

A ja...Nikako da se odlučim. Ne mogu zamisliti naše minijaturno kupatilo kako se u njemu danima namaču govna, pa čak i u ime prirode i ekologije. Da smo toliki ekolozi, ne bismo koristili ni uloške, niti bi kupovali namirnice zapakovane u 100 najlona, a u tržne centre bi nosili cekere, umjesto što se vraćamo sa stotinama kesa...

Imaju po portalima za roditelje razni natur-frikovi, pa tako imate i pokret bezpelenaša, koji djeci ne oblače pelene. Onda ima tu i svakakvih trendova bio-eko blablabla...Ne mogu reći da me sve od toga oduševljava.

Da, slažem se, ne možemo promijeniti svijet, ali možemo početi od sebe, pomesti ispred svoga praga. Slažem se i da su jednokratne pelene pune hemikalija, da su nerazgradive, da ovo i ono...

Ali, isto tako i naši automobili zagađuju okolinu, pa se ne vozamo okolo na biciklima.

Šta još reći o zračenju mobitela, kloru u vodi i milion drugih stvari?

Niko od nas nije sagradio eko kuću (čast Timu Clanciju), otišao na selo, počeo sam uzgajati svoju hranu, pio vodu sa izvora. Navikli smo na udobnost gradova, na zagađenje i stress.

(To me podsjeti kad su mi prijatelji iz Sa jednom došli u Bihać, pa ja im predložih da odemo negdje na obalu Une, a kaže jedan od njih: De ti nama nađi jedan auspuh da se prvo nadišemo i mjesto sa pogledom na parking, da se prvo adaptiramo, pa ćemo onda gledati tu zelenu boju.)

Ja imam svoje eko granice. Jedna od njih su pelene.

 

 

05.01.2009.

Baby shower

Ma, dok kod nas ne puca, opustimo se i uživajmo u blagodetima potrošačkog društva. Dok je dobro, dobro je...Ne mogu se sad trudna uputiti u Gazu ili Sudan i spašavati djecu od granata...

Ovako mi sebičnjaci razmišljamo...A kad pukne kod nas, onda kukamo što cijeli svijet boli briga za nama :)

Pored ovih razmišljanja, provela sam dan iskupljajući nekadašnje Gišmijeve bebske stvari, jer ostalo je još 7 sedmica, a ja baš i nisam pokretna. U ovoj trudnoći neću uspjeti dostići nivoe super mama, koje su stalno u spidu, nikad nisu umorne, prehlađene, teške i pospane...Što reče jedna forumašica: Angelina obiđe pola svijeta, fasuje malariju, rodi blizance, linija savršena...pa našoj okolini odašilje pogrešne koncepcije da je poželjno da trudnica izgleda i ponaša se kao da nije trudna...

Pri tome sam razmišljala kako su Amerikanci praktični, pa organiziraju Baby shower (darivanje bebe) pred kraj trudnoće, a mama napiše šta joj treba i šta bi željela i tako dobije mahom praktične i potrebne stvari. Kod nas sve morate sami opremiti ranije i onda odmah poslije poroda primati goste koji vam sve to donose ponovo :)

Na trulom zapadu djeca ne naslijeđuju odjeću, ali moj će drugi sin, ako bog da, biti 4. dijete koje će ove slatke male stvarčice pronosati.

Sortirajući sve te neodoljive odjećice, uz konstataciju da nam skoro ništa novo ne treba, trenutke odmora sam provodila na netu, i tako na jednom forumu za mame pronađoh temu: TORTA OD PELENA, koja me privukla zanimljivim naslovom. (Inače. čudo je jedno o čemu sve žene naprđuju po tim forumima...)

O čemu je riječ: Na tim američkim Baby showerima, nije rijedak poklon "Torta od pelena" (na slici). Svidjelo se to meni, kontam može stvarno biti praktičan i koristan poklon, naročito ako se "torta" ukrasi baby kozmetikom i sličnim potrepštinama. Tako upitah žene kako se to pravi, kako fiksirati spratove jedan za drugi itd...

I na moje iznenađenje, žene me iznapadaše, da je to ukras i da je grehota takav poklon raspakivati, da takva torta treba ukrašavati dječiju sobu i tako , svašta nešto. I još jednom ostadoh zatečena, kako to da smo tako sebični i rastrošni...Ja i moj dosadni "stiskavac" koji čini mi se svakog živog nervira. Ma nek nervira, ja ću i dalje po svom-koristit samo onoliko koliko mi je neophodno, ne rasipati ni novac ni energiju, reciklirati sve što se može...jer tamo negdje postoje ljudi koji nemaju, a i da ne postoje, nije fer prema majci zemlji, ni prema Bogu.

Stoga, nemojte se truditi da mi pravite ovakvu tortu, jer od mene najbolje što možete očekivati je da će moje dijete kakiti i piškiti u istu.

Starijem sinu nemojte kupovati Action mane i ostale glupe igračke, jer će se s njima igrati djeca na Bjelavama, pa radije odmah njima odnesite. Gišmi je sam ove godine odvojio igračke za djecu bez roditelja, uz 100 pitanja-zašto djeca nemaju roditelje, pa ko ih ona mazi i ljubi, pa gdje oni žive, pa jesu li roditelji umrli i ako nisu, što su otišli, a ako jesu ko ih je ubio...Bolje bi bilo da se nisam upetljavala u to, ne znam mu objasniti, a ni on ne konta.

(A prijateljice koje me dobro poznaju pokloniše mi za Novu godinu 2 divna i osvježavajuća poklona: jedna svoje stare minđuše na kojima sam joj godinama zavidjela, druga teglu odličnog hercegovačkog meda. Baš super.)

 

05.01.2009.

Imagine...

Uvijek sam željela posjetiti Jeruzalem, najviše zbog toga što mi se sviđao taj miks iz kojeg potiču današnje velike religije, gdje se odigralo toliko puno događaja...vjerovala sam da je to izuzetno duhovno mjesto zanimljivo za hodočašće-zlatna džamija, zid plača, maslinska gora...

Ali, paradoksalno, baš na tom mjestu se već godinama dešavaju najgore stvari, najgore mržnje, masakri, podjele. Gledam slike ubijene djece (i živo me boli briga je su li ova ili ona, meni isto izgledaju, jer su djeca) i ne mogu da vjerujem to dešava da se na mjestu koje je na neki način  predmet obožavanja za Jevreje, na mjestu sa kojeg je Isus/Isa a.s. počeo svoje propovijedanje i na kojem živi toliko mnogo Muslimana, ali i Pravoslavaca.

Odakle tolika mržnja i nešto zvjersko u ljudima koji ispovjedaju da vjeruju u JEDNOG Boga? zar su ti Bogovi različiti, pa ima jedan za jedne, drugi za druge, treći za treće...Kako može biti opravdano ubijati u ime vjere, one koji su "nevjernici" samo zato što vjeruju i praktikuju na drugačiji način. Ako je Bog jedan, i on nas je stvorio, kako možemo reći da smo mi toliko posebni, da smo Bogu vrijedniji od "onih drugih"...

Pored toga, poslije Bosne, jasno mi je da će svijet samo "oštro osuditi" i mirno gledati iz udobnih domova, kako se nepravde dešavaju i prstom neće mrdnuti.  Kako npr, Jevreji, koji su prošli holokaust na svojoj koži, mogu sada u stilu "oko za oko, zub za zub" hladnokrvno provoditi holokaust nad drugima, a vjerujem da bi i mnogi drugi tako učinili, samo da im se pruži prilika. Nije mržnja manja ni kod nas, samo se trenutno ne puca.

Izgleda da smo i dalje civilizacijski zaostali, te da idealistične ideje o jedinstvu u različitosti, ekumenizmu i ismijana parola o univerzalnom miru postoje samo u glavama hipija.

I mojoj.

DRAGI B(l)ože...
<< 01/2009 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

REVIDIRANI LINKOVI
CRTICE IZ MOG SVIJETA
Najdraži mi post ikada-virtualna hodočašća
Drugi najdraži post: Nauka o vjerovanju-vjerovanje u nauku
1. Šta je Hare Krišna
2. Šta je Hare Krišna
4. Karma i reinkarnacija
3. Nauka o duši
Zivot kao hodocasce, pisanje kao lijek
Kroz srce, drugi dio
Kroz srce
Draga moja Sevya
Zebra na Brionima
Teška si tuđino
Sretni post
Reality distinguished from illusion
Kapi vode na lotosovom listu
Gdje je svaki korak ples, a svaka riječ pjesma
Vaišnavska sahrana
Sjećanje
Opasna sekta
Na dan kad je otišla
Sevya dasi
Jednoća Stvoritelja
Karma/reinkarnacija

ŽENA, MAJKA, DOMAĆICA
FAQ za domaćice
revati na tržištu rada
Novi posao
Prva skulptura
Dan žena
Čuda su moguća (haiku)
Žena heroj
AFŽ, al’ antifeministički
Profesionalno “samoubistvo”
Majakovski na team buildingu
Njezino veličanstvo MAJKA (na brdovitom Balkanu)
Oglas za posao

FILOZOFIRAM
Filozofski osvrti na trudnoću
Ne odustajem
Razgovori koji donose sreću
Jednostavna matematika
Ravnoća do mora
Kritika ekološki neosviještenog uma
Kali yuga-doba svađe i licemjerja

INSPIRATIVNO…

Here comes the sun
Ponocna ilahija
Rabijina molitva
Poniznost
Život-nekad siv, nekad žut
Dr. Nakaš

INDIJA I HIMALAYA

1. Moja Indija
2. Indija u mom srcu
3. Zemljo Indijo!
4. City of Taj
5. Majmunska posla i zacarani bazar
6. Back to reality
7. Podnozje Himalaya
8. Majka Ganga
9. Avanture po potkrovlju svijeta (tavan pun misterioznih kovcega)
10. Indiana Jones
11. Krug se zatvara
12. Dzungla na asfaltu
13. U Stambolu, na Bosforu
14. Indija FAQ
15. Jos par slika











MOJI FAVORITI
Dnevnik mrs. V. W.
Dead Poets Society
Princ of Perversia
Laprdam sta stignem
Priče o umoru
Gracias a la Vida
Strangers In The Night
dnevnik jedne kurtizane
Recenzija zivota
Raznosiš mi blato po kući
maleni kamicak
Public Relations (Паблик рилејшнc�)
Djevojka u mojim ustima
Nikad ne reci dvaput
U urbanoj sahari života
Osećanja. O. Sećanja.
u Haosu je Red..
Silent
Aime Sati
Treba mi svet, otvoren za poglede.
MOJA BOGDA SNA
Budan u snovima vs. sanjar na javi
zdravi i lijepi
Mala Tajna - Veliko Blago
shizika
Bosanski život
...titles are overrated...
TA-HA
Ishranom do zdravlja
uposlenica
hendikepiranidjecak
Dnevnik posebnih
LJEPOTA DUSE
... by Tratinčica
Krilo od mušice
That's life!
Duh Koji Hoda
Magnolija
Trudimo se za naše sunašce...
Organic Life
PSIHOTERAPIJA
ja, žena i majka i supruga
Babba
__malo drugačija mama!__
Administratorov blog
Dunyaluk
nova Ja
luda trka za srecom
Da vidimo šta danas ima u cekeru
Crtice
više...

BROJAČ POSJETA
408443

Powered by Blogger.ba