DRAGI B(l)ože...

Diary of a Hare Krishna housewife :)

29.09.2007.

Arapska poslovica

Koliko imaš ključeva toliko imaš briga.

 

28.09.2007.

Prokleta avlija

Nikad neću prihvatiti da je poštenje=glupost.

Goodness is timeless i poštenje je najviša mudrost!

Ne znam da li ću ikada biti ravnodušna prema noževima i spletkama u ovoj prokletoj avliji, gdje smo svi manje ili više(ali niko nimalo) nepošteni i sebični, a da nikome ne nanesem zlo, da ne lažem i da se ne branim kad me napadaju.

27.09.2007.

Memento mori

Nedavno sam posjetila mog 60-godišnjeg tatu i šokiralo me kako su ga godine poklopile, i kako je starost tužna, naročito kad si sam i tužan. Mamu viđam nešto češće, ali i kod nje se osjete godine. Njen je slučaj specifičan, naročito iz razloga što smo prije 5 godina gledali njenoj smrti u oči, kada je imala karcinom želuca i prognozu o 2 mjeseca života. Od tada i ona, a i mi gledamo na svaki novi dan sa njom kao na poklon i trudimo se maksimalno ga iskoristiti, a godišnjice od operacije joj čestitamo kao rođendane. Ona se i jeste tada ponovo rodila, jer je sada svjesna prolaznosti života. Sada se uloge mijenjaju-mi djeca se brinemo za stare roditelje i po potrebi im čak i peremo guzu, kada se nakon operacije ukake pod sebe, hranimo ih i presvlačimo-sve ono što su oni činili za nas. Svjesna sam da nam je zajedničko vrijeme ograničeno i da ga moram maksimalno iskoristiti da ne bi poslije bilo:"Kada bih ponovo mogla njegovati svoje roditelje..."

Moja rahmetli majka je često znala na brojne bezobrazluke mene i sestre, sa suzama u očima reći:Sjetit ćete se vi ovoga kad Majke ne bude pa će vam biti žao, a nećete to moći popraviti.

I žao nam je, a popravka nema.

Navikla sam se odvajati-od trenutka kada smo sa po jednom torbom morali sve ostaviti-nekako se stalno podsjećam da kako pjeva George Harrison All the things must pass i nekako se ne vezujem previše ni za stvari ni za ljude, osim za Gišmija. Zbog njega bih mogla živjeti 200 godina, jesti samo zdravu hranu i vjerno bdjeti nad njegovim životom, iako znam da on ima svoju nafaku, da mu ništa ne mogu olakšati što ga čeka i da će doći trenutak kada će morati kroz život koračati sam. I gledam često nepovratne dragocjene trenutke njegovog odrastanja i trudim se da ne prođu neopaženo.

 Trudim se ne zatvarati oči pred realnostima života, a starost i smrt su neke od njih.

Neki dan, na sastanku sa 83-godišnjim I. Š. poznatim BH arhitektom, sjedim i gledam ga-ruke drhte, povadio je sve zube, stavlja nove, oči su mu već mutne...Da se razumijemo-riječ je o čovjeku koji izgleda kao da mu je 60, surfa po netu, i pravi planove za narednih 10 godina. Gledam ja tog stvarno velikog gospodina iz "onog sistema" i kontam: Bože, što ti je ateista-kao da će vječno živjeti, a vjeruje samo u svoja postignuća u karijeri! To je njegov trag koji će ostaviti prije nego ga nestane, a crvi ga pojedu (kako su meni moji roditelji, tadašnji ateisti objašnjavali-kad umremo-jednostavno nas više nema-to je kraj!). I bi mi žao tog čovjeka. Ja sjedim pred njim, još mlada, bez ikakvih ambicija u karijeri, i samo kontam kako ću kad ABD ostarim, sve rasprodati, povesti svoje bližnje u Vrindavan, na slatke obale Yamune i tamo otići sa ovog svijeta uz pjesmu, sa osmjehom na licu.

A sinoć mi muž tužan, mama mu (vama poznata kao Svekrva) ima neizlječiv poremećaj ravnoteže, 70 joj godina, tijelo propada...pa sam mu rekla ove stvari sa početka posta-da maksimalno iskoristi preostalo vrijeme sa njom. I još jutros LTZS sa 2 posat o starosti...nije me moglo mašitit da ovo napišem!

Smrtnost je jednaka i u Švedskoj i u Bangladešu-100%.

Svakim izlaskom i zalaskom sunca smo joj bliže, ali "duša se nikad ne rađa i ne umire".

27.09.2007.

Za Tratinčicu i baby Tratinčicu

KADA BIH PONOVO MOGLA ODGAJATI SVOJE DIJETE

Kada bih ponovno mogla odgajati svoje dijete,više bih bojala prstima, a manje upirala prstom.

Manje bih ga ispravljala, a više s njim veze uspostavljala.

Skinula bih pogled sa sata, a više bacala pogled na njega.

Pobrinula bih se da manje znam, a da mi više bude stalo.

Išla bih na više izleta i puštala više zmajeva.

Prestala bih izigravati ozbiljnost i ozbiljno bih se igrala.

Trčala bih kroz više polja i gledala u više zvijezda.

Više bih ga grlila, a manje vukla.

Rjeđe bih bila stroga, a puno bih mu više toga priznavala.

Najprije bih mu gradila samopouzdanje, a kasnije kuću.

Manje bih ga poučavala ljubavi prema moći, a više o moći ljubavi.

 

Diane Loomans

25.09.2007.

"Hitler se Hitlerom ne izbija!" (Zijan-ćerka)

Zadnjih par dana blogeri se puno osvrću na vjerske i nacionalne sukobe, mrze Jevreje, osuđuje nevjernike i da dalje na nabrajam.

Pa evo da se i ja malo osvrnem na tu temu:

Ne postoje razni Bogovi, jedan muslimanski, jedan jevrejski, jedan kršćanski, pa će svi ti vjernici imati različite sudnje dane, raj i pakao.

Ako prihvatamo (a prihvatamo) da je Bog jedan, onda samo postoje vjernici i nevjernici, dakle oni koji slijede njegovu riječ ili ne, a i ovi drugi su Bogu dragi robovi. Kako možemo tako generalizirati stvari i narode-mrziti Jevreje, a Hitlera proglašavati dobrim, mrziti Jevreje i po blogovima kleti nevjernike. Sve je to tako fanatično, površno sektašenje neukih ljudi.

Kakave veze sa vjerom imaju boje kože, jezici kojima govorimo, naša imena ili najčešće-granice? Te granice je čovjek postavio i često se mijenjaju. Kakve veze s vjerom ima politika. Nikakve! A vidim često da npr. Jevreji pola vjere povezuju sa čežnjom prema Izraelu, Bošnjaci sa ljubavlju prema Bosni (pa kako su živjeli u doba Austro-Ugasrke,Kraljevine SHS ili ex-Jugoslavije?)...Moj komšija muftija, na Bajram namazu (živjela kraj džamije, uz razglas) 90% govori o politici i braći u Palestini, a Onoga za koga se postilo i klanjalo, spomene 2-3 puta, kad kaže "Ako Bog da".Popovi posvećuju četnike prije masovnih ubistava...A čini mi se i da je da li Milošević, da li Karadžić izjavio da je u ovom mandatu i Bog Srbin!

Wow!!!

Pa gdje je tu Bog i vjera, pitam se ja?

Pred Bogom nema maski, nema nošnji i uniformi, nema jezika, nema granica, nema laži, ratova koje smo vodili u svoje lično ime, nema ništa-osim predanosti Njemu i naših djela. Res non verba!!!

"Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!" (Isus, Govor na gori, Matej)

"Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima.  Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici?  I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?" (Isus, Govor na gori, Matej)

"O people, know that the Lord and Sustainer is One. Your ancestor is one, your faith is one. " (As quoted in Islam The Natural Way by Abdul Wahid Hamid p. 125)

O people, Remember that your Lord is One. An Arab has no superiority over a non-Arab nor a non-Arab has any superiority over an Arab; also a black has no superiority over white, nor a white has any superiority over black, except by piety and good action (Taqwa). Indeed the best among you is the one with the best character (Taqwa). Listen to me. Did I convey this to you properly? People responded, Yes. O messenger of God, The Prophet then said, then each one of you who is there must convey this to everyone not present. (Excerpt from the Prophet's Last Sermon as in Baihiqi)

 

The Prophet said: Whoever has pride in his heart equal to the weight of an atom shall not enter Paradise. A man inquired about a person who likes to wear beautiful clothes and fine shoes, and he answered: God is beautiful and likes beauty. Then he explained pride means rejecting the truth because of self-esteem and looking down on other people (Muslim).

Namjerno neću da pišem o tome šta Bhagavad gita kaže na ovu temu, ali kaže puno toga sličnog gore navedenim izjavama!

Potpisnica ovih redova se ograđuje od poruke slike uz post.

Partizani svi smo braća, a drug Tito nam je ćaća!

21.09.2007.

San ili stvarnost?

Preuzeto sa slučajno pronađenog bloga www.tumaranje.blogger.ba

"Sanjam Delhi, sanjam sela indijska, prosta i siromasna, mirna i vesela. Sanjam kako me otac vodi svoji tamnim rukama nabreklim od pisanja i vodjenja. Sanjam njegov glas, i sanjam njega naslonjeg u fotelju kako sa osmjehom na licu i zadovoljstvom prica sa nama. Sanjam njegove oci zadubljene u knjige i njegov prst kako ih vodi kroz redove shtiva. Sanjam i sharene ptice i hramove, cujem pjesme paunova i lepet krila sharenih papagaja. Sanjam Jamunu, njenu slatku vodu i sharene odore hodochasnika. Sanjam i ne zelim da se probudim, jer jedan dan sam imao cijeli zivot, svu srecu i zadovoljstvo. Taj jedan dan je vrijedio sve ostale godine tumaranja. I samo zelim da na kraju odem tamo i ostanem, da se vise ne vracam u ralje hipokrizije, svadje, nistavila i impersonalizma. Ja sam satkan samo od Njegove milosti. "

Znači-nisam sama-još neko sanja iste snove! Ova sedmica mi je puna neobičnih događaja!

A sinoć me muž zove iz Roterdama da čujem preko mobitela na koga je naletio čim je izašao u grad: s one strane žice, iz sive hladne Europe dolaze do mene iz daljine zvuci Indije-Maha Mantra!

"Gospodaru moj, ako ja zaboravim na Tebe, nemoj Ti  zaboraviti mene!" (Gospodaru moj, Muhamed  A.S.)

"Onaj ko svuda vidi Mene i sve vidi u Meni, nikada se ne odvaja od Mene, niti se Ja ikada ovajam od njega!" (Bhagavad-gita 6.30.)

Može li mi neko obasniti i poslati-kako da u boxovima napravim linkove na postove iz Indije?

20.09.2007.

Ako ti jave da sam pao

Jedan me bloger podsjeti na Darija Džamonju, pa sam malo tražila i pronašla na netu nešto što me nekad davo privuklo Džamonji i njegovom pisanju.

Bila je to priča "Ako ti jave da sam pao".

 (Podsjeća me na jedna period mog života, trogodišnju vezu - i još toliko držanja na stand-by-sa čovjekom sa kojim se moglo zafrkavati po mjesec dana, pričati do ujutru o svemu i svačemu, koji je bio inteligentan, duhovit, romantičan i sve i svašta...a totalno glup, tup, nesposoban, neodgovoran, grub i hladan u svakom drugom aspektu života). Al, ovo prvo je za mene bilo kao droga, koja me na sreću, nakon par neuspjelih pokušaja, sama ostavila-jer sam bila dosadna kao i svako zaljubljeno žensko.

Fino je to gledati iz ove perspektive, sjećati se sa osmijehom vesele mladosti, bunta i filozofiranja, šireći guzice u toploj kancelariji.)

AKO TI JAVE DA SAM PAO

Ako ti jave da sam pao na razoranim, sleđenim poljima Flandrije, da me je pokosio šrapnel - ti nemoj da budeš tužna i nemoj plakati pred svijetom, jer vrlo dobro znaš da iz mojih grudi ne mogu da niknu suncokreti niti se moje kapi krvi mogu pretvoriti u makove...

To je sve jedna obična literarna konstrukcija, a da ne pričamo o tome što ja nikad nisam ni vidio Flandriju niti je ona vidjela mene.

Ako ti kažu da sam se u svojim posljednjim časovima junački držao, da sam neustrašivo gledao smrti u oči, da sam je čak i začikavao, da sam svog sudiju prezrivo pljunuo, a da sam dželatu dao kesu dukata uz riječi:

"Dobro obavite svoj posao!", a da sam, potom, sam izmaknuo stolicu ispod vješala, ti bi morala znati da je to jedna obična izmišljotina, izmišljotina onih koji ne znaju šta je to život a šta smrt znači.

Ti me dobro znaš: znaš kako ja često umirem svakog bogovjetnog dana, kako se trzam na svaki šum, kako mi se čelo često orosi znojem (reklo bi se bez razloga), znaš da se bojim proviriti kroz špijunku na vratima bojeći se ne znam ni sam čega, bojeći se nekoga ko će mi s nadmoćnim osmijehom na licu izrecitirati sti­hove Marine Cvetajeve:

PREDAJ SE!

JOŠ NIKO NIJE NAŠAO SPASA OD ONOGA KOJI UZIMA

BEZ RUKU!

Sjećaš se kako sam se bojao kad si trebala da me predstaviš svo­jim roditeljima, koliko ti je trebalo vremena da me ubijediš da nisam baš toliki kreten koliki izgledam, da se ponekad sa mnom može proći ruku pod ruku kroz prometnu ulicu...

Ja pamtim ono veče kad smo otišli kod jedne tvoje prijateljice koja je slavila rođendan, sjećam se svakog vica koji sam ispričao i sjećam se pogleda društva koje je u meni gledalo neku egzotičnu životinju, sjećam se kako su se gurkali laktovima kad smo ulazili, kad sam skidao svoje cipele sa pačijim kljunom (a u modi su bile brukserice), kako sam ispod stola krio onu rupu na ne baš čistim čarapama...

Pamtim kako sam to veče, ponesen strahom, popio tri flaše "Fruškogorskog bisera", litar i po domaće rakije (više je nije bilo) i završio sa "Mandarmetom", nekim likerom od mandarina...

Od svega toga bi se napilo jedno omanje krdo slonova, ali ja sam bio najtrezniji, bojao sam se da tebi ne napravim neko sranje i to me je držalo.

Onda smo izašli na Vilsonovo šetalište i ti si se propela na prste i poljubila me, evo, baš ovdje, pored uha, a ja sam morao da sjed­nem na klupu i da počnem plakati... Prolazila su neka djeca i čuo sam ih kako kažu:

"Vidi pedera!!!"

Kao i uvijek, ti si me pitala šta mi je najednom, a ja nisam mogao da ti objasnim da to uopšte nije najednom, da je to stalno, da je to neka vrsta mog zaštitnog znaka, nešto po čemu bih sebe poznao među hiljadama meni sličnih, nešto što se i ne trudim da sakrijem, jedan zloćudni tumor s kojim sam se rodio, tumor na mozgu i duši koji se ne da ukloniti nikakvim operativnim putem ni zračenjem, ni činjenicom da te volim i da ti voliš mene...

Ako ti jave da večeras hodam po kafanama i olajavam tebe i našu ljubav, da se prodajem za loše vino, da skupljam opuške tuđih simpatija, ljubim ruke nečistih konobarica, ispadam budala u svačijim očima... To ti je živa istina.

 

 

http://www.lektirabih.com.ba/108/813/813daco.htm#_Toc1126529

 

20.09.2007.

Sarajevo Top 10 at 10

Uz galeriju fotografija, ovo je moj izbor najljepših mjesta u Sarajevu. Bez obzira na brojeve, svako mjesto je lijepo i drago mi na svoj način:

1. Baščaršija i Isa-Begova džamija


2. Mala Tabija, Zmajevac i pogled na grad



3. Vrelo Bosne u jesen i zimi kad nije gužva, vožnja fijakerom



4. Vilsonovo šetalište


5. Grdonj


6. Pionirska



7. Botanički vrt Muzeja


8. Bjelašnica ljeti-Umoljani


9. Bjelašnica zimi


10. Kod Bibana


17.09.2007.

Jednoća Stvoritelja

Na svijetu postoje razne religije-monoteističke (Islam, Kršćanstvo, Judaizm, Jehovini svjedoci, Bahai, Sikhi, Vaišnavizam...) semiteističke (Hindiuzam), politeističke (plemenska društva, stari Grci,Egipćani, Rimljani), ateističke (Budizam...) i razni spiritualistički pravci koji se svrstavaju pod religije (Osho, Rastafarijanci...).

Ovo sam copy/pastala sa www.religionfacts.com

"As seen above, the Hare Krishna (Vaishnavites) describe themselves as monotheists, who worship the Supreme Godhead in the personality of Krishna. They also believe that the Supreme God is known by other names, such as Yahweh and Allah. "

I evo sada malo citata iz Bhagavad-gite:

"Ne postoji istina viša od Mene. Sve počiva na meni kao biseri nanizani na niti." (Bhagavad-gita 7.7.)

"O Arjuna, kao Svevišnja Božanska Osoba, znam sve što se zbilo u prošlosti, sve što se zbiva sada i sve što će se zbiti u budućnosti. Ja znam sva živa biće, ali Mene niko ne zna." (Bhagavad-gita 7.26.)

"Sve što radiš, sve što jedeš, sve što nudiš ili daješ, sve strogosti koje vršiš ponudi Meni, o Kuntin sine."  (Bhagavad-gita 9.27.)

"Samo onaj ko neobmanut među ljudima zna da sam vrhovni gospodar svih svjetova, nerođen i bez početka, biva oslobođen svih grijeha." (Bhagavad-gita 10.3.)

"Ja sam izvor svih materijalnih i duhovnih svjetova. Sve izvire iz Mene. Mudre osobe koje to savršeno dobro znaju služe Me s predanošću i obožavaju svim srcem" (Bhagavad-gita 10.8.)

"Moji čisti bhakte (posvećenici-vjernici) uvijek misle na Mene i potpuno posvećuju svoje živote služenju Mene. Uvijek prosvijetljuju jedni druge razgovarajući o Meni i u tome nalaze veliko zadovoljstvo i blaženstvo. (Bhagavad-gita 10.9.)

"Onima koji Me uvijek služe s ljubavlju dajem inteligenciju pomoću koje mogu doći Meni." (10.10)

"Arjuna reče: "Ti si Svevišnja Božanska Osoba, vrhovno prebivalište, najčistije biće, aposlutna istina. Ti si vječna transcendentalna prvobitna osoba, nerođena i najveća." (10.12.)

"O Krišna, potpuno prihvatam kao istinu sve što si mi rekao. Niko ne može shvatiti Tvoju osobnost." (10.14.)

"Doista, samo Ti poznaješ Sebe, svojom unutarnjom moći, o Vrhovna Osobo, podrijetlo svega, gospodaru svih bića, jedini Bože, gospodaru svemira. "(10.15.)

"Ti si svevišnji Gospodin kojeg svako živo biće treba obožavati. Zato padam preda Te, odajući ti ponizno poštovanje i molim Te za milost..."(11.40.)

"Oni koji slijede ovaj neprolazni put predanog služenja o koji mu se potpuno posvećuju s vjerom, prihvatajući Mene kao vrhovni cilj, veoma su Mi, veoma dragi." (12.20)

Čitala sam prije par godina ove stihove jednom kolegi "Vehabiji"-i on je bio oduševljen i rekao mi je da pošto prihvatam da je Allah dž.š. Bog, da je Muhammed a.s. Njegov poslanik, a Kur an Njegova objava-da sam i ja na neki način Muslimanka, jer sam vjernik!

Svako misli da je njegov put jedini ispravan i da će svi ostali goriti u paklu. To je za mene sektašenje.

Vjerujem da u konačnoj realnosti postoji samo jedan Bog pred kojim smo svi jednaki. Kako Papa Pavao reče: On je otac, a mi Njegovi sinovi i kćeri-braća i sestre po Bogu. Ako već mislite da pripadam u pakao, samo vas molim da se onda pomolite za mene-da i u paklu nikada ne zaboravim na Boga.

14.09.2007.

Džennete i Džehennema

Ja volim Ramazan.

Kako potičem iz ateističke porodice nekadašnjih Jugoslovena, koji su vjerovali u Tita i bratstvo i jedinstvo, o Ramazanima nisam imala pojma do kasnih devedesetih godina prošlog stoljeća, kada sam i došla u Sarajevo na fax i evo neplanirano ostala da tu živim i radim i do dana današnjeg.

Prvi susret s Ramazanom imala sam 97. godine kada smo moja cimerka, muslimanka iz Zagreba i ja pronašle stan u prizemlju na Velešićima, kod jedne Hadžinice. Stan bez namještaja, samo po jedan krevet u svakoj sobi, peć na drva u koju se ubaci plinski plamenik, kupatilo sa ledenicama, žohari i nas dvije.  Hadžinica je na moje ćafirsko Dobar dan, odgovarala sa Miran dan, a primila nas je samo zato što je mislila da sam i ja "njihova". Jesen je prošla u nemilosrdnoj borbi da stignemo sve fakultetske obaveze, na veliki komad papira smo nacrtale veš mašinu i zalijepile ga u kupatilo, isti slučaj je bio i za frižider, računar itd. Večeri smo provodile grijući se oko peći i upoređujući naše vjere. Slušale smo malo njene Arabeske, malo moje bhajane i tako sam po prvi put počela da doživljavam Islam kroz nekog ko ga živi i praktikuje od srca. Uz nju sam pročitala hrpu knjiga o Islamu koje smo posuđivale od Hadžinice, naučila Ilahija, sura...

Došla je i zima i Ramazan s njom, ustajale smo u pola pet ujutru-ja kao i obično, godinama, da se istuširam u led-ledenom kupatilu, stavim tilak i mantram po dva sata svaki dan, od 5-7 ujutru, a ona da uzme abdest, sehuri i klanja sabah i onda još poslije tespih. Pa neka samo neko kaže da nema vjerske tolerancije i suživota!

Iftari su bili dosta rano, vrući somuni, Hadžinicine hurme-dobila ih u džamiji, Mina je išla na Teraviju, ponekad bi nam došle njene prijateljice, bilo je nekako duhovno, svečano i intimno sve to.

Od tada volim Ramazan, kandilje na džamijama i tu svečanu atmosferu, palim TV u vrijeme Iftara u slušam Ilahije.

Zato sam danas tužna, kao i svake godine, kada na poslu Cosmo djevojka sa drugim kolegicama gleda na mene s visine-jer će one u Džennet, jer će im Allah dž.š. podariti dobro zdravlje i bogatstvo, jer su to nanijetile za ovaj post (1., 27. i posljednji dan posta),  a ja ću goriti u Džehennemskim vatrama, jer je samo jedan pravi put, oni se čiste od grijeha, a ja sam grešnica, nevjernica koja se iz poštovanja prema Ramazanu sklanja od njih da bi vode popila.

P.S. Mišljenja se u Islamu razlikuju,a li koliko ja znam ISlam priznaje Bibliju ,TAlmud i Bhagavad  Gitu kao vjerodostojne svete spise. Tokom proteklih godina imala sam puno susreta sa Muslimanima koji vjerno praktikuju ISlam-klanjaju svih 5 vakata redovno, ne piju nikada i ostalo i oni prihvataju stihove Bhagavad Gite u kojima sam Bog izjavljuje kako je On jedini, prvi i kako sve što je bogato lijepo i slavno potiče samo od iskre Nejgovog sjaja...Tačni citati u ponedjeljaki!...(Nemojte čitati ovaj blog ako vas nerviram)

DRAGI B(l)ože...
<< 09/2007 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30

REVIDIRANI LINKOVI
CRTICE IZ MOG SVIJETA
Najdraži mi post ikada-virtualna hodočašća
Drugi najdraži post: Nauka o vjerovanju-vjerovanje u nauku
1. Šta je Hare Krišna
2. Šta je Hare Krišna
4. Karma i reinkarnacija
3. Nauka o duši
Zivot kao hodocasce, pisanje kao lijek
Kroz srce, drugi dio
Kroz srce
Draga moja Sevya
Zebra na Brionima
Teška si tuđino
Sretni post
Reality distinguished from illusion
Kapi vode na lotosovom listu
Gdje je svaki korak ples, a svaka riječ pjesma
Vaišnavska sahrana
Sjećanje
Opasna sekta
Na dan kad je otišla
Sevya dasi
Jednoća Stvoritelja
Karma/reinkarnacija

ŽENA, MAJKA, DOMAĆICA
FAQ za domaćice
revati na tržištu rada
Novi posao
Prva skulptura
Dan žena
Čuda su moguća (haiku)
Žena heroj
AFŽ, al’ antifeministički
Profesionalno “samoubistvo”
Majakovski na team buildingu
Njezino veličanstvo MAJKA (na brdovitom Balkanu)
Oglas za posao

FILOZOFIRAM
Filozofski osvrti na trudnoću
Ne odustajem
Razgovori koji donose sreću
Jednostavna matematika
Ravnoća do mora
Kritika ekološki neosviještenog uma
Kali yuga-doba svađe i licemjerja

INSPIRATIVNO…

Here comes the sun
Ponocna ilahija
Rabijina molitva
Poniznost
Život-nekad siv, nekad žut
Dr. Nakaš

INDIJA I HIMALAYA

1. Moja Indija
2. Indija u mom srcu
3. Zemljo Indijo!
4. City of Taj
5. Majmunska posla i zacarani bazar
6. Back to reality
7. Podnozje Himalaya
8. Majka Ganga
9. Avanture po potkrovlju svijeta (tavan pun misterioznih kovcega)
10. Indiana Jones
11. Krug se zatvara
12. Dzungla na asfaltu
13. U Stambolu, na Bosforu
14. Indija FAQ
15. Jos par slika











MOJI FAVORITI
Priče o umoru
Gracias a la Vida
Hey, hey, my, my R´n´R can never die
Princ of Perversia
Recenzija zivota
Vrag nosi Balmain
Raznosiš mi blato po kući
dnevnik jedne kurtizane
Nikad ne reci dvaput
Laprdam_sta_stignem
zdravi i lijepi
u Haosu je Red..
Treba mi svet, otvoren za poglede.
maleni kamicak
Aime Sati
Strangers In The Night
Budan u snovima vs. sanjar na javi
Osećanja. O. Sećanja.
U urbanoj sahari života
Silent
Mala Tajna - Veliko Blago
Djevojka u mojim ustima
shizika
MOJA BOGDA SNA
Bosanski život
Public Relations (Паблик рилејшнc�)
...titles are overrated...
TA-HA
Ishranom do zdravlja
uposlenica
hendikepiranidjecak
Dnevnik posebnih
LJEPOTA DUSE
... by Tratinčica
Krilo od mušice
That's life!
Duh Koji Hoda
Magnolija
Trudimo se za naše sunašce...
Organic Life
PSIHOTERAPIJA
ja, žena i majka i supruga
Babba
__malo drugačija mama!__
Administratorov blog
Dunyaluk
nova Ja
luda trka za srecom
Da vidimo šta danas ima u cekeru
Crtice
više...

BROJAČ POSJETA
353509

Powered by Blogger.ba