DRAGI B(l)ože...

Diary of a Hare Krishna housewife :)

20.08.2007.

Back to reality

Prije nego što započnem ovaj post, htjela bih samo dodati da se u Indiji mogu posjetiti i neka puno reprezentativnija mjesta, npr. setovi Boliwooda, golf tereni, savremeni shopping centri, moguće je sresti bogataše, intelektualce i ostalo, putovati luksuznim vozovima i odsjedati u skupim hotelima, ali nas to nije zanimalo.

Mjesta koja smo mi posjetili moguće je doživjeti na dva načina:

1. Gledati prljavštinu, glad, bolest, otvorenu kanalizaciju, svinje koje jedu govna, krezube prosjake i povraćati na svakom trećem koraku od smrada

(Kod nas se isto umire, ali u sterilnim bolnicama, penzioneri sastavljaju kraj s krajem, boje kosu i nose proteze, bogalji su sakriveni po institucijama, prosjake sklanjaju s Ferhadije, svinje se hrane otpadom iz mesne industrije i hormonima , te pakuju u celofane Lijanovića i unosno prodaju, govna teku u cijevima ispod ulica i izlijevaju se u rijeke, smetljišta zagađuju prirodu daleko od očiju javnosti-tako da i kod nas postoje te bijede (naravno, daleko manje), samo su dobro ušminkane).

2. Vidjeti sve to, ali vidjeti i ono što je pravo bogatstvo Indije-ljudi i bogata  tradicija i ono što je očima nevidljivo.

 Posljednji dana našeg boravka u Vrindavanu odlučili smo da "ne idemo nikud i ne radimo ništa", već da pustimo da nas taj dan odnese kud god hoće. Prijepodne smo se spakovali, odmarali i išli srediti  prevoz do Himalaya.

Iako je pravo putovanje Indijom ono u njihovim prenatrpanim vozovima punim kriminala, koji stalno iskaču iz tračnica i padaju u provalije,  mi smo ipak u žurbi i odlučujemo se da iznajmimo jeep i vozača. Nakon par sati pregovaranja sa lokalnim prevoznicima, sjedenja u njihovim shopovima i upoznavanja, cjenkanja i pogađanja-odlučili smo se za džip Tata Sumo (Tata je Indijski proizvođač automobila). Dvodnevni put do našeg konačnog odredišta, 2 dana boravka tamo i put nazad, s vozačem, koštali su nas oko 150 KM!

Poslije ručka nismo radili ništa, nego smo satima sjedili na stepenicama hrama, slušajući iza zida pjesmu starog sadhua, šuteći, dišući i sabirajući utiske.

Predvečer smo opet otišli na Yamunu, ja sam imala želju da se tamo okupam. To se pokazalo kao pogrešan potez, iz više razloga. Prvo-svi se kupaju odjeveni-muškarci sa krpom oko struka, a žene sa podsuknjom i majicom koja se nosi ispod sarija. Joj, koja je to muka-ući u vodu u odjeći, malo se bućnuti, razmišljajući usput o svim živim bićima koja obitavaju u mulju u koji mi noge propadaju i onda izaći i na sebe obući suhu odjeću bez da se vidi i dio tijela, a čamac se ljulja. Dok ja stojim u vodi, vozač čamca tuši mog muža o svjetskoj politici, Bushu, traži da mu objasni gdje je Bosna i kako je nastala...

Željela sam se tu malo moliti, ali  na pamet mi pada samo jedno:trnad api-sunicena...poznati stih koji kaže: Osoba treba biti (Bože daj mi da budem) tolerantnija od drveta, poniznija od slamke na ulici, spremna svim živim bićima odati poštovanje, ne očekujući poštovanje za sebe, kako bih uvijek mogla pjevati sveta imena Gospodina...

Izgleda da mi je molitva uslišena, jer toleriram sve i svašta, ponižavaju me na svakom koraku, samo sam pjevanje Svetih imena zamijenila pjesmom o mami Kukunki i njenome Juju...

Penjem se nazad na čamac, muž koluta očima na našeg suputnika i čudi se kako sam ovdje uspjela nabaciti par kila, ja sam frustrirana presvlačenjem, i dok se u takvom raspoloženju vozimo nazad, na drugu stranu rijeke, čovjek nešto usplahireno vrišti na hindiju, pokazuje na vodu-ugledamo zmiju kako pliva po vodi. Jedva nekako on skonta da se na engleskom zmija zove Mamba! Majko mila, gdje sam se kupala, i živa ostala!

Dok se vozimo nazad, gledamo ljude na obali, koja se zove Keshi-ghat, kako se mole, puštaju male čamce od bananinog lišća ispunjene cvijećem, sa svjećicama od masla, niz rijeku. Poželimo se i mi pridružiti toj ceremoniji i vozač nam kupuje mirisne štapiće, čamce, šibice i vijenac cvijeća da ga zajedno bacimo u vodu. Dok ga držimo i spremamo se na jedan, dva-tri da ga bacimo, istovremeno, telepatski, po prvi put poželimo da imamo dijete, gledamo se u oči i znamo šta ovaj drugi želi i misli. Bacamo vijenac i začujemo opet neko vrištanje i galamu. Okrenemo se i vidimo da nam se majmun prišuljao s leđa, otvorio moju torbu, urkao moju brojanicu o drveta Tulasi (japu). Gledamo ga u šoku kako se penje na vrh hrama, grize platnenu vrećicu i zrna. Dok ja neutješno plačem, jedan mladić donosi kekse, penje se na obližnje drvo i mami majmuna, drugi se penje na krov hrama i kad majmun ode za keksom, spretno se vraća dole. Naravno, obojica traže bakšiš za to, djeca se kao majmuni otimaju za ostatke keksa...

Sjedamo u rikšu, pada mrak, diže se prašina, vozimo se, iscrpljeni i prezasićeni, prazni. Razmišljam o tome kako je majmun ukrao moju japu, baš u trenutku kada smo poželjeli dijete, a ja se inače nikada ne molim Bogu za neke lične  dobrobiti, kao što su zdravlje, novac, ljubav i ostalo. Bilo kako bilo, danas sam sigurna, da je naš mali Šišmi-Gišmi, ušao u naša srca tog dana, na prašnjavoj cesti i da je samo čekao pravi trenutak kada će se pojaviti.

U tom trenutku, čini mi se da je vrijeme da idemo iz Vrindavana, iako sam par sati ranije mislila da će me morati na silu otjerati. Umorna sam od ljudi, od buke, od doživljaja...i priželjkujem mir i tišinu Himalayskih bespuća.

Proveli smo večer u kući, u razgovoru sa porodicom domaćina.

Ujutru doručkujemo voće (nevjerovatno sladak mango) iz tanjirića od bananinog lišća. Dok sjedimo na stepenicama hrama, prilazi nam jedna sredovječni Indijac i započinje razgovor. Pita nas o nama, pita moga muža kako se zova, kaže-ti si Musliman-možeš li imati više žena, da li tvoja žena zna napraviti čapatije i pita me šta još znam kuhati od njihovih jela. Čapatiji su jednostavne pogačice od integralnog brašna, ali ako ste majstor-onda vam sve budu savršeno okrugle i napuhane. Dok pita moga muža šta radi i koliko zarađuje, skontam da u dnu stepenica stoji nejgova žena sa prelijepom kćerkom od svojih 17-18 godina, i obe nestrpljivo gledaju gore i krše ruke. Skontam da se kćerki svidio MM i da je poslala oca da pregovara da je oženi i ispuni joj san velikog broja Indijaca-da ode živjeti na zapad. Otac je skontao da ne mora izdvajati nenormalne količine novca za njen miraz (koji je inače i zakonom zabranjen, ali ne pomaže) i tako sada ispipava situaciju. Jedem onaj mango i u sebi se valjam od šege-muž ništa ne konta i uljudno odgovara na sva pitanja. U neka doba mu kaže da je vrijeme da idemo, čovjek protestuje, kaže ostani da razgovaramo još (nisam došao do prave teme),ali vozač nas čeka.

Ulazim još jednom u hram, oči su mi pune suza, pokušavam sve zapamtiti i molim se da nikada ne zaboravim sve ovo što smo doživjeli i naučili, a muž me uvjerava da ćemo se prvom prilikom vratiti.

Pozdravljamo se sa ljudima koje smo upoznali i zavoljeli za ovo par dana, brzinski trpamo svtari u auto i odlazimo.

Muž koristi priliku da majmunima podijeli sve ostatke hrane, ali majmuna nema. Baca s balkona komade keksa psima, kad ugledam iza njega jednog starog majmuna-spustio se niz kabl, naglavačke i pruža ruku. Muž mu da jedan keks, on ga strpa u usta i opet pruži ruku. Natrpao je tako 4 keksa i izgledao je kao one afričke žene sa ugrđenim diskovima.

Osvrnem se par puta čudeći se svojoj ravnodušnosti, poslije će mi Vrindavan nedostajati puno više.

I dan danas se znamo smijati-što se nije oženio, imao bi jednu mladu i lijepu, poniznu ženu (ko da ja nisam sve to), ja bih imala prijateljicu kod koje bih mogla ići na godišnji, ona bi mi kuhala dok ja radim...

Put prema Himalayima je tema sljedećeg posta..

 

 

Madan Mohan Ami Yamuna puline (na obali Yamune) Kod rikšavale (vozača rikše) Pogled na Vrindavan s druge obale Pogled 2 Zalazak sunca Kupam se Limeni orkestar (muzika a la Bregović) Puštamo svjećice niz rijeku Majmuni u \
DRAGI B(l)ože...
<< 08/2007 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

REVIDIRANI LINKOVI
CRTICE IZ MOG SVIJETA
Najdraži mi post ikada-virtualna hodočašća
Drugi najdraži post: Nauka o vjerovanju-vjerovanje u nauku
1. Šta je Hare Krišna
2. Šta je Hare Krišna
4. Karma i reinkarnacija
3. Nauka o duši
Zivot kao hodocasce, pisanje kao lijek
Kroz srce, drugi dio
Kroz srce
Draga moja Sevya
Zebra na Brionima
Teška si tuđino
Sretni post
Reality distinguished from illusion
Kapi vode na lotosovom listu
Gdje je svaki korak ples, a svaka riječ pjesma
Vaišnavska sahrana
Sjećanje
Opasna sekta
Na dan kad je otišla
Sevya dasi
Jednoća Stvoritelja
Karma/reinkarnacija

ŽENA, MAJKA, DOMAĆICA
FAQ za domaćice
revati na tržištu rada
Novi posao
Prva skulptura
Dan žena
Čuda su moguća (haiku)
Žena heroj
AFŽ, al’ antifeministički
Profesionalno “samoubistvo”
Majakovski na team buildingu
Njezino veličanstvo MAJKA (na brdovitom Balkanu)
Oglas za posao

FILOZOFIRAM
Filozofski osvrti na trudnoću
Ne odustajem
Razgovori koji donose sreću
Jednostavna matematika
Ravnoća do mora
Kritika ekološki neosviještenog uma
Kali yuga-doba svađe i licemjerja

INSPIRATIVNO…

Here comes the sun
Ponocna ilahija
Rabijina molitva
Poniznost
Život-nekad siv, nekad žut
Dr. Nakaš

INDIJA I HIMALAYA

1. Moja Indija
2. Indija u mom srcu
3. Zemljo Indijo!
4. City of Taj
5. Majmunska posla i zacarani bazar
6. Back to reality
7. Podnozje Himalaya
8. Majka Ganga
9. Avanture po potkrovlju svijeta (tavan pun misterioznih kovcega)
10. Indiana Jones
11. Krug se zatvara
12. Dzungla na asfaltu
13. U Stambolu, na Bosforu
14. Indija FAQ
15. Jos par slika











MOJI FAVORITI
Osećanja. O. Sećanja.
kamilica
Hey, hey, my, my R'n'R can never die
Budan u snovima vs. sanjar na javi
Princ of Perversia
Laprdam_sta_stignem
Gracias a la Vida
Hemija života
u Haosu je Red..
Raznosiš mi blato po kući
dnevnik jedne kurtizane
MOJA BOGDA SNA
Strangers In The Night
Priče o umoru
U urbanoj sahari života
Recenzija zivota
...titles are overrated...
Nikad ne reci dvaput
uposlenica
shizika
TA-HA
Ishranom do zdravlja
Djevojka u mojim ustima
Silent
Mala Tajna - Veliko Blago
hendikepiranidjecak
Aime Sati
Dnevnik posebnih
LJEPOTA DUSE
... by Tratinčica
Krilo od mušice
Bosanski život
That's life!
Public Relations (Паблик рилејшнc�)
Duh Koji Hoda
Magnolija
Trudimo se za naše sunašce...
Organic Life
PSIHOTERAPIJA
ja, žena i majka i supruga
Babba
zdravi i lijepi
__malo drugačija mama!__
Administratorov blog
Dunyaluk
nova Ja
luda trka za srecom
Da vidimo šta danas ima u cekeru
Crtice
svasta zanimljivo
više...

BROJAČ POSJETA
313599

Powered by Blogger.ba