DRAGI B(l)ože...

Diary of a Hare Krishna housewife :)

21.08.2007.

Podnožje Himalaya

Mene Himalayi nikada nisu privlačili, to je bila želja mog muža, njemu je bilo nezamislivo biti 300 km od podnožja Himalaya, a ne otići tamo.

On je kao i ja odrastao u komunističko-ateističkoj porodici. Nije religiozan u nekom konvencionalnom smislu, vjeruje da postoji Bog, ali ne želi biti dio bilo kakve institucije, niti se želi moliti na stranim jezicima, niti želi išta što smatra da je čovjek zatrovao. Uglavnom je posvećen svom poslu i nema nikakvu duhovnu praksu. Himalayi su ga oduvijek strašno privlačili, a i ja sam ih u njega zavoljela. Veliki je obožavatelj filma 7 godina na Tibetu i često kaže da ne zna objasniti šta ga to vuče tamo. Uz sve uspone i padove našeg bračnog života, imamo veliko razumijevanje i poštovanje za duhovnim čežnjama onog drugog i to je nešto sveto među nama, u šta nikad ne diramo i o čemu često (ako se ne onesvijestimo od umora) razgovaramo do kasno u noć.

Inspiriran knjigom "Put velikog rastanka" koja se bavi hodočašćem u Himalaye, do svetog mjesta Badrinath i izvora Gange i Yamune, utvrdio je rutu kojom ćemo se kretati i preko interneta se povezao sa jednim Sikhom, po imenu Kamal Singh iz firme Skylark Adventures, koja se pored organiziranja hodočašća, bavi i organiziranjem raftinga niz Gangu, kroz nacionalni park snježnog leoparda.

Tako smo krenuli iz Vrindavana, preko užasnih predgrađa Delhija, i polako smo napustili državu Uttar Pradesh.

Ovo je iz dnevnika mog muža:

..."Inače, cijelo dosadašnje putovanje je velika škola. Dešava se dosta stvari koje imaju višestruka značenja, tako je to u Indiji. Trebaće mi dosta vremena da analiziram sve te susrete, od kojih smo odboje već polako umorni. Jedva čekamo sutra i polazak za Himalaye. Želimo malo mira i kontakta s prirodom, da u tišini razmislimo  o svemu. Ovdje završavam priču o Vrindavanu, čudesnom svijetu s druge planete, mjestu gdje vrijeme stoji i u koje kad uđeš definitivno više ne odlaziš isti.

28.03. 04. Yoshimath-Rishikesh

Prvo da kažem da nisam jučer pisao dnevnik iz razloga koje ću kasnije objasniti.

Trenutno pišem ove retke iz Joshimatha u "hotelu" Dronagiri u srcu Himalaya. Pišem pod svjetlošću svijeće jer je nestalo struje, što se ovdje dešava svakih 5 minuta. Dok ovo pišem čekam večeru koju sam naručio i pojma nemam kako će izgledati. Evo, došla je struja, što se da vidjeti po rukopisu. Stigli smo konačno na naše odredište-Joshimath, posljednju tačku na Himalayama do koje se može doprijeti u ovo doba godine. Sutra se spremamo na uspon na vrh Auli (3000 metara nadmorske visine).

A sada nešto o jučerašnjem danu, koji je bio najburniji otkako smo došli u Indiju.

Sjedamo u auto koje će nas odbaciti do Rishikesha i itamo koliko traje vožnja. Vlasnika uta kaže oko 6 sati. Krećemo u 9, a stižemo oko 18, toliko o tih 6 sati.

Vozač mora da je poklonik M. Schumachera, te mu u sebi dajem nadimak Schumi. NE smijem mu to reći, možda zna ko je to, pa će mu biti drago i voziće još luđe. Ljudi moji, to je bilo 9 sati horora kakav još nisam doživio. Od prve krivine shvatio sam da će još puno dlaka na mojoj glavi promijeniti boju. NA dvosmijernoj cesti, na kojoj voze kamioni, autobusi od prije 50 godina, moderni auti i oldtajmeri, rikše motorne, velike i male, bicikl rikše i bicikli, konjske i volovske zaprege, kamile, krave, koze, magarci, majmuni i šta sve ne. Čovjek vozi slalom i sa 100km/h silazi na 0 km/h u 5 sekundi, ulazi u makaze 500 puta...MŽ zaspala ko top, a ja kočim nogama, čini mi se propašću kroz pod auta. Strašno je vruće, a na cesti u pored ceste nalazi se, čini mi se, pola Indije.

Cijele bi se pjesme i romani mogli napisati o atmosferi koja vlada. Prolazimo Delhi i ulazimo u pokrajinu sa pretežno muslimanskim življem, ovdje je još življe. A onda, MŽ se ostvaruje, poslije Vrindavana, druga velika Indijska želja-ugledali smo 2 slona na cesti. Bog ti jadan, koliki su izbliza.

(U Indiji se slonovi smatraju ravnopravnim učesnicima u saobraćaju, čak imaju i putokazi za njih op.a. Vlasnici slona često spavaju gore u korpi jer oni sami znaju put. Muž me budi i oduševljeni istrčavamo iz auta, zaustavljamo ih i za 50 rupija nam nude da se popnemo. Penjem se gore,ali kako sam nespretna, čovjek odozgo mi pruža ruku da mi pomogne. Okolo se okupilo cijelo selo, da vidi ludu bjelkinju u sariju, kako se penje na slona i kada uhvatim njegovu ruku, svi uglas viču HARAM, HARAM-jer se žene i muškarci ne smiju dodirivati. Za običan dodir ruke, muškarac odmah treba oženiti tu ženu koju dotakne.)

Mijenjam film u aparatu, te se i ja penjem na slona. Čučne na zemlju, rep savija tako da mogu da stanem nogom, pridržim se za konopac-i na slonu sam u nekoj vrsti velikog sedla-korpe.Slono je tako dobar, koža mu je strašno tvrda, a malo dlaka na glavi su oštre kao bodlje. Na ušima ima dosta rana od udaraca štapom. Žena me slika dok jašem dva kruga na slonu, neopisiv osjećaj.

Nastavljamo horor putovanje i smijemo se od muke.

(Ja sam se najviše smijala u jednom usputnom kafiću, slušajući MM-a kako na totalno indijskom engleskom priča sa ljudima:Van prabuđi bilt haus for pilgrims i usput gestikulira poput njih. Inače,  u Indiji je da pokazuje sa mahanjem glave lijevo-deno, a ne sa gore dole, suprotno od nas, palac gore znači što kod nas srednji prst itd.)

 Predvečer stižemo u Haridwar. Kaže MŽ-fina neka čaršija.

(Haridwar (vrata prema Hariju-Bogu, je milionski grad u podnožju Himalaya, na mjestu gdje Ganga silazi u dolinu).

Nisam očekivao da je ovako veliki grad, ispresjecan savremenim kanalima  i branama, koji za vrijeme kišnog perioda prihvataju i usmjeravaju ogromnu vodenu masu Gange, koja see u dolinu sjuri s Hmalaya. Mi smo došli u vrijeme Himalyskog ljeta, tako da voda i nije prevelika, a samo prije dvije sedmice je bila poplava.

Na brdima s strane puta, gledamo kako svijetle hramovi, do kojih se može doći samo uspinjačom i ogromnu statuu Šive (preko 20 m) koja se uzdiže iznad grada. Nastavljamo putovanje kroz džunglu, prema Rishikeshu. Usput srećemo kolonije langur i rezus majmuna, jedan se čak zalijeće na auto. Oko 18h stižemo  u naš hotel Great Ganga, sa prelijepim pogledom na dolinu. Uzimamo sobu, koja je sva u mramoru, sa TV-om, po boljim europskim standardima i jako smo iznenađeni. Tu nastaje moja sada već poznata rečenica:Iz prašine Vrindavana u mramor Rišikeša.

Šetamo po gradu, pazarimo sitnice po čaršiji uz stalne poglede stanovnika. Ovdje su ljudi drugačiji nego u Vrindavanu. Nema toliko prosjaka, ali više zure u nas. Brzo tonemo u san.

Ujutru u 5 nas budi buka zvona iz hrama pod prozorom. Krećemo u pravu avanturu Himalaya. Prvo prolazimo kroz džunglu-nacionalni prak snježnog leoparda. Priroda je prekrasna, Ganga huči praveći vodopade i brzake, čas je mirna i zelena. Na brojnim mjestima uz Gangu su plaže od srebrnog pijeska, mali šatori poredani u krug kao utočište kamperima i poklonicima raftinga. Prekrasno.

(I prekrasno se probuditi oči u oči sa snježnim leopardom)

Upinjemo se konstantno, a jedine životinje koje srećemo su kolonije majmuna koje nas začuđeno gledaju. PEjsaž oduzima dah i stalno jedno drugom govorilo-vidi ovo, vidi ono. NAilazimo na mali Šivin hram uz cestu sa velikom skulpturom Šive. Dok izlazim da slikam, postajem svjestan božanske tišine koji prekida samo pjev ptica. Uz put srećemo starog sadhua-šivaistu, sa ogromnim pitonom oko vrata. Ne propuštam priliku i slikam se s njim. Zmija je tako mekana i ima zanimljivu kožu. Sadhu pušt zmiju da ga ujede da bi nam pokazao da nije otrovna i da bi nas ubijedio da je i mi stavimo oko vrata. Nevjerovatno.

Toliko za danas.

Karakterističan indijski kamion Na slonu Na ulazu u Haridwar Naš hotel Great Ganga u Rishikeshu soba u hotelu Most preko Gange Jutarnja izmaglica u NP snježnog leoparda Shiva temple Cesta kojom idemo Sadhu sa zmijom oko vrata
DRAGI B(l)ože...
<< 08/2007 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

REVIDIRANI LINKOVI
CRTICE IZ MOG SVIJETA
Najdraži mi post ikada-virtualna hodočašća
Drugi najdraži post: Nauka o vjerovanju-vjerovanje u nauku
1. Šta je Hare Krišna
2. Šta je Hare Krišna
4. Karma i reinkarnacija
3. Nauka o duši
Zivot kao hodocasce, pisanje kao lijek
Kroz srce, drugi dio
Kroz srce
Draga moja Sevya
Zebra na Brionima
Teška si tuđino
Sretni post
Reality distinguished from illusion
Kapi vode na lotosovom listu
Gdje je svaki korak ples, a svaka riječ pjesma
Vaišnavska sahrana
Sjećanje
Opasna sekta
Na dan kad je otišla
Sevya dasi
Jednoća Stvoritelja
Karma/reinkarnacija

ŽENA, MAJKA, DOMAĆICA
FAQ za domaćice
revati na tržištu rada
Novi posao
Prva skulptura
Dan žena
Čuda su moguća (haiku)
Žena heroj
AFŽ, al’ antifeministički
Profesionalno “samoubistvo”
Majakovski na team buildingu
Njezino veličanstvo MAJKA (na brdovitom Balkanu)
Oglas za posao

FILOZOFIRAM
Filozofski osvrti na trudnoću
Ne odustajem
Razgovori koji donose sreću
Jednostavna matematika
Ravnoća do mora
Kritika ekološki neosviještenog uma
Kali yuga-doba svađe i licemjerja

INSPIRATIVNO…

Here comes the sun
Ponocna ilahija
Rabijina molitva
Poniznost
Život-nekad siv, nekad žut
Dr. Nakaš

INDIJA I HIMALAYA

1. Moja Indija
2. Indija u mom srcu
3. Zemljo Indijo!
4. City of Taj
5. Majmunska posla i zacarani bazar
6. Back to reality
7. Podnozje Himalaya
8. Majka Ganga
9. Avanture po potkrovlju svijeta (tavan pun misterioznih kovcega)
10. Indiana Jones
11. Krug se zatvara
12. Dzungla na asfaltu
13. U Stambolu, na Bosforu
14. Indija FAQ
15. Jos par slika











MOJI FAVORITI
kamilica
Gracias a la Vida
Princ of Perversia
zdravi i lijepi
Hemija života
Raznosiš mi blato po kući
Priče o umoru
Oko moje glave.
Osećanja. O. Sećanja.
U urbanoj sahari života
Recenzija zivota
* THE ANATOMY OF ROCK*
Laprdam_sta_stignem
Nikad ne reci dvaput
MOJA BOGDA SNA
Bosanski život
u Haosu je Red..
Djevojka u mojim ustima
Public Relations (Паблик рилејшнc�)
Strangers In The Night
dnevnik jedne kurtizane
Aime Sati
Budan u snovima vs. sanjar na javi
...titles are overrated...
shizika
TA-HA
Ishranom do zdravlja
Silent
Mala Tajna - Veliko Blago
uposlenica
hendikepiranidjecak
Dnevnik posebnih
LJEPOTA DUSE
... by Tratinčica
Krilo od mušice
That's life!
Duh Koji Hoda
Magnolija
Trudimo se za naše sunašce...
Organic Life
PSIHOTERAPIJA
ja, žena i majka i supruga
Babba
__malo drugačija mama!__
Administratorov blog
Dunyaluk
nova Ja
luda trka za srecom
Da vidimo šta danas ima u cekeru
Crtice
više...

BROJAČ POSJETA
325650

Powered by Blogger.ba