DRAGI B(l)ože...

Diary of a Hare Krishna housewife :)

28.08.2008.

šećer

Nekada je šećer bio delikates, a danas je poznato da je tako opasan da ga možemo staviti u rang sa nikotinom. Šećer u svim svojim oblicima je opasan po zdravlje i može izazvati ovisnost te bi ga, prema britanskom medicinskom magazinu, trebalo svrstati u droge.

Ako ga jedete puno postat ćete debeli, depresivni i povećati rizik od srčanih bolesti, dijabetesa i nekih oblika raka.

Na eksperimentima koji su rađeni na Unverzitetu Princeton, pacovima je davana ishrana bogata šećerima. Kada su im poslije izvjesnog vremena prestali davati šećer, pokazivali su apstinencijske krize slične onim kod ovisnika o nikotinu ili morfiju.

Direktna posljedica konzumiranja šećera je hipoglikemija, odnosno nizak nivo šećera u krvi. Ljudi koji pate od ove bolesti osjećaju pad energije oko deset ujutro i tri poslijepodne. Obično koriste šećer kako bi izbjegli simptome umora, nervoze, pada koncentracije, niskog pritiska itd.

Da bi se takva osoba vratila u normalno stanje, potrebna je nova doza šećera i tako u krug. Nakon određenog vremena gušterača počinje smanjeno funkcionirati te ne može više izlučivati inzulin, što uzrokuje visoku razinu šećera u krvi i nastaje dijabetes.

Rađamo se sa afinitetom za slatkim. Tu privlačnost prema slatkom evolucija objašnjava kao odbrambeni mehanizam. Ništa u prirodi nije otrovno, a uz to slatko. Tako da je nekada slatka hrana, bila sigurna hrana. Industrija slatkog koristi ovo na svakom koraku.

I ono što ste mislili da nije, puno je šećera. Štapići, čips, flips pored štetnih masnoća sadrže i šećer. Voćni jogurti koje reklamiraju kao bezmasni su također slatki. Masnoća daje prijatan ukus jogurtu. Bez toga je splačina. Zato se u njih dodaju šećer ili sintetička sladila. Bijeli šećer se nalazi u svim gaziranim napicima, sokovima, slatkišima, konzerviranoj hrani, pivu, suhom mesu, cigaretama, majonezi, kečapu...

Najviši preporučeni udio šećera u dnevnoj ishrani je 10%, no danas je taj procenat skoro udvostručen.

Jedna od velikih zabluda je i percepcija smeđeg šećera kao zdravog. To nije dobra zamjena za bijeli. Istina, sadrži nešto više minerala u sebi od bijelog šećera, ali gušterača ga razlaže na isti način.

Prestati jesti šećer ne znači prestati jesti slatko. Postoje prirodni zaslađivači koji se kupuju u prodavnicama zdrave hrane. Prave se uglavnom od žitarica: ječma i kukuruza. Slični su medu, ali mnogo blažeg ukusa. No i dalje, glavni izvori šećera bi nam trebali biti oni koje je priroda namijenila za nas: žitarice, voće i povrće.

sarajevo-x

28.08.2008.

Luxor i dolina kraljeva

Evo još danas slike iz Luxora i doline kraljeva, gdje se moj muž zaputio predzadnji dan našeg boravka u Egiptu, sa još nekoliko ljudi iz naše grupe.
Uglavnom, iako su crkli od vrućine i potrošili hrpe novca na vodu (flaša i do 5 eura u pustinji), svi kažu da je vrijedilo muke jer je neopisiv osjećaj stajati na mjestima gdje tako živo možete osjetiti 4000 godina istorije. Vodič im je bila Vesna, koja već 15 godina živi u Egiptu i egiptolog je tako da su naučili dosta toga o samim hramovima, običajima i td.
Slike

kolosi proizvodnja predmeta od alabastera Hatsepsut Na lijepom plavom Nilu Dolina kraljeva
26.08.2008.

Prije 12 godina...

Sjedim juče na festivalu...a pred očima mi prolaze slike istog tog festivala od prije 12 godina, još su tako jake, tako tople i nekad mi žao bude što se ne može sačuvati ništa od toga, što se ništa ne može vratiti...Dragi prijatelj, koji je većim dijelom zaslužan za ljepotu svih tih doživljaja, znao je često citirati Juru Stublića: "Dao bih milijardu dolara za jedan sekund prvog poljupca..."
E moj je prvi poljubac bio odvratan i ne volim ga se sjećati, ali zato su moji prvi kontakti sa živopisnošću i ljepotom čudesnog svijeta svjesnosti Krišne, ostali vrijedni kao u Jurinoj pjesmi.
Sjećam se čini mi se svakog detalja, Miline kuće na kraju grada, našeg ushićenja oko prvog festivala Krišna Janmastami, tog dragog prijatelja, Harija, koji je ostao s nama petnaestak dana koje nikad dok sam živa neću zaboraviti. Uzela sam na poslu slobodne dane, kuhali smo cijeli dan, pripremali sto stvari pod budnim okom šaljivog Dhruve koji je došao iz Rijeke...Mislim da tada ništa nisma razumjela, ali sam osjećala da je to nešto neopisivo, da sam to čitavog života tražila i da tu pripadam. Čini mi se iz ove perspektive, da sam tada Boga još doživljavala kao prirodu, skup svega lijepog, neku univerzalnu energiju...ma kako to bilo bliže Budizmu...ali sam osjećala da se sa ovim ljudima dešava nešto prekrasno i željela sam biti dio toga, zauvijek. U ta vremena sve je to bilo tako instinktivno, dječije-nisam puno razmišljala, odgovori su dolazili kroz srce, pogađali me poput groma. Jednom poslije sam pričala kako sam ušla na ta vrata i nikad više nisam izašla. Poslije sam shvatila da kada, makar i nesvjesno učinimo nešto za Boga, počinjemo shvatati istinu o Njemu, počinje nam se razotkrivati, čak i nekad nerazumljivi stihovi Bhagavad gite postanu bliski i svakodnevni dio nas...Nisam ja tada učinila nešto puno, ali vrata su se otvarala, molila sam se za to mjesec dana ranije u haremu čaršijske džamije, da ne budem dio bučnog svijeta koji žuri Čaršijom, nego da budem Božiji čovjek, dio mira koji i dan danas osjećam na tom dragom mjestu. Dočekali smo jutro, i prvi Mangala arati (jutranje molitve) u 4 ujutru. Mama je, sjećam se, poslije mantranja, otišla na posao, radila cijeli dan i opet naveče poslije posla došla na festival. Bila je presretna, kao nikad u životu i stalno je govorila da će od sreće odlepršati. Pjevali smo Maha mantru dva dana i dvije noći, kad više nismo imali melodija, pjevali smo uz melodije Kad ja pođoh na Bembašu i još neke više ih se ni ne sjećam...bilo nas je možda 20 i dan danas se rado prisjetimo tih dana. Ni jedne fotografije iz tog vremena nemamo, ali su slike žive...

Svih ovih 12 godina, 12 različitih festivala na raznim mjestima...svaki put drugačije i intenzivno iskustvo...i o svakom bi se dalo ponešto napisati, ali ovaj je bio početak mog novog života.

26.08.2008.

Izlet u pustinju i ostalo...

Da mi je kako završiti ovaj Egipat, nešto mi ta priča sad nikako ne sjeda, al hajde...
Naredni dan je naša grupa krenula na izlet džipovima u pustinju. Meni su savjetovali da ne idem, jer se užasno trucka, pa sam ostala i dangubila po plaži i slično.
Ne mogu vam nešto puno o tome napisati jer nisam išla, ali uglavnom, prvo su se jedno sat vozili u pustinju džipovima, koje su onda zamijenili onim quad motorima na 4 točka, kojima su se vozili još jedno sat. Gišmija je vozio beduin, koji ga je držao jednom rukom, a drugom je upravljao. Onda su se popeli na veliku pješčanu dinu, strčali s nje, valjali se po pijesk, gledali fatamorganu i zalazak sunca, kao i stotine hiljada zvijezda. Posjetili su i beduinsko selo, vidjeli njihovu siromašnu i tužnu djecu koja kao igračke koriste plastične flaše...
Na kraju su imali večeru u tom selu, uz nargile (šiše), trbušnu plesačicu i dodatni kulturni program, nakon čega su se kasno naveče vratili u hotel.
Moj muž je sutra ujutru oko 5 krenuo na izlet u Luxor i dolinu kraljeva, što mi (zbog nenormalne vrućine u srcu pustinje) nismo ni uzeli u razmatranje. On je bio oduševljen, što ću vam u idućem postu dokumentovati fotografijama...iako sam ga već par puta muntala da i on nešto napiše za moj blog, al nije on tip za pisanje.
Zadnji dan u hotelu smo proveli lagano na plaži, gledali Gišmija kako iz zaleta skače po 100x u bazen, odmarali...Ma laganica.
Sutra ujutru smo se još jednom okupali, pojeli zadnji užasni doručak i nazad u tamni vilajet.

...I da, sve sam ovo prošla sa "podstanarom/kom" stari/om svega nekoliko sedmica, ronila ,skakala u more, i povraćala na mirise egipatske kuhinje....luda žena, pa šta ćete.

Džipovi, sa obaveznim Kur\'anom i jambolijom Bosanska ekipa spuštanje niz dinu Quad safari Beba kamila Beduinska stvarnost Pustinjska džamija Šta li će raditi kada poraste, kad je sad ovakav avanturista Večera u beuinskom selu Teferič
25.08.2008.

Dobro sam i do sad izdržala da ne objavim:

Dobro sam i do sad izdržala da ne objavim da ću do kraja februara imati podstanara/ku:

19.08.2008.

Giftun island

Iako sam, dragi Blože, u sasvim drugim filmovima od opisivanja ljetovanja, završit ću s tim dok još imalo imama živaca, pa ću se onda baciti na aktualnije stvari.
Dakle, treći dan smo brodom krenuli na Giftun Island. Giftun Island je udaljen od Hurgadhe nekih 5 km, ali od Makadi baya nekih 30-ak kilometara, pa smo mi izabrali da radije idemo cijeli taj put brodom, umjesto prvo busom do Hurgadhe. Dolazimo ujutru u hotelsku luku, a raja iz grupe pjevaju:"Iznad Hurgadhe grupa kliče, dobro došo Predsjedniče..." Dobili smo svako svoj par peraja, masku i disaljku i krenuli.
Vozeći se brodom imali smo priliku vidjeti kakva čuda Egipćani grade u pustinji-nevjerovatni  hotelski kompleski se intenzivno grade duž cijele obale. Ukratko, obala Crvenog mora je sama pustinja-pijesak i ništa više, a oni tu dovlače građevinski materijal, vodu i zelenilo i stvaraju resorte poput ovog našeg. Turizam je stvarno važan za egipatsku privredu.
Prvo mjesto na kojem smo stali je koralni greben na otvorenom moru pod nazivom Hasheesh bay. Vjetar je bio nevjerovatno jak, ali smo ipak poskakali u more, na čelu sa Gišmijem. Svi su otplivali do grebena i oduševili se ribicama, a ja sam ostala sa Gišmijem jer on nije htio roniti (a i bilo bi previše za očekivati od njega), pa je morao neko ostati na površini s njim. Zove nas naš vodič sa broda: "Hasheesh group...come back...!" I tako prozvaše našu grupu Hašiš grupa.
Onda smo se još jedno sat vremena vozili do Giftun islanda. Pola cura je povraćalo na brodu.
Otok ko otok je samo jedna gomila pijeska i sunce prži odozgo ko blesavo (Znate onaj vic kad Muju napadne lav u pustinji?). Ništa posebno. Kad ošamućen dođete do nekih palmica koje vas spase od sunca (i plaćaju se) osjećate se super. Ja sam inače totalno bijela, nemam pigmenta i ne volim se sunčati, tako da sam se maximalno čuvala i zavidjela brojnim arapkinjama u burkinijima. Jako je puno žena u tim šarenim burkinijima, to su kupaći kostimi za pokrivene žene. Nisam vidjela da se žene kupaju u običnoj odjeći, kao što je na primjer slučaj u Indiji. Ima i jako puno nepokrivenih arapkinja, a osoblje po plažama zna biti pomalo neprijatno jer se njima jako sviđaju polugole bijelkinje, pogotovo ako imaju koji kilogram viška.
Ono što je stvarna ljepota Giftun islanda (ako ne oslijepite od sunca) je zapravo tirkizno plava boja mora, sa bijelim pojeskom i ribicama-to je nešto nevjerovatno. Ali u kombinaciji sam stotinama turista koji pristaju, odlaze, kupaju se i stvaraju užasnu gužvu, to i nije toliko nešto posebno.
Pod palmama veseli Bosanci razbacili sofru i sa mobitela puštaju Seku Aleksić...
Po povratku na brod čekao nas je ručak koji je bio puno podnošljiviji od onog hotelskog-ja sam recimo bila sasvim zadovoljna sa prženim patlidžanima i bijelom rižom, dok su se ostali bacili na egipatske ćevape i slične preparacije. Na povratku vidjesmo i delfine-mamu i bebu. Poslije ručka veseli bosanci pronađoše na brodu tarabuku i def i započe narodno veselje sa trbušnim plesom od strane muških članova grupe, pjevanjem ženskih članova, prskanje vodom i tako dalje. Poneki su malo i odspavali na drvenom podu. Uglavnom, od pekmezastih žena koje su na početku puta samo kukale da im ne pada na pamet kupanje na otvorenom moru i nekakvo gledanje riba mažući se usput Vichijevim kremicama, ostale su samo preplanule avanturistkinje sa novootkrivenom strašću za ronjenjem i astalim avanturama.
Trebali smo stati na još nekom otočiću, al brodu nestalo ulja pa smo jedno vrijeme plutali po otvorenom moru čekajući da dođe neko da nas malo odšlepa i pokrene, pa su nam rekli da nećemo stići na taj mali otok i da je najbolje da tu poiskačemo i malo ronimo, što smo i uradili. Vidjela sam nevjerovatnih ribica, od žutih i plavih diskova, preko papiga ribe sa ljubičastim i zelenim prugicama i da ne nabrajam.
Vratili smo se u hotel oko 5 popodne, još se malo kupali u bazenu, sjedili naveče u lobiju i malo prošetali.
U nastavku-izlet u pustinju, beduinsko selo i tako dalje.
P.S. Bio Mujo u pustinji i vratio se i priča Sulji:
-Znaš Suljo kako ti je u pustinji-pijesak i nebo, prži sunce i nigdje ničega.
-I šta još?
-I idem ti ja, kad naiđe lav...a ja brže bolje uz ono drvo...
-Pa otkud sad drvo, zar nisi rekao da je samo pijesak i nebo i da nečeg nema...
-Eeee, Suljo moj, lav je to, nema tu ima-nema!
( A kako se živ vratio, to ne mogu da objasnim).

Paradise beach Giftun island stotine turista Na brodu Gišmi isprobava kormilo Spas pod palmama Sijelo u Sekin Aspirin Nevjerovatna boja mora Vako rone veseli Bosanci Koraljni grebeni
06.08.2008.

Hurgadha

Već prvi dan smo imali informativni sastanak sa predstavnikom Relaxa. On nam je ispričao stotine informacija, od kursa egipatske funte, preko načina cjenkanja, šta treba jesti a šta ne...
E to sa tim što treba jesti a šta ne je priča za sebe. Neki kažu da se ni zubi ne smiju prati vodom iz česme, da se ne smije jesti nikakvo svježe voće i povrće...neki iz naše grupe su to sve slijedili i završili na infuzijama, a mi nismo ništa, čak ni Gišmi i ništa nam nije bilo.
zbog velike vrućine i suhog zraka uz osvježavajući vjetar, čovjek ne osjeća da gubi tečnost niti se znoji, pa se preporuča svjesno popiti 3 litra tečnosti svaki dan.
Relax organizira i razne izlete, s tim da smo mi već znali da je to puno jeftinije organizirati na licu mjesta, tako da su mog muža izabrali za predsjednika grupe i on je u narednih nekoliko dana organizirao sve izlete (5 i po izleta u 6 dana).
Istu veče smo krenuli nekim mini busom za Hurgadhu. Svako prevozno sredstvo naprijed ispod šajbe ima jamboliju i Kur an, to im je obavezno. Egipćani su izuzetno srdačni, topli i ljubazni ljudi...a kad čuju da smo iz Bosne...onda se svi raduju kažu: "Salam, Salam, Bosna...habibi, brother Muslim..."
Provezli smo se i prošetali starim dijelom Hurgadhe, koji nas je vratio u Indiju-sa svojim shopovima, ljubaznim kupcima, kokošima, smećem i istočnjačkim haosom. Jes da je manji haos i gužva nego u Indiji, ali je stvarno super. Žene iz naše grupe su se naglas zahvaljivale dragom Allahu što se nisu rodile u toj sirotinji, a mi smo uživali od shopa do shopa, cjenkali se, fotografisali...
Moderni dio Hurgadhe je turistički, nešto ko Makarska, uređeno, radnje sa suvenirima, istim ko i kod nas, toliko istim da su pojedine žene iz grupe kukale da nemaju šta kupiti familiji kad je sve ko na čaršiji.
Gišmi, koji je od rođenja pomalo mahalsko i državno dijete, odmah se sprijateljio sa svima, sa svakim je bio po malo, sve mu je bilo zanimljivo i osim odbijanja hrane nismo imali nikakvih problema što smo tako malo dijete poveli...
Narednih nekoliko dana neću biti na poslu, pa ću sa pisanjem nastaviti kad stignem.

Hurgadha stari dio Hurgadha pravo lice Džamija Prosjakinja, Gišmi i drug iz BH grupe na ulici shop brother Muslim crven fesić Hurgadha novi dio
05.08.2008.

Utisci s putovanja

Prije svega, još jednom moram reći da su ljudi iz Relax Toursa vrhunski profesionalci-od prvog susreta, razgovora, savjeta...SMS podsjećanja koliko je još dana ostalo do puta, do toga da su nas zvali jer smo 5 minuta kasnili na aerodrom...
Svakog utorka polijeće oko 200 ljudi, sve procedure na aerodormu se odvijaju brzo i još dobijete na poklon Relax majice Egipat 2008.
Gišmi je bio oduševljen avionom. "Vidi kako su sad male kućice, jesmol mi sad to visoko, gdje su oblaci..." Let traje 3 sata i 15 minuta, polijeće se u 17:30, a tamo stiže 21:45 jer je Egipat sat vremena ispred nas. Ješ jedna prednost je da u avionu već bude carinik koji ispregleda pašoše i ispečati ih tako da na aerodromu samo prođete sa podignutim pasošem.
Kako nas je ispratila kiša i nekih 20-ak stepeni, doživjeli smo šok sletjevši u 35 stepeni. Ipak, tamo je zrak toliko suh da njihovih 40 stepeni podnosite otprilike kao naših 28-30. I tamo je sve odlično organizirano, Relaxovi predstavnici na svakom koraku sa oznakama kako doći do svog busa. U busu smo se odmah upoznali sa ljudima koji idu u naš hotel.
Mi smo išli u hotel Le Meridien u Makadi Bayu, koji je 30-ak km udaljen od Hurgadhe. Dobili smo ogromnu sobu, sa ogromnim krevetom i još jednim pomoćnim, gdje smo pokušali staviti Gišmija, ali se on u neka doba probudio i plakao da hoće "u Salajevo, svojoj kući, gdje su njegove mede", pa smo ga prebacili kod nas.
Ujutru smo otišli na doručak, ogromna je kuhinja i taj prvi dan smo ko i bili zadovoljni hranom-ja sam pronašla neke kifle, puter, mlijeko i corn flakese...ali sve je vrlo neobičnog ukusa. Uglavnom za svaki obrok ima čitavo obilje hrane: omleti, voće, hrenovke, grah i druga kuhana jela, salate, jaja, tost...
Poslije toga, prvi put na plažu. Dobijete neke kartice i s njima zadužujete peškire. Nismo htjeli ići na bazen, nego baš na plažu, koja je odmah tu, možda 100 m od sobe. Na plaži imate drvene ležaljke i suncobrane, kao i neku pletenu zaštitu od vjetra. More je i rano ujutru jako toplo, čisto i savršeno. Stotinjak metara desno nalazi se mol koji vodi do koraljnog grebena gdje možete roniti i vidjeti stotine šarenih ribica, nevjerovatan osjećaj. Mi smo se kupali u majicama i mazali sa faktorom 50, jer sunce prži nevjerovatno.
U nastavku: izlet u Hurgadhu i na Giftun island.

Pogled iz sobe Le Meridien lobby Još jedan pogled Glavni restoran Plaža Noću Oko hotela Soba Dječije radosti Puna guza pijeska
01.08.2008.

Slike iz aviona

Hurgadha Hurgadha Crveno more, koraljni grebeni i Sinajski poluotok u pozadini Sinajske planine Suecki kanal Kairo Grčka Iznad Bosne Najlegendarnija slika sa odmora
DRAGI B(l)ože...
<< 08/2008 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

REVIDIRANI LINKOVI
CRTICE IZ MOG SVIJETA
Najdraži mi post ikada-virtualna hodočašća
Drugi najdraži post: Nauka o vjerovanju-vjerovanje u nauku
1. Šta je Hare Krišna
2. Šta je Hare Krišna
4. Karma i reinkarnacija
3. Nauka o duši
Zivot kao hodocasce, pisanje kao lijek
Kroz srce, drugi dio
Kroz srce
Draga moja Sevya
Zebra na Brionima
Teška si tuđino
Sretni post
Reality distinguished from illusion
Kapi vode na lotosovom listu
Gdje je svaki korak ples, a svaka riječ pjesma
Vaišnavska sahrana
Sjećanje
Opasna sekta
Na dan kad je otišla
Sevya dasi
Jednoća Stvoritelja
Karma/reinkarnacija

ŽENA, MAJKA, DOMAĆICA
FAQ za domaćice
revati na tržištu rada
Novi posao
Prva skulptura
Dan žena
Čuda su moguća (haiku)
Žena heroj
AFŽ, al’ antifeministički
Profesionalno “samoubistvo”
Majakovski na team buildingu
Njezino veličanstvo MAJKA (na brdovitom Balkanu)
Oglas za posao

FILOZOFIRAM
Filozofski osvrti na trudnoću
Ne odustajem
Razgovori koji donose sreću
Jednostavna matematika
Ravnoća do mora
Kritika ekološki neosviještenog uma
Kali yuga-doba svađe i licemjerja

INSPIRATIVNO…

Here comes the sun
Ponocna ilahija
Rabijina molitva
Poniznost
Život-nekad siv, nekad žut
Dr. Nakaš

INDIJA I HIMALAYA

1. Moja Indija
2. Indija u mom srcu
3. Zemljo Indijo!
4. City of Taj
5. Majmunska posla i zacarani bazar
6. Back to reality
7. Podnozje Himalaya
8. Majka Ganga
9. Avanture po potkrovlju svijeta (tavan pun misterioznih kovcega)
10. Indiana Jones
11. Krug se zatvara
12. Dzungla na asfaltu
13. U Stambolu, na Bosforu
14. Indija FAQ
15. Jos par slika











MOJI FAVORITI
Vrag nosi Balmain
Laprdam sta stignem
maleni kamicak
Priče o umoru
Princ of Perversia
Hey, hey, my, my R´n´R can never die
Gracias a la Vida
dnevnik jedne kurtizane
Raznosiš mi blato po kući
Nikad ne reci dvaput
Osećanja. O. Sećanja.
Silent
Aime Sati
Recenzija zivota
Treba mi svet, otvoren za poglede.
MOJA BOGDA SNA
Budan u snovima vs. sanjar na javi
U urbanoj sahari života
Strangers In The Night
Djevojka u mojim ustima
u Haosu je Red..
zdravi i lijepi
Mala Tajna - Veliko Blago
shizika
Bosanski život
Public Relations (Паблик рилејшнc�)
...titles are overrated...
TA-HA
Ishranom do zdravlja
uposlenica
hendikepiranidjecak
Dnevnik posebnih
LJEPOTA DUSE
... by Tratinčica
Krilo od mušice
That's life!
Duh Koji Hoda
Magnolija
Trudimo se za naše sunašce...
Organic Life
PSIHOTERAPIJA
ja, žena i majka i supruga
Babba
__malo drugačija mama!__
Administratorov blog
Dunyaluk
nova Ja
luda trka za srecom
Da vidimo šta danas ima u cekeru
Crtice
više...

BROJAČ POSJETA
381090

Powered by Blogger.ba