DRAGI B(l)ože...

Diary of a Hare Krishna housewife :)

16.08.2007.

City of Taj

Treći dan naših putešesvija, uputili smo se u Agru. Agra se svuda reklamira kao City of Taj-zbog Taj Mahala, svjetskog čuda arhitekture i ljubavi.

Agra je od Vrindavana udaljena nekih sat vremena vožnje (ponovo Uttama i bijeli ambasador). Prolazi se kroz 2 milionski grad Mathuru, koji je poznat po tome što nakon dosta godina svađa i uzajamnog rušenja, hinduski hram i džamija stoje na istom mjestu, odlukom vlade-imaju jedan zajednički zid i to super funkcionira. 

 Ljudi su inače bili oduševljeni kada vide bjekinju u sariju, sa svim pomenutim điđama, pa plus kada bih im rekla moje inicirano-indijsko ime, pa uz sve to muž muslimanskog imena u zapadnjačkoj odjeći...

Ovo pišem jer su ljudi, kada bi nas upoznali, ma koje vjere oni bili, a sreli smo ih raznih, svi bi nam naglasili da oni super žive zajedno, da poštuju svoje razlike kao i nas dvoje, ali da političari razdvajaju ljude. Baš kao i kod nas! Ljudi, kako sam bila sretna-da mogu negdje biti to što jesam, iznutra i izvana (ma koliko izvana bilo nebitno), i da mogu upoznati toliko različitih ljudi, bez mrve tenzija. Svi su neopisivo radoznali, i dovoljno je samo pokazati rukom prema nebu, da se odjetite kao da ste djeca istog Boga, makar ga i drugačije poimali.

Često, dok pipem ove postove, ne ureklo se, čekam rekacije blogmahale, na sve ovo, ali tamo-bitno je samo da si religiozan. Jedino što oni ne podnose je nemoral i ne vjerujem da bi baš razumjeli da vide skinheda, polugolu ženu ili pankera...Kod njih je čak i nježan poljubac na filmu tek počeo ulaziti u modu, a čini mi se da sam samo u Delhiju vidjela jednu djevojku u farmericama. Indija se polako počinje priklanjati svjetskim trendovima moralne i kulturne degradacije, uz obaveznu amerikanizaciju.

Oko 7 ujutru (brzo smo skontali da tamo treba dobro uraniti, zbog vrućina) stigli smo u predgrađe Agre, gdje nam je Uttama preporučio da obiđemo Sikhandru-grobnicu velikog mogula, muslimanskog vladara Akbara, koji je poznat po velikoj vjerskoj toleranciji i kreiranju suživota. Stoge je on insistirao da se u arabeske na njegovom grobu uvedu i hinduski motivi (naravno, bez prikazivanja likova). Ušli smo u kompleks, jutranja je izmaglica i vlaga, put prema mauzoleju sa 4 munare od crvenog kamena, je popločan a sa strana je lijepo njegovana engleska trava sa antilopama i nekim jelenima-a la Brijuni.

U jednom trenutku padam na zemlju i skontam da me srušio Hanuman langur-srebrni majmun crnog lica. Svi smo na zemlji i oni traže nešto za jesti. Tako su slatki i kao ljudi su, dok nestrpljivo čekaju da im moj muž otvori kesicu Susamli čibuka ,koji je ponio iz Bosne, u strahu od indijske hrane. Jedan majmun mu otme kesu i fino je sam otvori i jede one čibuke: u tome je došao čuvar i dao nam u ruke komadiće čapatija, pa smo ih hranili, jedan mi je čak sjedi u krilu. Naravno-čuvar traži bakšiš, a bakšiš traže za bilo šta, ako pitate gdje je neka ulica...

Hanuman je inače majmun-legendarni lik iz Ramayane koji je Ramacandri pomogao sagraditi most do Šri Lanke kako bi spasio svoju ženu Situ (BBC je nedavno objavio satelitske snimke-da ispod mora postoji most i da nije prirodna tvorevina. Šta bi Semir Osmanagić na ovo rekao?). Most je gradio sa vojskom majmuna i zato se ova vrsta zove Hanuman Langur, dok većina ostalih majmuna pripada vrsti rezus majmuna. (Indijci kađu Mankiđi-Monkey-ji!-sve je sa ĐI, u deminutivu). Hindusi smatraju Hanumana jednim od bogova i obožavaju ga kada nešto izgube, kada žele u nečem pobijediti..pravi politeizam.

Došli smo do grobnice, unutra se mora pokriti glava, kao u džamiji, dok se u sariju može ući svuda.

Inače je indijska i muslimanska nošnja skoro jednaka za žene, samo muškraci muslimani nose bradu.  Sve žene nose ili sarije, sa tačkom na čelu ili moderne punjabije (punđabije)-bogato ukrašene tunike do koljena, sa hlačama ispod. Sve žene imaju prekrasne crne pletenice do struka i ako su imalo imućnije-zlatni nakit. Razdjeljak mora biti na sredini, sa strane ga nose samo prostitutke. Sramota je ošišati kosu, osim za udovice-koje onda oblače bijeli sari, skidaju nakit i šišaju kosu, jer više nemaju za koga biti lijepe.

Iznad groba je jajolika kupola, čuvar uči ezan, sve je to tako posebno, mistično i prima se u srce.

Da bi se Taj mahal zaštitio od atmosferskih uticaja, 2 km okolo je zabranjen motorni saobraćaj, tako da tamo dolazimo rikšom. Odmah nas je opkolila armija prodavača, nude sve i svašta i prate nas do ulaza, cijene neviđeno padaju...

Taj Mahal je izgradio Šah Jahan (Đahan), neutješan zbog smrti svoje voljene žene Mumtaz Mahal, koja mu je rodila 14-oro djece. Njoj je podigao mauzolej neviđene ljepote, koji je 23 godine, radilo 20 000 radnika. Taj Mahal je izgrađen od bijelog mramora, u kojem su, bez ljepila izrađene intarzije u draguljima, koji su dopremljeni sa svih strana svijeta, vodič nam je čak naveo i Belgiju. Ti dragulji su jedna od razloga zbog kojeg vas dobro pretresu na ulazu-jedan je za muškarce, jedan za žene. Unošenje fotoaparata se mora dodatno platiti. Ulaz u TAj košta oko 700 rupija za zapadnjake, a 70 za Indijce.

Neki dragulji svijetlucaju po danu, neki po noći i samo jedan dan u godini, na dan punog mjeseca u mjesecu Šarat -Damodara(oktobar), Taj je otvoren kako bi mase ljudi mogle vidjeti to svjetlucanje pod mjesečinom. To mora da je nešto nepisivo.

Poučeni jučerašnjim iskustvom, odmah unajmimo prvog vodiča, pogodimo cijenu, da poslije ne bi bilo iznenađenja i utom ugledamo TAj mahal-prizor kao da stojite u sred neke luksuzne monografije. I dan danas, iako se vidim na slikama, ne vjerujem da sam tamo stvarno stajala, da nisam sanjala.

Nakon parikrame (!) oko Taja ugledamo rijku Yamunu, koja i ovuda protiče. Vodič nam pokazuje-sa druge strane rijeke vide se temelji identične širine, za crni taj mahal-koji je nesretni Šah želio sagraditi za sebe, ali su ga sinovi zatočili, uzeli mu sve bogatstvo i poslije ga je kćerka sahranila kraj žene. Njegov je grob jedino asimetrično mjesto u savršenoj simetriji Taj Mahala. Šteta-bilo bi prelijepo i svijet bi bio bogatiji za još jedan-crni Taj preko rijeke, sa mostom između.

Vodič nas vodi iza Taja, van kompleksa-tu je čitav mali grad zanatlija, koji generacijama proizvode razne ukrasne predmete tehnologijom kojom je rađen Taj Mahal. U jednoj radnji rade, navodno, prapraunuci graditelja. Kupujemo par sitnica-poklone prijateljima i pričamo s ljudima, cjenkamo se. Jednog smo starijeg muslimana poselamili i čovjek izgrlio mog muža, oduševljen, pozvao nas kod sebe u radnju, pričamo. Ne zna za Bosnu, ali se sjeća Tita, nesvrstanih, Jugoslavije...I s njim smo proveli neko vrijeme u njegovoj radnji, na odlasku, pozdravljamo ga sa Allahimanet-i bivamo nagrađeni najvećim osmijehom na svijetu-dovoljnim da i nama osmijesi ne silaze sa lica.

Pokušavamo se utrpati u rikšu, ali marljivi prodavci svega i svačega nam ispuhuju gume, da ne možemo otići. Da ih se kutarišemo, kupujem za 15 rupija pečate za gopidotse-ukrase u vidu floralnih i geometrijskih motiva koje Indijke crtaju iznad obrva u raznim bojama, za vrijeme svečanosti, kao i što ocrtavaju ruke poznatim mehndijem. Nikad ih nisam upotrijebila, jer šare budu mrljave ,samo je moj sin, par godina poslije, iskoristio da prospe drečavo roza prah za boju na svijetli tepih kod prijateljice.

Idemo dalje, do Red forta-svaki grad u sjevernoj Indiji ima tu utvrdu od crvenog kamena, ali bilo je prevruće, ulaz skup, tako da smo je samo malo osmotrili izvana i nazad za Vrindavan. Po izlasku iz agre ugledamo jedno gradilište i profesionalno deformisani-odemo malo da vidimo način rada. MM se odmah angažovao da pomogne-pola sata je ručno rezbario neko cvijeće-okupila se hrpa ljudi-ima li igdje bijelac da dođe i dobrovoljno dirinči sa njima?

Da ne mislite da je u Indiji sve sirotinja-Uttama nas je odveo u jednu luksuznu robnu kuću, kroz koju pada vještački vodopad. Unutra je sve toliko luksuzno i skupo i prelijepo, da smo samo bacili pogled i otišli. Prekrasnih stvari ima unutra-ručno slikanih sarija iz snova, unikatnih džezvi, šahovske figure, jastuci..

U MAthuri, Uttama staje na benzinsku da napuni gorivo, a mi da protegnemo noge. Tu je jedna radnja sa sarijima, prodavač nas ne popušta-da uđemo, da vidimo "quality clothing", "best quality saris, mataji", ja mu objašnjavam da smo mi "on parikrama, prabhuji, no shopping". NA raju, samo da ga skinem, ulazim malo, najviše zbog hladovine i ugledam Vedrana ,našeg prijatelja iz Sarajeva, koji je (zaboravih spomenuti) taj cijeli dan bio sa nama, kako bespomoćno sliježe glavom, sjedeći ispred jedno 20 razmotanih sarija -kaže-šta ću nisam ga imao srca odbiti. Reda radi, pogledamo malo sarije i bjež!

Po izlasku iz auta, čujemo iza zida prelijepu pjesmu-ugledamo jednog straca koji svira vinu (žičani instrument), na rukama mu mali zvončići i pjeva stihove iz Šrimad Bhagavatama. Priđemo mu, sa njim su još dvojica sadhua i damo im nekih kolača, što smo imali sa sobom. Oni na mnešto govore na hindiju, ništa ihne razumijemo, ali smo svi jako sretni-srce razumije. U pomoć priskače čuvar u uniformi-prevodi-kaže dali su vam blagoslove da se ti i muž vratite zajedno nazad kući-Bogu. Čuvar grli mog muža i proglašava ga svojim najboljim prijateljem i bratom.

Danima poslije smo sjedili na stepenicama i slušali iskrenu pjesmu starog sadhua, koji osim vine i jedne posude za prošenje hrane, nema nikakvih posjeda, a tako je sretan.

Za kraj današnjeg dana-još samo par riječi iz mog indijskog dnevnika za taj dan, 25. 04.04.:

"Sušim sarije na terasi. Osjećam se tako domaće, tako prirodno ovdje. Ptice cvrkuću, sa svih strana čuju se bhajani (pjesme u slavu Boga), školjke i zvona iz hramova, majmuni skaču po krovovima, a tu su i papige, vjeverice, razne ptičice, krave, psi...Dole, ispred kuće-djeca igraju kriket.

Zaista je Vrindavan tako predivan, kao i predivni ljudi Vrindavana, koji su tako topli i srcačni.

Mene najviše fasciniraju starci, prosjaci, vozači rikše-njihove su oči tako ponizne, a istovremeno iskrene i tople. Jako mi se sviđa ova jednostavnost i skromnost. Život bez celofana i ukrašavanja. Sve je ogoljeno do suštine. .."

Slike kasnije, kad prođu 24 h od prošlog uploada.

 

Sikhandra Mankiđi Ezan za Akbara Taj Mahal-komentar je suvišan Intarzije od dragog kamenja iz cijelog svijeta (bez ljepila!) Praunuci graditelja i njihova tehnologija rada! Temelji crnog Taja Red fort of Agra Iz pristojnosti smo ušli u prodavnicu sarija Na gradilištu
DRAGI B(l)ože...
<< 08/2007 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

REVIDIRANI LINKOVI
CRTICE IZ MOG SVIJETA
Najdraži mi post ikada-virtualna hodočašća
Drugi najdraži post: Nauka o vjerovanju-vjerovanje u nauku
1. Šta je Hare Krišna
2. Šta je Hare Krišna
4. Karma i reinkarnacija
3. Nauka o duši
Zivot kao hodocasce, pisanje kao lijek
Kroz srce, drugi dio
Kroz srce
Draga moja Sevya
Zebra na Brionima
Teška si tuđino
Sretni post
Reality distinguished from illusion
Kapi vode na lotosovom listu
Gdje je svaki korak ples, a svaka riječ pjesma
Vaišnavska sahrana
Sjećanje
Opasna sekta
Na dan kad je otišla
Sevya dasi
Jednoća Stvoritelja
Karma/reinkarnacija

ŽENA, MAJKA, DOMAĆICA
FAQ za domaćice
revati na tržištu rada
Novi posao
Prva skulptura
Dan žena
Čuda su moguća (haiku)
Žena heroj
AFŽ, al’ antifeministički
Profesionalno “samoubistvo”
Majakovski na team buildingu
Njezino veličanstvo MAJKA (na brdovitom Balkanu)
Oglas za posao

FILOZOFIRAM
Filozofski osvrti na trudnoću
Ne odustajem
Razgovori koji donose sreću
Jednostavna matematika
Ravnoća do mora
Kritika ekološki neosviještenog uma
Kali yuga-doba svađe i licemjerja

INSPIRATIVNO…

Here comes the sun
Ponocna ilahija
Rabijina molitva
Poniznost
Život-nekad siv, nekad žut
Dr. Nakaš

INDIJA I HIMALAYA

1. Moja Indija
2. Indija u mom srcu
3. Zemljo Indijo!
4. City of Taj
5. Majmunska posla i zacarani bazar
6. Back to reality
7. Podnozje Himalaya
8. Majka Ganga
9. Avanture po potkrovlju svijeta (tavan pun misterioznih kovcega)
10. Indiana Jones
11. Krug se zatvara
12. Dzungla na asfaltu
13. U Stambolu, na Bosforu
14. Indija FAQ
15. Jos par slika











MOJI FAVORITI
Laprdam_sta_stignem
Gracias a la Vida
Osećanja. O. Sećanja.
MOJA BOGDA SNA
Princ of Perversia
Hemija života
kamilica
Strangers In The Night
Raznosiš mi blato po kući
Priče o umoru
Hey, hey, my, my R'n'R can never die
dnevnik jedne kurtizane
U urbanoj sahari života
Recenzija zivota
...titles are overrated...
Nikad ne reci dvaput
uposlenica
u Haosu je Red..
shizika
TA-HA
Ishranom do zdravlja
Djevojka u mojim ustima
Silent
Mala Tajna - Veliko Blago
Budan u snovima vs. sanjar na javi
hendikepiranidjecak
Aime Sati
Dnevnik posebnih
LJEPOTA DUSE
... by Tratinčica
Krilo od mušice
Bosanski život
That's life!
Public Relations (Паблик рилејшнc�)
Duh Koji Hoda
Magnolija
Trudimo se za naše sunašce...
Organic Life
PSIHOTERAPIJA
ja, žena i majka i supruga
Babba
zdravi i lijepi
__malo drugačija mama!__
Administratorov blog
Dunyaluk
nova Ja
luda trka za srecom
Da vidimo šta danas ima u cekeru
Crtice
svasta zanimljivo
više...

BROJAČ POSJETA
313161

Powered by Blogger.ba