DRAGI B(l)ože...

Diary of a Hare Krishna housewife :)

24.08.2007.

Indiana Jones

30.03. 04. Yoshimath-Auli 3000m (iz dnevnika mog muža)

Dobro smo se naspavali i krećemo uspinjačom na Auli. Vožnja traje oko 15 minuta, prolazimo skijalište i stižemo do zadnje stanice žičare. Pogled je predivan. Vrhovi se nižu jedan za drugim, ali Nanda Devi je ipak najljepši. Hvala Bogu što mi je dozvolio da vidim i osjetim sve ovo. Svi napori koje smo prošli, nestaju kada pogledamo ko sebe. Tolika čistoća i mir. Smetaju mi malo ostali ljudi okolo, ali uskoro upoznajem jednog šerpasa i s njim krećem na uspon do vrha Aulija (3500m). Mž ostaje sa nekim Indijcima iz Calcutte, koji su doputovali autobusom samo da bi vidjeli snijeg.

Dok se uspinjemo, duša mi je u grlu, nemam kondicijie i jedva se penjem uz prvu padinu. Dolazimo do šume i tu malo odmaramo. kako je ovdje lijepo.Takva tišina, mir i ljepota. Nikad nisam bio u ljepšoj šumi. Igra svejtla i sjenki između zlatnih hrastova, karakterističnih za ovaj dio Himlaya, zvuk ptica koje jedine narušavaju potpunu tišinu. Čujem samo otkucaje svog srca. Nisam osjetio ovakav mir nikad u životu. Šerpas je jako diskretan i ni jednim svojim pokretom ne narušava moje uživanje u tišini.

U sred šume nailazimo na mali hram prepun crvenih zastavica, koje su tu kao simbol lokalnih stanovnika. tu su i mnogobrojna zvona na ulazu u hram. Nastavljamo dalje i prolazimo veliki proplanak i kamp himalajske pogranične policije. Uspon je sve teži i već par puta mi dolazi da odustanem. Skupljam snagu i tvrdoglavo idem dalje. Šerpas sve ovo savladava bez vidljivog napora. Smeta mi ova visina, pulsira mi u grlu inemam zraka, Sve je to, znam, nenaviklost na visinu. Izlazimo iz šume i pejsaž se mijenja:sve je golo, tu i tamo po neki cvijet. Tu je već i linija snijega, koji žvačemo da se osvježimo. Nevjerovatan ukus snijega-kao neki slatkiš.

Padina je sve strmija i vjetar se pojačava. ne želim gledati vrhove okolo dok se ne popnem na vrh. Još malo i stigli smo. Osjećaj je neopisiv-kao da stojim u moru planina, jer 360 stepeni oko mene su samo snježni vrhovi. Nilkanth izgleda opasno, Nanda Devi-kraljica Himalaya-neosvojivo, svi drugi božanstveno. Čuje se samo zvuk vjetra. Nebo je kristalno čisto i pravim foto-uspomenu na ove veličanstvne trenutke. Ne bih uopšte išao odavde, tužan sam i na samu pomisao da moram sići dole. zamišljam samo kako se osjećaju oni koji zasjednu na krov svijeta-Everest ili na ostale velike vrhove.

Ne znam šta me to toliko privlači ovim vrhovima, kojima se divim i gledam ih sa strahopoštovanjem. Tek ovdje uviđam kako smo mi mali i beznačajni. Osjećam nekako da sam najbliži Bogu u ovim trenucima. Možda se varam, ili to samo umišljam, ali ono što sigurno znam je da se tada osjećam najsretnijim, da se uvijek sjetim Njega i da mi je uvijek toplo oko srca u ovakvim trenucima.

Nevoljko krećemo nazad. Mž se sigurno već brine. Na zadnjoj stanici uspinjače ostajemo do predveče. Pišemo dnevnik, uživamo u tišini, gledamo vrhove oko nas. Poslije se upoznajemo s jednim bračnim parom iz Calcutte (oni kaži Kolkata)-došli su ovdje na svadbeno putvanje. Žena samo šuti, on priča.

Opraštamo se od vrhova Himalayaa sa izuzetnim strahopoštovanjem. tek kad čovjek ovako nešto doživi shvati gdje mu je mjesto u univerzumu. Počinjemo polako biti svjesni avanture u koju smo se upustili.

Navečer tražimo Nršinga mandir . tu se nalazi poznato božanstvo Nršingha (Narasimha-inkarnacija Višnua), kojem se jedna ruka stanjuje i legenda kaže da kada ruka pukne, spojiće se Planine Jaya i Vijaya i zatvoriti put prema Bhadrinathu. Inače Bhadrinath (44km odavde)i selo Mana (56) su posljednja naselja do granice s Tibetom i ovo je jedan od predjela iz filma 7 godina na Tibetu.

Dugo hodamo kroz kasabu, pitamo ljude "Nršingha mandir?", a oni nam pokazuju rukom sve dalje i dalje. U neznanju dolazimo do hrama božice Kali. Joj evo i sada se ježim dok ovo pišem-kako je to bilo jezivo iskustvo. Toliko mistike, mračnjaštva-i sve to u sumrak. Uh. Oko hrama je jako prljavo (svi ostali hramovi koje smo obišli su jako čisti). Gori neka vatra za prinošenje žrtava (obožavaoci Kali i Durge nude meso životinja boginji i slične artikle, op.a). Unutra nema nikoga, samo crna Kali sa više ruku, opor miris. Nisam se čak usudio ni slikati. Odlazimo glavom bez obzira s tog mjesta. Na odlasku prolazimo kraj jednog drveta ispod kojeg živi neki sadhu i pitamo ga da le je ovo gdje smo bili Nršingha mandir. On pokazuje-no,no, tamo Devi mandir, a preko puta naš mandir...Uh ,tek tada skontamo gdje smo zapravo bili. Ulazimo u Nršingha mandir, kako je ovdje sve drugačije. Iako smo željeli da je vidimo, rukak oja se stanjue može se vidjeti samo oko 6:30 ujutru,a mi ćemo tada ABd već biti na putu nazad. Kažu da je zglob tanji od dlake.

Uz svu svoju nedostupnost i nedodirljivost, Himalayi imaju i onu religioznu mističnost. Desetine bogova i boginja, koje ljudi ovdje obožavaju-sve je to nekako tamno, čutljivo, misteriozno. Čovjek ne može a da se ne upita gdje prestaje materijalni, a počinje duhovni svijet koji nas okružuje. Poprilično smo isprepadani ovi posljednjim nugodnim doživljajem i želimo što prije da se spoustimo nazad do Haridwara. Nema šale sa Himalayama. Ovo je definitivno područje gdje ama baš ništa ne ovisi o čovjeku. Priroda i religija koje se isprepliću, čine jako opasnu kombinaciju.

Evo, sada je 22 sata i ja završavam pisanje dnevnika sa Himalaya. Ujutru polazimo oko 6 za Haridwar , nadamo se bezbjednoj vožnji i željeli bismo stići na Ganga puju u Harodwaru, da još i to doživimo prije odlaska.

 

 Iz mog dnevnika:

Put do Nršingha Mandira je prilično dug i ide niz stotine stepenica. Konačno ga pronalazimo. Na tri kuće vidimo crvene zastave,ali samo jedna kuća ima kupolu karakterističnu za hramove-tako da radimo parikram oko te kuće. Sumrak je i sve je zastrašujuće. Nikoga nema, a sa jedne strane pronalazimo i žar žrtvene varte. Unutra neme nikoga, čak ni svećenika, samo četvororuko božanstvo ubilačkog pogleda. Muž me pita da slika, a meni kroz glavu prolazi slika uništenog aparata, pa ga molim da to ne radi. Prolazi mi i misao da su pred nama još dvije 12-satne dionice horor puta i dva  aviona do kuće. Božanstvo je užasno strašno, kao i hram i cijela atmosfera, tako da žurno odlazimo. Sadhu, koji živi ispod drveta pred hramom nam jedva nekako objasni da smo posjetili hram Devi (Durge ili Kali), da da je Nršingha dole niže. Tek me tada prolazi jeza, ali žurimo da što prije stignemo. Dole je već druga atmosfera, nekoliko ljudi nas sa zadovoljstvom prihvata na večernje molitve uz zvonjavu zvona. I ja se molim, ali sada sa još većim žarom, jer i dok ovo pišem pamtim ubilački pogled božanstva.

Kada se molitva završava, ćaskamo sa ovim toplim i ugodnim ljudima, njih zanima otkud mi u ova doba u ovom hramu, pa im prepričavamo naše putešestvije. Pozivaju nas da dođemo ujutru da vidimo ruku koju smo željeli, ali mi odlazimo oko 6. Pitam ih da mi barem prepričaju kako to izgleda-uglavnom ruka visi na kamenom končiću, tanjem od dlake. Pitam ih šta misle kad će pukknuti, sa punom vjerom kažu da to može biti sutra ili za milion godina, uz obavezno Bhagavan. I dalje insistiraju da dođemo ujutru,a li  ih zadovoljavam izjavom da smo kroz njihove riječi sve to već vidjeli. Vode nas u neke male prostorije za svećenike i tamo pobožno uzimamo piće i hranu, sve što su nam dali, najviše iz nekog praznovjerja-spucala nas je nostalgija i želimo se sigurno vratiti kući.

Žurimo, tačnije trčimo, kroz mračne i prazne ulice, kući, ima sigurno kilometar i po do hotela. MM se sav ježi, ja se preznojavam. Himalayi su puni misterija i dimenzija koje ne poznajemo. Ostaje samo utjeha, da pošto ja obožavam Krišnu-monoteističkog Boga (kojeg u drugim religijama zovu Allah, Jehova, Jahve...)koji je uzrok svih uzroka, gospodara svih živih bića i univerzuma, da će sve što nam se desi biti pod Njegovom kontrolom i zaštitom.

MM kaže da se osjeća kao Indiana Jones, prisjeća se nekog filma o Indiani iz Indije i po povratku u hotel vadimo sve sitne điđe iz Vrindavana, sa željom da se okružimo nečim pitomim, nježnim, blagim, dok tonemo u san u hotelu bez struje, okruženom strmim vrhovima i misterijama.

(Sve ovo je doslovno prekucano iz naših dnevnika-bez izmjena. Sve slike su autentične i mahom ih je slikao moj muž, upload oko 13 h!)

U nastavku-povratak u Haridwar, Ganga puja, Delhi i povratak kući

 

 

 

Pot prema Badrinathu (44km i 1000 m nadmorske visine za savladati) Žičara na Auliju Pogled na Nandu devi-kraljicu Himalaya Uspon kroz šumu Šumski hram Proplanak Neopisiv osjećaj Neelkanth Vrhovi Konj i Slon, kako ih zove lokalno stanovništvo Slobodno kombiniranje boja mlade BH dizajnerice
DRAGI B(l)ože...
<< 08/2007 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

REVIDIRANI LINKOVI
CRTICE IZ MOG SVIJETA
Najdraži mi post ikada-virtualna hodočašća
Drugi najdraži post: Nauka o vjerovanju-vjerovanje u nauku
1. Šta je Hare Krišna
2. Šta je Hare Krišna
4. Karma i reinkarnacija
3. Nauka o duši
Zivot kao hodocasce, pisanje kao lijek
Kroz srce, drugi dio
Kroz srce
Draga moja Sevya
Zebra na Brionima
Teška si tuđino
Sretni post
Reality distinguished from illusion
Kapi vode na lotosovom listu
Gdje je svaki korak ples, a svaka riječ pjesma
Vaišnavska sahrana
Sjećanje
Opasna sekta
Na dan kad je otišla
Sevya dasi
Jednoća Stvoritelja
Karma/reinkarnacija

ŽENA, MAJKA, DOMAĆICA
FAQ za domaćice
revati na tržištu rada
Novi posao
Prva skulptura
Dan žena
Čuda su moguća (haiku)
Žena heroj
AFŽ, al’ antifeministički
Profesionalno “samoubistvo”
Majakovski na team buildingu
Njezino veličanstvo MAJKA (na brdovitom Balkanu)
Oglas za posao

FILOZOFIRAM
Filozofski osvrti na trudnoću
Ne odustajem
Razgovori koji donose sreću
Jednostavna matematika
Ravnoća do mora
Kritika ekološki neosviještenog uma
Kali yuga-doba svađe i licemjerja

INSPIRATIVNO…

Here comes the sun
Ponocna ilahija
Rabijina molitva
Poniznost
Život-nekad siv, nekad žut
Dr. Nakaš

INDIJA I HIMALAYA

1. Moja Indija
2. Indija u mom srcu
3. Zemljo Indijo!
4. City of Taj
5. Majmunska posla i zacarani bazar
6. Back to reality
7. Podnozje Himalaya
8. Majka Ganga
9. Avanture po potkrovlju svijeta (tavan pun misterioznih kovcega)
10. Indiana Jones
11. Krug se zatvara
12. Dzungla na asfaltu
13. U Stambolu, na Bosforu
14. Indija FAQ
15. Jos par slika











MOJI FAVORITI
Strangers In The Night
Osećanja. O. Sećanja.
Raznosiš mi blato po kući
Laprdam_sta_stignem
Hemija života
dnevnik jedne kurtizane
Princ of Perversia
Dead Poets Society
kamilica
Gracias a la Vida
uposlenica
...titles are overrated...
Priče o umoru
Recenzija zivota
u Haosu je Red..
U urbanoj sahari života
shizika
TA-HA
Ishranom do zdravlja
Djevojka u mojim ustima
Nikad ne reci dvaput
Silent
Mala Tajna - Veliko Blago
Budan u snovima vs. sanjar na javi
hendikepiranidjecak
Aime Sati
Dnevnik posebnih
LJEPOTA DUSE
MOJA BOGDA SNA
... by Tratinčica
Krilo od mušice
Bosanski život
That's life!
Public Relations (Паблик рилејшнc�)
Duh Koji Hoda
Magnolija
Trudimo se za naše sunašce...
Organic Life
PSIHOTERAPIJA
ja, žena i majka i supruga
Babba
zdravi i lijepi
Reliquiae Reliquiarum
__malo drugačija mama!__
Administratorov blog
Dunyaluk
nova Ja
luda trka za srecom
Da vidimo šta danas ima u cekeru
Crtice
više...

BROJAČ POSJETA
309015

Powered by Blogger.ba