DRAGI B(l)ože...

Diary of a Hare Krishna housewife :)

28.08.2007.

Džungla na asfaltu

U 2 ujutru krenuli smo za Delhi iz više razloga: da bismo izbjegli horor na putu, da bismo što prije stigli u Delhi i zbjegli mouće nepredviđene situacije, da bi smo do polijetanja u Istanbul, zakazanog za 4 ujutru sljedećeg dana, imali još malo vremena obići glavni grad Indije.

Krećemo tako po noći iz Haridvara, vozač staje na nekoj raskrsnici na kojoj je veliki kip Kali (znate one poznate kipove iz indijskuh radnji-crna božica pleše sa puno ruku koje povezuje jedan krug). Iako napola spavam-kontam-jadna nam majka, čemu se on moli da nam put prođe kako treba...Ali tako je to u Indiji-svako u nešto vjeruje i tome se moli uglavnom za neke sitne dobrobiti, ma uglavnom, oni totalno ovise o bogovima-mole se i da dobro prodaju robu taj dan, da se kćerka dobro uda, sin iškoluje u Americi i vrati nazad...Anegdota kaže: ako u Indiji uđete u kafić i pitate ko je odvdje inkarnacija Boga, barem će se trojica javiti. Po selima ima svašta-ljudi obožavaju pacove, lokalne sadhue, drveće, zmije...Opet, nešto razmišljam i kod nas ljudi imaju svoje idole koje obožavaju: prvenstveno svi obožavamo sebe, Justina Timberlakea, Dodika, zastave, novac...Ne kaže se džaba:Nema Boga sem Allaha.

Budimo se pred zoru, sunce polako izlazi i polako otkriva već dobro poznatu cestu prema Delhiju. Još nismo došli do bučnih predgrađa, tako da još malo uživam u prekrasnim poljima u izmaglici, ne znam zašto, ali to mi je toliko nešto blisko i poznato.

Ponovo zaspem i budim se pred Delhijem, ponovo gledam bučna i prljava predgrađa, puna smetljišta, na kojima žive ljudi, straćare i smrad kanalizacije...Delhi je nešto najgore što smo doživjeli.

Tražili smo hotel kod aerodroma, jer oko 2 ujutru moramo biti tamo, što je sigurno-sigurno je. Hotel, iako ima tri zvjezdice je totalna katastrofa-soba nalikuje horor filmu, nije prljavo, ali je nekako jadno. Recepcioneru je drago kad nas vidi, kaže da je Bengalac, iz Calcutte i pjeva nam Maha Mantru, naučila ga njegova sestra iz Mayapura. 

Osam je sati ujutru.  Malo smo se istuširali, presvukli, došli sebi. Moj muž je naručio pizzu, uz koju mu dolaze i kesice chillija i bibera-u Indiji zbog vrućine sva hrana mora biti začinjena da bi se probavila. Ja i dalje jedem banane, naročito što mi na taj dan pada Ekadaši-dan kada postim od žitarica i mahunarki (Svakih 15 dana).

Još jedno iznenađenje:Kamal nam je naručio turistički bus, koji nas čeka pred hotelom, da krenemo u obilazak Delhija. U busu saznajemo da oni kupe sve posjetitelje pred njihovim hotelima, pa par sati sakupljamo ostale turiste, par indijskih porodica. Vozač busa (isti moj djed) nam se obraća ,opisuje  nam kuda ćemo sve ići i nada se da će nas moći služiti na najbolji mogući način. Počinje vrućina i vozač uključuje klimu od koje su nam se smrzle kosti. Isključuje klimu, otvara prozor-povraća nam se od izduvnih gasova i smrada. Vozi, Miško!

Dolazimo do Qitab Minara-najstarije džamije u Indiji. U munari se nalazi željezni stub koji je star 5000 godina i nikad ne hrđa. Tu stojimo jako dugo, salijeću nas prodavači...Idemo dalje, i iako je bilo neplanirano (to je Indija) zaustavljamo se pred Lotos hramom, svetskim centrom Bahai religije, nemam pojma u šta oni vjeruju, kako sam shvatila-to je neka mješavina Hinduizma i Islama, koja je došla iz Irana prije 200 godina, možda griješim, pišem iz glave. Nedaleko od Lotus templa, nalazi se veliki ISKCON hram. Iako nismo tražili, svi idemo dole. Kompleks hrama je jako lijepo uređen i vodič nas uvodi u muzej, gdje su kroz multimedijalne projekcije predstavljene Ramayana (kroz slike), Mahabharata( kroz reljefe), Šrimad Bhagavatam kroz diorame i onda nas uvodi u Bhagavad gita experience-multimedijalnu prezentaciju Gite-koja nas kroz razne sobe uz najsavremeniju tehnologiju vodi kroz Bhagavad gitu. Već sam spominjala da ne volim kombinaciju savremene tehnologije i religije, a moj muž je u svom dnevniku napisao:"sve je urađeno besprijekorno u američkom stilu, sa mnogo specijalnih multimedijalnih efekata. Sve ,mora se priznati, izgleda čarobno i ne možeš da ti ne stane dah, ali ipak mislim da su pretjerali. Sveli su pojašnjenja svetih knjiga na nivo videoigrice. Stvarno imam osjećaj da sam iz Indiana Jones avantura, koje sam živio prethodnih 15 dana ,prešao u istoimenu videoigricu..." U jednom trenutku prezentacija prikazuje prizor iz Vrindavana i do suza me dirne nostalgija, nedstaje mi prašina Vrindavana, skromnost, jednostavnost i toplina. Možda je ova prezentacija super za Indijce i turiste, ali mi nismo ni jedno ni drugo.

Ukrcavamo se opet u Miškovu karavanu i opet se sat vremena vozimo do radje nekog njegovog havera, gdje gubimo još sat-kao da se odmorima, a i usput da šta pazarimo...Nakon još sat vozanja po predgrađima, skontamo da će nam ovako propasti dan i oko 2 popodne, po najvećoj vrućini napuštamo ovaj bus. Hodamo pješke po suncu, nemilosrdno se cjenkajući sa rikšavalama, cijene su i po 10x veće od normalnih. Na kraju-uspijevamo-za 15-ak rupija idemo do Jami Masjida, to je najveća džamija u ovom dijelu Azije.

Džamija je izdignuta i do atrija se dolazi brojnim stepenicama. Jedan čovjek nam nudi neke bičeve za  500 rupija, ali mi ga ignorišemo. Ide za nama i stalno spušta cijenu.

Ulazak u ogroman atrij džamije je kao bijeg iz smrdljivog i vrućeg pakla delhijskih ulica. Na ulazu-kontrola. Mene u sariju puštaju s osmijehom, ali moj muž mora iznajmiti neku maramu da ogrne oko nogu, jer je u bermudama. Ulazimo unutra, sa desne strane je ogromna džamija u mogulskom stilu, sa tri graciozne kupole prepune golubova, ka o u Veneciji. Na sredini je fontana, a okolo trijem od crvenog kamena. Odmah primjećijemo razliku Islama kod nas i u Indiji-ovdje je sve nekako ležerno, ljudi opušteno lješkare po trijemovima, djeca se igraju oko fontane prskajući se vodom, a par anemičnih zapadnjaka u iznajmljenim soknicama skakuće okolo, jer je kamen užasno vruć. Mi smo svoja stopala već toliko spržili hodanjem po vrućem tlu, da nam je ovo uobičajena rutina. Dolazimo do onoga što smo mislili da je džamija i shvatamo da je prostor ispod kupola ustvari mihrab, dok je cijeli atrij namijenjen klanjanju i okupljanjima vijernika-mramorne ploče u podu su označene i ukrašene tako da svaka predstavlja jednu sedždu. Malo se osvježimo na fontani i po našem starom običaju-i mi se uklapamo u okoliš lješkarenjem na trijemu. U sklopu trijema ima kao i neki muzej Muhameda a.s. -gdje se čuvaju njegove lične stvari, rukopisi...a u Istanbulu smo u Top Kapi palači vidjeli i navodno komadić njegove brade i još ličnih stvari. Kod nas bi to bio neviđen širk, ali ovdje je sasvim normalno.

Izlazimo iz džamije, opet nas čeka onaj prodavač bičeva. Moj muž, željan da upotpuni svoj Indiana Jones imidž, upušta se u cjnekanje i sa 500 rupija, spušta cijenu na 150. Toliko je usavršio cjenkanje, da se danas uspješno cjenka i kod nas, po Jadranu, o tome još malo kasnije...

Hvatamo rikšu i vozimo se glavnom trgovačkom ulicom Chandni Chowk. To je pravi pakao na zemlji-istočnjački krš, gužva, buka, smrad, prebukirane ulice pune rikši, ljudi, životinja, prljave radnje sa strana u kojima se prodaje sve i svašta, hrana koje se priprema na sred ulice, sve masno...Iz rikši koje nam idu u susret-muškarci mi nešto neukusno dobacuju i unose se u lice, tako da stavljam sari preko lica-to me spašava tih neugodnosti.

Rikšavala nas vodi do jedne od glavnih ulica, da kupimo još poneki poklon-tu je tek totalna ludnica, štandovi sa kojih svi dobaciju, nekakav podzemni šoping centar...Jedina stvar koja mi se svidjela u tom dijelu Delhija je jedna radnja u kojoj se prdaju prekrsane svati pravljene od ručno presovanog papira. Tu kupujem jedna rokovnik, sa drvenim koricama-unutra je papir od bananinog lišća, sa željom da tu prepišem naše dnevnike sa fotografijama i ostalim uspomenama iz Indije.

Bježimo dalje rikšom, obilazimo India Gate, Gandijevu grobnicu i Humayunovo turbe, gdje se mom mužu ispunjava posljednja indijska želja-ugledao je čovjeka sa frulom i kobrama.  Čovjek im nešto svira, one se dižu iz korpe i iako nam nudi da ih uzmemo u ruke, uz objašnjenje da su im odstranjene otrovne kesice, kobrin pogled je tako hipnotišući, da su mi se noge odsjekle..

Sumrak je, ja sam iscrpljena, što od umora, što od višednevnog gladovanja, pa idemo opet do ISKCONA, da si kupim šta za jesti. Moj muž je nakon dvije sedmice prisilnog vegetarijanstva ugledao MC Donalds i kupio neku piletinu, ali mu je prisjela jer je prezačinjena za njegov ukus. Vozač rikše ima crvene zube od žvakanja betelovog lišća i kada vidi moju odjeću i tulasi-malu (ogrlicu od drveta Tulasi iz Vrindavana) odmah me moli da mu pričam o Bogu i o znanju šastra-svetih spisa. Sa velikim zadovoljstvom sluša i na kraju vožnje nam daje blagoslov  moleći se čitavom panteonu bogova koji krase njegovu rikšu-da kada se idući put sretnemo, mi dođemo u Indiju sa troje djece, a da prvo bude sin. Ja mu kažem da je Bog jedan i da šastre osuđuju obožavanje svega drugoga osim Njega, pa sve malo začinim stihovima na sanskritu, a on meni-Ju smart matađi, ju veri vajz matađi, ju nou šastra...

Umorni, iscrpljeni, prezasićeni-brzinski ulazimo u kompleks ISKCONA, koji je navečer stvarno lijep i pravi je kontrast ostatku Delhija, brzinski kupujem večeru i par samosa (pecivo punjeno povrćem) za sutra. Gledam ćutke po nogama mog muža velike ujede od komaraca (mene ne vole) i prisjećam se jutrošnjeg članka iz Indan Timesa u kojem se navodi da je u Delhiju u proteklih pad dana umrlo nekoliko ljudi od smrtonosnih ujeda komaraca.

Vozimo se satima kroz ulice pune ljudi koji se voze kućama poslije posla. Nemam zraka, mislila sam da neću ovo izdržati-neshvatljiva je vrućina, sparina i plus još smrad koji se ne može ni udahnuti.

Sretni stižemo do hotela, klima puše za odletjeti i stvara buku od koje ne mogu ni da se odmorim. Pakujemo se totalno stihijski i malo odmaramo, jer za par sati već moramo krenuti na aerodrom. Cijelu noć (ta tri sata što smo imali do polaska) nisam pošteno zaspala-što od komaraca, što od straha da ne prespavamo, što od snova u kojima se vozimo, vozimo i vozimo himalajskim cestama, a ljudi nam pokazuju odrone i traže donacije. Muž mi kaže da sam buncala na engleskom.

Stižemo na aerodrom, osjećam neko veliko olakšanje. 2 je ujutru i ljudi okolo spavaju po podu, čekajući svoj let. Trošimo zadnje rupije na omotavanje torbi najlonom-da nas ne bi pokrali. Na carini, čovjek se obradovao: Jao Bosna i Hercegovina, jao nikad nisma imao nikoga iz BiH, pa gdje ste bili u Indiji, pa je li vam se svidjelo...Recite mi, da li se rat završio? A mi sretni, što neko konačno zna odakle smo, odgovaramo da je rat završio prije 9 godina. Pita on nas-pa to što je Bosna ratovala protiv Hercegovine-kako to da ste opet jedna država...

E, stvarno...

Zaustavljaju me na kontroli stvari i traže da istresem ruksak. Službenik skonta da je problem u onom nesternom biču i visoko ga podiže, svi se službenici smiju perverznim zapadnjacima. Kontam, smijte se koliko hoćete -ja idem kući, muka mi je od Delhija. I tako polijećemo oko 4 ujutru...

Sutra posljednji post sa ovog putovanja-Istanbul i povratak u Sarajevo

 

Qiutab minar-najstarija džamija u Indiji Lotus temple ISKCON temple, Delhi Jami masjid, najeća džamija u ovom dijelu Azije Mihrab i atrij Jami Masjid džamije Mramorni pod za klanjanje loša slika-Chandni chowk-glavna trgovačka ulica u Delhiju Malo savremene aditekture, Mario Botta India gate, spomenik poginulima u prvom svjetskom ratu Kobre
DRAGI B(l)ože...
<< 08/2007 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

REVIDIRANI LINKOVI
CRTICE IZ MOG SVIJETA
Najdraži mi post ikada-virtualna hodočašća
Drugi najdraži post: Nauka o vjerovanju-vjerovanje u nauku
1. Šta je Hare Krišna
2. Šta je Hare Krišna
4. Karma i reinkarnacija
3. Nauka o duši
Zivot kao hodocasce, pisanje kao lijek
Kroz srce, drugi dio
Kroz srce
Draga moja Sevya
Zebra na Brionima
Teška si tuđino
Sretni post
Reality distinguished from illusion
Kapi vode na lotosovom listu
Gdje je svaki korak ples, a svaka riječ pjesma
Vaišnavska sahrana
Sjećanje
Opasna sekta
Na dan kad je otišla
Sevya dasi
Jednoća Stvoritelja
Karma/reinkarnacija

ŽENA, MAJKA, DOMAĆICA
FAQ za domaćice
revati na tržištu rada
Novi posao
Prva skulptura
Dan žena
Čuda su moguća (haiku)
Žena heroj
AFŽ, al’ antifeministički
Profesionalno “samoubistvo”
Majakovski na team buildingu
Njezino veličanstvo MAJKA (na brdovitom Balkanu)
Oglas za posao

FILOZOFIRAM
Filozofski osvrti na trudnoću
Ne odustajem
Razgovori koji donose sreću
Jednostavna matematika
Ravnoća do mora
Kritika ekološki neosviještenog uma
Kali yuga-doba svađe i licemjerja

INSPIRATIVNO…

Here comes the sun
Ponocna ilahija
Rabijina molitva
Poniznost
Život-nekad siv, nekad žut
Dr. Nakaš

INDIJA I HIMALAYA

1. Moja Indija
2. Indija u mom srcu
3. Zemljo Indijo!
4. City of Taj
5. Majmunska posla i zacarani bazar
6. Back to reality
7. Podnozje Himalaya
8. Majka Ganga
9. Avanture po potkrovlju svijeta (tavan pun misterioznih kovcega)
10. Indiana Jones
11. Krug se zatvara
12. Dzungla na asfaltu
13. U Stambolu, na Bosforu
14. Indija FAQ
15. Jos par slika











MOJI FAVORITI
kamilica
Gracias a la Vida
Princ of Perversia
zdravi i lijepi
Hemija života
Raznosiš mi blato po kući
Priče o umoru
Oko moje glave.
Osećanja. O. Sećanja.
U urbanoj sahari života
Recenzija zivota
* THE ANATOMY OF ROCK*
Laprdam_sta_stignem
Nikad ne reci dvaput
MOJA BOGDA SNA
Bosanski život
u Haosu je Red..
Djevojka u mojim ustima
Public Relations (Паблик рилејшнc�)
Strangers In The Night
dnevnik jedne kurtizane
Aime Sati
Budan u snovima vs. sanjar na javi
...titles are overrated...
shizika
TA-HA
Ishranom do zdravlja
Silent
Mala Tajna - Veliko Blago
uposlenica
hendikepiranidjecak
Dnevnik posebnih
LJEPOTA DUSE
... by Tratinčica
Krilo od mušice
That's life!
Duh Koji Hoda
Magnolija
Trudimo se za naše sunašce...
Organic Life
PSIHOTERAPIJA
ja, žena i majka i supruga
Babba
__malo drugačija mama!__
Administratorov blog
Dunyaluk
nova Ja
luda trka za srecom
Da vidimo šta danas ima u cekeru
Crtice
više...

BROJAČ POSJETA
325650

Powered by Blogger.ba