DRAGI B(l)ože...

Diary of a Hare Krishna housewife :)

08.08.2007.

Moja Indija

Pokušala sam napisati kako je došlo do toga da idemo u Indiju, kakve su sve pripreme trebale, kakve smo sve prepreke morali savladati...ali to je dugo i dosadno i nema veze sa suštinom priče.

Ono što je meni važno je da smo definitivno uspjeli izganjati vizu, avione, skupiti novac, pronaći preko neta transport i smještaj u Indiji i odličiti se šta sve obići na potkontinentu za samo 12 dana (dobili samo 15 dana godišnjeg i to jedva).

Letjeli smo iz Sarajeva, preko Istanbula, gdje smo se morali zadržati 24 sata i gdje smo se naprosto oduševili sa svim mogućim u tom gradu. Ipak, naš favorit u Istanbulu je Plava džamija (Sultan Ahmet, gdje smo ostali satima)!

U Indiju smo krenuli iz raznih razloga, ja iz hodočasničkih, vjerskih, duhovnih...zbog neopisive privlačnosti i puno razloga kojej e teško objasniti. Moj muž je oduvijek lud za Himalayama, lud je za putovanjima i avanturama i tako je odluka pala-sada dok nemamo kredita, nekretnina, djece, auto i ništa...idemo u Indiju!

Let iz Istanbula je trajao oko 5 sati, i zbog vremenske razlike sletjeli smo u vruću Delhijsku noć oko 4 ujutru. Prvi susret sa aerodromom Indira Gandhi je izgledao kao da nas je neko vratio u doba Nesvrstanih, sve je nekako staro i ima taj neopisivi miris Indije, koji je mješavina smrada iz WCa, zapaljenog smeća, mirisnih štapića...Smiješno je što je sve oblijepljeno nekim tapetama sa cvijetnim uzorkom, čak i boxovi gdje vam pregledaju pasoše. Otišli smo da preuzmemo kofere, muževog nije bilo-pronašli smo ga u jednom zabačenom dijelu te sale, svog ispremetanog...mada ništa nije falilo. To je Indija-mogu vas pokrasti na svakom ćošku.

Naše prvo odredište bilo je sveto mjesto Vrindavan, selo sa oko 5000 stanovnika, 150 KM južno od Delhija.  (Indija je tako gusto naseljena da gradići imaju po milion stanovnika.) Kada smo izašli iz aerodroma, ugledali smo našeg taksistu, kojeg smo dogovorili još iz Sarajeva, sa velikim natpisom X&Y wellcome to Vrindavan! (Naravno, x&y su bila naša imena-baš se potrudio!) Čovjek je tu čekao cijelu noć i odveo nas je do bijelog Ambasadora, to je auto iz 50-ih godina, mislim, ali u Indiji su i taksiji legendarni-ukrašeni kadificama, iznutra imaju zavjesice , dok kraj volana imaju uvijek neke kičaste pozlaćene slike ili figurice ovisno o religiji kojoj pripadaju. Indija ima oko 400 osnovnih većih religija, i još stotine manjih pravaca. Najviše ima Hindusa, Muslimana, Šivaista, Šaktista, Budista...tu su još i Bahai, Sikhi, Katolici....Naš taksista po imenu Uddhava je bio rođeni Vrajavasi (Vrindavanac) i po vjeroispovijesti je isto što i ja: Vaišnava, tako da je njegov auto krasila slična ikonografija.

Digresija:

Vaišnavizam je izvorni oblik ortodoksnog monoteističkog Hinduizma, koji priznaje samo jednog Boga-Višnua (Krišnu), kojeg u drugim religijama ljudi još zovu i Allah, Buddha, Jehova, Jahve...Vaišnavizam je star preko 5000 godina kada je izgovorena Bhagavad-gita, jedan od najstarijih svetih spisa na zemlji. Tamo je to autohtona i jako cijenjena, vjerodostojna religija, koju na zapadu ljudi iz nekog razloga smatraju sektom. Sama riječ sekta se odnosi na vjersko učenje koje se odvojilo od izvornog, tako se sektom mogu smatrati i Franjevci, Derviši...A ovo je izvorna religija, samo je na zapadu ljudima strana, čudna, nepoznata i anatemisana. Riječ Hinduizam potiče iz Mogulske tradicije i u doba invazije Muslimana, odnosila se na sve ljude preko rijeke Sind (Hind). Današnji hindusi su politeisti i vjeruju u sve i svašta, a najviše u novac, jedino što njihova kultura odražava fragmente drevne vedske kulture sa tendencijom asimilacije prema zapadnoj kulturi.

Idući prema taksiju, gledali smo kako u 4 ujutru ulice žive-ljudi idu svukuda, voze se rikše, prolaze kamile, radnje rade, automobili trube, šareni indijski kamioni...Uddhava nam je objasnio da pošto su velike vrućine preko dana, u Indiji ljudi ustaju oko 3-4 ujutru, obave što imaju i preko dana spavaju. Objasnio nam je i da je nepristojno ne trubiti dok vozite. Na svakom vozilu iza piše "Please horn!"

Ambasador je na državnoj autocesti (glavni državni autoput sa 2 trake i kvaliteta npr. naše ceste na vrhu Trebevića) razvijao maksimalnu brzinu od 40 km/h. Svitalo je, ali nismo mogli spavati. Gledala sam sa strana ulice indijska polja u sumaglici i kola koja su vukle kamile...Sve je izgledalo kao san, koji sam do tada milion puta sanjala, a sada je postao stvarnost. Osjećala sam se kao kod kuće.

Na pola puta, stali smo da se on malo odmori u jednom kafiću...E, tog čuda...Baraka nekakva, sa utabanom zemljom vani i plastičnim baštenskim stolicama...Otišla sam da operem zube na nedodirljivom umivaoniku instaliranom na memljivi zid sa natpisom TIOLET (Toalet) i kad sam se vratila skontala sam da mi muž sa 5 indijaca pije nekakvu bijelu kafu iz staklene šolje upitne higijene. Prije puta smo se malo raspitali i saznali da se svi stranci tamo odmah razbole, jer nemaju imunitet koji može podnijeti njihovu vodu, standarde čistoće...Odlučili smo da ćemo jesti samo voće koje ima koru za oguliti, piti flaširanju vodu...a on sav hepi s njima priča na indijskom engleskom i meni išareti: Raja ljudi, bilo mi žao odbiti...E, ako se razboliš, šta ću s tobom...Srećom, nismo tamo ni kihnuli, a poslije smo jeli i pili skoro sve što nam se nudilo.

Oko 9 ujutru, stigli smo u Vrindavan i pronašli kuću u kojoj ćemo biti smješteni tokom iduće sedmice. Gazdarica, prelijepa Indijka od svojih 30-ak godina, nas je odvela do naše sobe. Soba-legendarna-krevet sklepan od dasaka, preko kojih je tanka spužva (mi ponijeli vreće za spavanje, ko bi tamo u nekoj posteljini spavao...). Umjesto ormara-zid sa kvadratnim udubljenjima, kupatilo bez kade. Ima bojler, struju, mrežice za komarce i ventilator na stropu. Ako izuzmemo ventilator-slično podstanarskim sobama za studente po Sarajevu. Muž se nasekirao, kaže:"Ja sam ovdje samo zbog tebe došao, ovo mi je koma". Dok je on sa terase gledao dole, ja sma na zidu ugledala uramljenu kartu Vrindavana, i kako sam je dotakla, da vidim gdje da idemo taj dan, iza slike je izašao veliki žuti gušter-dobroćudni. Da se muž ne bi vratio prvim avionom kući, zadigla sam sliku i ni sama ne znam kako vratil guštera nazad. Poslije smo se navikli na njih i kad sam mu to ispričala, slatko smo se smijali.Jet lag ga spucao i on je zaspao. Ja sam izašla na terasu i mantrala/meditirala neko vrijeme upijajući usput mirise i zvukove Vrindavana.

Vjerujem da puno ljudi koji ovo sad čitaju imaju milion predrasuda o ovome, pa ne mogu i ne želim opisivati sve slojeve ovog putovanja.

Otišli smo poslije da ručamo, u novoizgrađeni kompleks pod imenom MVT, jer ovo mjesto privlači dosta hodočasnika sa zapada. Mi se namjerno nismo tu htjeli smjestiti, mada je smještaj jednak našim hotelima, jer smo htjeli doživjeti Indiju od-do, kako se tamo živi, a ne kako žive bogati zapadnjaci. Mi smo za njihove pojmove bogati. Tamo je kila banana 10 pfeninga, smještaj u tom luksuznom smještaju je oko 10KM za dvoje...za naše pojmve sve je jako jeftino. Možete misliti kako je jeftino ljudima kojima je euro/jen/dolar maternja valuta. U MVT-ju je sve prilagođeno zapadnjacima-naročito hrana. Ja ipak jako volim indijsku kuhinju i nisam htjela tamo jesti pizze, lasagne, sladolede i ostalo, nego njihova domaća jela, koja su mi stvarno super. Išli smo tamo jesti, najviše zbog higijene, koja je na drugim mjestima upitna. Tamo su velike vrućine, sve se strašno brzo kvari, čak i kad je sve kako treba...

Prije jela se obavezno peru ruke, dobije se bokal hladne vode, jer se zbog vrućina probava ne smije gasiti vodom poslije jela. Poslije  jela se žvaču jako ukusni začini-radi higijene usta, ali i da se ubrza probava. tradicionalno se vruća jela serviraju u posudama od svježeg bananinog lišća ,koje u dodiru sa vrućom hranom luči određene enzime povoljne za želudac. Ja sam jela neke supe, rižu, variva od povrća (Subji), chapatije (indijske pogačice od integralnog brašna), salate i genijalne mliječne slatkiše. Moj muž je jeo poznata mu jela, i bio je zadovoljan, dok je zalihe hrane koje je ponio iz Bosne (Nutellu, kekse i ostalo razdijelio majmunima). O mamunima kasnije.

Vaišnave, kao i dosta Hindusa su striktni laktovegetarijanci (ne jedu meso, ribu i jaja), a u Vrindavanu je zabranjeno čak i rezanje drveća dok samo ne ugine. Koža se može uzeti samo sa životinje koja sama umre...To ima korijen u karma/reinkarnacija filozofiji i rasprostranjeno je širom Indije. Hindusi, mahom pod uticajem rodbine koja je donijela uticaje šklujući se u Engleskoj ili USA, te usljed engleske okupacije, sve više jedu piletinu i ribu. Muslimani ne jedu teletinu. Krava jeste na neki način sveta životinja, ali ne onako kako sam ja mislila, nego oni jako paze krave jer ima besplatno daju mlijeko, ghee (maslo), balegu (koju suše i koriste umjesto drveta), volovi okopavaju zemlju...Pošto krava daje mlijeko, oni je smatraju jednom od sedam majki (Majka rođena, majka zemlja, majka krava...i nemam pojam koje su ostale...)

Tamo su svi, ali baš svi, nevjerovatno srdačni , ljubazni i SRETNI: nigdje nisam vidjela većeg siromaštva i većih osmijeha. Djeca ne plaču, igraju se tako što prršću vodu sa česme...Ono što sam najviše naučila u Indiji je to mirenje sa životom uz osmijeh. Tamo je život puuuno teži i komplikovaniji nego kod nas, prirodne katastrofe, opasne životinje, kriminal, siromaštvo, stopa smrtnosti...Kuća izgori, umre otac, dijete, ali oni to nekako prihvataju i toleriraju, jako su topli i osjećajni, ali ne pokušavaju od svog života napraviti nešto bolje i udobnije. Ako je neko vozač rikše on je vozač rikše i ne pokušava se obogatiti i živjeti American dream...To je čitava jedna filozofija, o kojoj ne mogu sada nadugo...Jedan vozač rikše nas je pokušavao uzvući uz neko brdo i nije mogao i mi smo iskočili iz nje, ko po dogovoru, da bi čovjeku bilo lakše. On se uvrijedio, jer je to njegova dharma i ne smijemo ga sprečavati. Dharma u slobodnom prevodu znači prirodna propisana dužnost, npr. dharma soli je da bude slana, postoji dharma žene, dharma muškarca itd...

I postoji Sanatan-dharma-da smo pored tih privremenih uloga koje igramo svi ustvari duše-djelići i čestice Boga, sanatan dharma je iznad obične dharme koja je prolazna. Osnova svake istočne filozofije je da mi nsimo ovo tijelo, koje je poput vozila, čiji smo mi-duša vozač.

Tamo je izraz pristojnosti raspitivati se o sagovorniku, tako da smo morali odgovarati na stotine ludih pitanja: Gdje je Bosna, jel to kod Rusije. Onda smo počeli govoriti da smo iz Europe...Koliko zarađujemo, kako smo spavali, jel mi bila tvrda stolica...Gradovi su "napredniji" a na selima je sve tradicionalno-žene nose sarije preko glave, dodiri muškara i žena samo u braku i iza zatvorenih vrata, za držanje za ruke s mužem na ulici, mogu vas izvrijeđati, bacati kamenje...Ja sam od početka noslila tamo sari, jer naprosto obožavam sarije, a u Bosni bi za sari mogla biti izvrijeđana i dobiti kamen u glavu...Nosila sam i tačku, jer sam udata i još hrpu sitnih điđa i fazona u kojima sam od srca uživala. MI stvarno volimo gdje god odemo, saživjeti se s tim mjestom i živjeti kako živje mještani.

Nastavlja se...Slike malo kasnije...

Na cesti Indian bus Vrindavan-grad sa 5000 hramova Pogled sa naše terase pogled na Vrindavan sa rijeke Yamune Ispred jedne kuće Glavna shopping ulica Preko popodneva svi spavaju
DRAGI B(l)ože...
<< 08/2007 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

REVIDIRANI LINKOVI
CRTICE IZ MOG SVIJETA
Najdraži mi post ikada-virtualna hodočašća
Drugi najdraži post: Nauka o vjerovanju-vjerovanje u nauku
1. Šta je Hare Krišna
2. Šta je Hare Krišna
4. Karma i reinkarnacija
3. Nauka o duši
Zivot kao hodocasce, pisanje kao lijek
Kroz srce, drugi dio
Kroz srce
Draga moja Sevya
Zebra na Brionima
Teška si tuđino
Sretni post
Reality distinguished from illusion
Kapi vode na lotosovom listu
Gdje je svaki korak ples, a svaka riječ pjesma
Vaišnavska sahrana
Sjećanje
Opasna sekta
Na dan kad je otišla
Sevya dasi
Jednoća Stvoritelja
Karma/reinkarnacija

ŽENA, MAJKA, DOMAĆICA
FAQ za domaćice
revati na tržištu rada
Novi posao
Prva skulptura
Dan žena
Čuda su moguća (haiku)
Žena heroj
AFŽ, al’ antifeministički
Profesionalno “samoubistvo”
Majakovski na team buildingu
Njezino veličanstvo MAJKA (na brdovitom Balkanu)
Oglas za posao

FILOZOFIRAM
Filozofski osvrti na trudnoću
Ne odustajem
Razgovori koji donose sreću
Jednostavna matematika
Ravnoća do mora
Kritika ekološki neosviještenog uma
Kali yuga-doba svađe i licemjerja

INSPIRATIVNO…

Here comes the sun
Ponocna ilahija
Rabijina molitva
Poniznost
Život-nekad siv, nekad žut
Dr. Nakaš

INDIJA I HIMALAYA

1. Moja Indija
2. Indija u mom srcu
3. Zemljo Indijo!
4. City of Taj
5. Majmunska posla i zacarani bazar
6. Back to reality
7. Podnozje Himalaya
8. Majka Ganga
9. Avanture po potkrovlju svijeta (tavan pun misterioznih kovcega)
10. Indiana Jones
11. Krug se zatvara
12. Dzungla na asfaltu
13. U Stambolu, na Bosforu
14. Indija FAQ
15. Jos par slika











MOJI FAVORITI
Osećanja. O. Sećanja.
Laprdam_sta_stignem
Strangers In The Night
Princ of Perversia
Gracias a la Vida
Hemija života
Raznosiš mi blato po kući
dnevnik jedne kurtizane
Dead Poets Society
kamilica
uposlenica
...titles are overrated...
Priče o umoru
Recenzija zivota
u Haosu je Red..
U urbanoj sahari života
shizika
TA-HA
Ishranom do zdravlja
Djevojka u mojim ustima
Nikad ne reci dvaput
Silent
Mala Tajna - Veliko Blago
Budan u snovima vs. sanjar na javi
hendikepiranidjecak
Aime Sati
Dnevnik posebnih
LJEPOTA DUSE
MOJA BOGDA SNA
... by Tratinčica
Krilo od mušice
Bosanski život
That's life!
Public Relations (Паблик рилејшнc�)
Duh Koji Hoda
Magnolija
Trudimo se za naše sunašce...
Organic Life
PSIHOTERAPIJA
ja, žena i majka i supruga
Babba
zdravi i lijepi
Reliquiae Reliquiarum
__malo drugačija mama!__
Administratorov blog
Dunyaluk
nova Ja
luda trka za srecom
Da vidimo šta danas ima u cekeru
Crtice
više...

BROJAČ POSJETA
309061

Powered by Blogger.ba