DRAGI B(l)ože...

Diary of a Hare Krishna housewife :)

17.08.2007.

Majmunska posla i začarani bazar

Sljedeće jutro smo se uputili rikšom na Vrindavan parikram (obilazak 11 km duge ceste oko grada), uz svraćanje na sva mjesta po rikšavalinom izboru. Rikše u Indiji su bicikl rikše, i poneka moto-rikša, nigdje nisam vidjela da se vuku ručno, mislim da bih onda radije išla pješke, to ne bih mogla podnijeti.

Da bismo što više toga obišli štedili smo pomoću prevoza vrijeme, ali je preporučljivije ići pješke-naravno.

Taj dan mi se desio najljepši susret u Indiji. U dvorištu hrama RadhaŠyamasundar, htjela sam se slikati ispred jedne predivne freske. U tom trenutku naišla je jedna mala starica-prosjakinja i ja sam je pozvala da se slikamo zajedno. Kako smo sjele dole, da bi se slika bolje vidjela, zagrlila sam je, a ona je bila tako mala i topla, baš kao moja rahmetli majka pred smrt. Kada smo ustale, ona me nastavila grliti i oči su joj bile suza, ali ne od tuge, nešto je govorila na hindiju, ne znam šta, ruke je dizala prema nebu i osmjehivala se, plakala sam s njom i kada smo ušli u hram, sjedili smo sa još par ljudi, jedan je čovjek svirao harmonijum i pjevao, ali ja to ništa nisam gledala, samo sam mislila o toj ženi (MM je u dnevniku napisao "paučak od žene")i bila sam na jedan čudan način dirnuta tim susretom.

Obilazimo i Seva kunj, gdje žive čopori nestašnih majmuna ,koji skaču po nama. Još na početku su nas upozorili da su majmuni jako bezobrazni, da sve otimaju i da je jako opasno ako vas ugrizu jer prenose viruse-nakon ugriza ide se hitno u bolnicu i primi se hrpa vakcina. Nismo imali loših iskustava i više nas je njihov bezobrazluk zabavljao nego živcirao. Poslije Indije smo ih toliko zavoljeli i često ih spominjemo. MM je svako jutro doručkovao na terasi i na ogradu bi sjela 3-4 mjamuna i čekali bi da im nešt da, polako bi prišli i uzeli u ruku i onda tako slatko grickali. Inače, obožavaju ljudima krasi naočale, tobre, ući u sobe, prevrnuti stvari, skakati po njima-tako daa se svuda mogu vidjeti čuvari sa praćkama i vazdušnim puškama koji ih tjeraju. naš gazda nas je opomenuo da prestanemo da oh navikavamo na taj doručak, jer ih se onda neće moći kutarisati. Ne kaže se džaba-majmunska posla. Svećenik na seva kunju skuplja novčiće iz cijelog svijeta, i presretan što smo mu dali naših KM-ova i žutih pfeninga i par turskih lira, daje nam hrpu kolačića (ko naših mevludskih, bijelih-šećernih) i priča nam priču o tom mjestu, poziva nas da dođemo rano ujutru. Čuvam i danas te kolačiće-poput bombona u nekim kutijicama punim raznih indijskih điđa koje tako super mirišu kad se otvore.

Obišli smo 10-ak najvažnijih hramova, sve su to drevne građevine iz 15-16. vijeka, vrijeme stoji i unutra i izvana. Ispred hramova na stotine prosjaka, nijemo pružaju svoje posude za hranu i zahvalno prihvataju sve što ubacite-bila to jedna rupi (0,025 Km) ili banana. Na ulasku u svaki hram kupimo vijence cvijeća, nemilosrdno se svađajući sa prodavcima oko cijene. U većini hramova je gužva prijepodne-to je vrijeme kada domaćice dolaze sa djecom na rukama, ostave sve poslove i samo kratko navrate. Nije rijetkost da svoje sandale više nikad ne vidite, pa smo mi svije ostavljali u rikši. Inače smo i Indiju ponijeli uglavnom najgore od odjeće i obuće što smo imali i sve ostavili na odlasku.

U hramu RadhaRaman ostajemo oko sat vremena uživajući u tišini i miru (konačno!) i taj nam je hram ostao nešto posebno drag, baš zbog te svečane i mirne atmosfere. Svaki hram ima svoju posebnu priču, kako je nastao i kako funkcionira. U VRindavanu definitivno vrijeme stoji i ne pomijera se!

Nastavljamo putem parikrama, kuda je nekad tekla Yamuna, sada je promijenila malo korito. Pitam rikšavalu, koji se sove Manoj (Manođ) kako to da on nosi brahmanski konac, a on mi objašnjava da je on rođen u porodici brahmana (svećenika ili učenjaka), ali da nije bio dovoljno pametan da pamti stihove svetih spisa i tako sada vozi rikšu. Nismo mogli odbiti njegov poziv i otišli smo s njim do njegove kuće, tačnije jedne sobice, memljivih zidova. upoznali smo njegovu ženu Anitu i sina Abhišeka, kojeg su na silu probudili, samo da bi mi ga stavili u krilo. Djeci ocrtavaju oči kajalom (surmom) jer je velika mogućnost upala, zaraza itd. Malo smo popričali i tužni zbog njihovog siromaštva, uduplavamo mu platu i idemo kući da dječaku pošaljemo ostatak igračaka koje smo ponijeli. Sve to izgeda tako bijedno sa naše strane i jako smo postiđeni,  a oni su samo jedni od miliona takvih ljudi. Ostali smo s njima u kontaktu i kad god znam da neko ide Indiju, šaljem djeci (poslije su dobili još jednog sina) stvari kojih moj sin ima i previše i uvijek  se jednako jadno i nadmeno osjećam. Moja sestra je prošle godine bila kod njih i uvijek mi ljudi prenose kako nas nisu zaboravili. Ima jedan Vrindavanac (Oni kažu Briđbasi), kojeg smo malo kasnije upoznali, koji nas i danas zove telefonom, iz svoje sirotinje i ljuti se što smo ga zaboravili, što mu se ne javljamo...Eh...

Poslije ručka idemo opet na Yamunu, na čamac. Ćutimo i slušamo zvuk vesala i vode, gledamo ogromno sunce koje zalazi za polja. Nevoljko odlazimo, moramo proći kroz bazar i kao opčarani kupujemo totalne gluposti i usput se valjamo od šege ,sami sebi,kao pijani. kupila sam npr. drvenu kutijicu veličine šibice, koju kad otvorite iskoči mala drvena zmija. Koliko god puta je otvorili, Indijci se tome smiju i ko fol se prepadnu, kao djeca. Držim je na polici s knjigama i nekad je sa sjetom otvorim i tužno se nasmiješim, nedostaje mi njihova dječija jednostavnost i razdraganost.

Navečer u hramu, prilazi mi jedan mladi monah indijac i pita da li sam došla s nekom prijateljicom, on bi da se ženi i da ide na zapad. (Tamo se brakovi mahom ugovaraju i ljudi ostaju zajedno do smrti). Ja mu kažem-vi ste Indijci previše nježni za nas zapadne žene i za našu džunglu na asfaltu, gdje samo ljudi misle da su bogati, ali su siromašni u duši.

Dolazimo u sobu i dalje se smijemo kao blesavi, pišemo dnevnike, prepričavamo događaje i živimo sada i ovdje. Mislim da se nikad ni prije ni poslije nismo toliko voljeli kao tih dana.

Zvala sam svoje u BiH, kao da se javljam sa druge planete. Ovo se ne može ispričati-morate doći i doživjeti.

 (U nastavku-posljednji dan u Vrindavanu, muž mi se zamalo još jednom oženio, put za Himalaye. Slike oko 3 popodne!)

 

DRAGI B(l)ože...
<< 08/2007 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

REVIDIRANI LINKOVI
CRTICE IZ MOG SVIJETA
Najdraži mi post ikada-virtualna hodočašća
Drugi najdraži post: Nauka o vjerovanju-vjerovanje u nauku
1. Šta je Hare Krišna
2. Šta je Hare Krišna
4. Karma i reinkarnacija
3. Nauka o duši
Zivot kao hodocasce, pisanje kao lijek
Kroz srce, drugi dio
Kroz srce
Draga moja Sevya
Zebra na Brionima
Teška si tuđino
Sretni post
Reality distinguished from illusion
Kapi vode na lotosovom listu
Gdje je svaki korak ples, a svaka riječ pjesma
Vaišnavska sahrana
Sjećanje
Opasna sekta
Na dan kad je otišla
Sevya dasi
Jednoća Stvoritelja
Karma/reinkarnacija

ŽENA, MAJKA, DOMAĆICA
FAQ za domaćice
revati na tržištu rada
Novi posao
Prva skulptura
Dan žena
Čuda su moguća (haiku)
Žena heroj
AFŽ, al’ antifeministički
Profesionalno “samoubistvo”
Majakovski na team buildingu
Njezino veličanstvo MAJKA (na brdovitom Balkanu)
Oglas za posao

FILOZOFIRAM
Filozofski osvrti na trudnoću
Ne odustajem
Razgovori koji donose sreću
Jednostavna matematika
Ravnoća do mora
Kritika ekološki neosviještenog uma
Kali yuga-doba svađe i licemjerja

INSPIRATIVNO…

Here comes the sun
Ponocna ilahija
Rabijina molitva
Poniznost
Život-nekad siv, nekad žut
Dr. Nakaš

INDIJA I HIMALAYA

1. Moja Indija
2. Indija u mom srcu
3. Zemljo Indijo!
4. City of Taj
5. Majmunska posla i zacarani bazar
6. Back to reality
7. Podnozje Himalaya
8. Majka Ganga
9. Avanture po potkrovlju svijeta (tavan pun misterioznih kovcega)
10. Indiana Jones
11. Krug se zatvara
12. Dzungla na asfaltu
13. U Stambolu, na Bosforu
14. Indija FAQ
15. Jos par slika











MOJI FAVORITI
Raznosiš mi blato po kući
shizika
Hemija života
Laprdam_sta_stignem
Priče o umoru
Osećanja. O. Sećanja.
Princ of Perversia
Gracias a la Vida
spotless mind
* THE ANATOMY OF ROCK*
u Haosu je Red..
My Sleeping Karma.
zdravi i lijepi
Strangers In The Night
Djevojka u mojim ustima
dnevnik jedne kurtizane
U urbanoj sahari života
Recenzija zivota
Nikad ne reci dvaput
MOJA BOGDA SNA
Bosanski život
Public Relations (Паблик рилејшнc�)
Aime Sati
Budan u snovima vs. sanjar na javi
...titles are overrated...
TA-HA
Ishranom do zdravlja
Silent
Mala Tajna - Veliko Blago
uposlenica
hendikepiranidjecak
Dnevnik posebnih
LJEPOTA DUSE
... by Tratinčica
Krilo od mušice
That's life!
Duh Koji Hoda
Magnolija
Trudimo se za naše sunašce...
Organic Life
PSIHOTERAPIJA
ja, žena i majka i supruga
Babba
__malo drugačija mama!__
Administratorov blog
Dunyaluk
nova Ja
luda trka za srecom
Da vidimo šta danas ima u cekeru
Crtice
više...

BROJAČ POSJETA
328021

Powered by Blogger.ba