Često se susrećem sa konceptom da ljudi-vjernici, bilo kakvi spiritualisti ili načisto dobri ljudi trebaju biti takvi "da se na kruh mogu namazati", u svim mogućim i nemogućim životnim situacijama. Iz nekog razloga, ispada da su pravi vjernici samo oni koji nikad ne podignu glas, koje ništa ne može iznervirati, kojima je "ravno do mora".

(Kad već spominjem tu sentencu. .sjetih se oca starog mi prijatelja, koji nam je za vrijeme našeg puberteta često znao reći:"Blago vama djeco, da nije Dinarskih planina, bilo bi vam ravno do mora).

Moj tata, koji je notorni ateista i nikad nije bio u fazonu rada na sebi je, na primjer, bio i ostao oličenje urođene dobrote, namazivanja na kruh, ravnoće do mora...Njegova je glavna rečenica:"Ako je tebi dobro, i meni je."  On je drag svakome, svi ga proglašavaju legendom...i to je jednostavno tako.

Često susrećem osobe koje se trude raditi na sebi na bilo koji način i onda tako govore u pola glasa, sve im je "pozitiva", blaženo se smiješe i sve su im kretnje usporene...ali meni to izgleda kao dobro uvježbana predstava. Primjetim da takvi obično pate od mršavosti, jer sami sebe od tersaluka i glume pojedoše iznutra.

S druge strane, poznajem i vrlo oštre, odrješite vjernike, ljude koji su do kosti iskreni, otvoreni i uvijek govore istinu, ma koliko boljela. Neki od njih su malo temperamentiji, neki više gestikuliraju, neke majke zagalame na svoju djecu za njihovo dobro...

Srećom poznajem i one koji su shvatili da mnoge stvari nisu vrijedne sekiracije i podizanja tona...koji su iznad gluposti kojima se često zamajavamo. Pjesnikinja Sa(p)fo je pisala kako u njenoj kući nema meda, ali ni muhe na medu.

U zadnje vrijeme često razmišljam o ovome i u konačnici zaključujem da od glumatanja nema koristi,da je najbolje biti prirodan i ne trpati emocije pod tepih, a ako Bog da da jednog dana skontamo da se može funkcionirati i na nekom višem nivou, onda će finoća prirodno doći.

Ponekad voljeti nekog znači i da treba zavrištati na njega. Ako vidimo da neko ide u provaliju, ne trebamo ga tapšati po ramenu i govoriti:"Možeš ti to, super ti ide, ja vjerujem u tebe..."